Utovar nedeljom, 3. maj

Данас је Змај дан! Тим поводом, ево једне песме од оснивача часописа “3. мај”, доктора Јована Јовановића, коме ће недуго по оснивању часописа читаоци дати надимак који погрешно интерпретира назив тог веселог гласила…

ЈУТУТУНСКА ЈУХАХАХА

Jututunska JuhahahaУ краљевству Јутутуту
Краљ тринајсти Балакаха
Обећао свом народу
Да ће дати јухахаха.

Само нека буду верни,
Нек војују о свом круху,
Нека ћуте и нек жмуре,
Нек плаћају јухухуху.

Послушни су Јутутунци,
Плаћали су јухухуху,
Ћутали су, жмурили су,
Војевали о свом круху.

А пролећем сваког года
Попне с’ на брег Балакаха,
Па повиче громогласно:
Добићете јухахаха!

У краља су јаке прси,
Грлат ли је Балакаха,
Кад повиче, брда с’ оре –
Јухахаха, хаха, хаха!

Сви се гротом смејат стану,
Све се тресе брат до брата,
А од смеха, тешка смеха,
За трбух се и краљ хвата.

А шта им је тако смешно?
Ил’ је смешан Балакаха?
Ил’ су смешни Јутутунци?
Ил’ је смешно “јухахаха”?

Све троје је доста смешно,
Понајвише Балакаха,
Кад озбиљно, милостиво,
Проговори: Јухахаха!

Срећни су ти Јутутунци,
Срећан ли је Балакаха,
Кад их тако развесели
Празна речца: Јухахаха!

(1864.)

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 3. maj”

Meni je ovo smešno do suza, a sad ako vama baš i nije, šta ću: Šeldon uči Peni fiziku

Hajde da pre svega preživimo tu slavnu scenu:

Dakle, takozvani fimski radnici imaju značajnu istoriju prikazivanja pripadnika naučne zajednice u više ili manje kretenskom obliku. Ako bih morao da odaberem najgoru scenu, ipak bih se opredelio za trenutak u kojem Vil Hanting nekakvom profesoru prezentuje svoj dokaz nekakve teoreme, gde se gledaocu nudi loša patetika umočena u još goru antičko-homoseksualno-agorsku atmosferu propalog pitagorejskog, mitskog, muškog društva, što je jezivi paket koji bi jedino Andrej Fajgelj progutao, samo nikada javno.

Nastavite sa čitanjem… “Meni je ovo smešno do suza, a sad ako vama baš i nije, šta ću: Šeldon uči Peni fiziku”

Utovar nedeljom, 26. april

Žene je lako čitati. Kao otvorenu knjigu. Iz kvantne fizike. Na kineskom jeziku.

Teško da se u ozbiljnije naseljenom mestu u Srbiji ne može naći nekoliko budala koji u domaćem fudbalu vide smisao života. Neki od njih će deci za rođendan puštati navijačke pesme, a neki i pokazati svu roditeljsku snagu mišića, ako dete nađe hrabrost da kaže da navija za “onaj drugi tim”.

NavijačUspavanim domaćim sportskim organizacijama treba večnost da se dogovore gde će i šta će, te kojem će se evropskom i svetskom jatu privoleti. I taman kad nešto i odluče, to jato prizna Kosovo kao nezavisnu državu i džaba im trud. Za to vreme raji život prolazi u jadu i bedi, i razna sportska dešavanja (koja su odavno prestala da bivaju sportska) postaju smisao života. Jer tamo ima i druge dece kojima treba pokazati koji je tim bolji. Ako treba i na silu.

I dok god mediji razne siledžije na navijačkim klupama nazivaju navijačima, a siledžije na trenerskim klupama nazivaju trenerima, neće nam biti bolje. Ne kaže se džabe da je priznavanje da si bolestan pola puta do izlečenja, pa nijedna institucija ne leči ovisnika dok ovaj sam sebi ne prizna da je ovisnik. Tako nećemo siledžije sa raznih klupa oterati/primiriti sve dok ih ne oslovimo pravim imenom.

Naravno da u tome veliku ulogu imaju mediji. Što ne treba da čudi, jer i tu ima siledžija.

A ako stvar pogledamo i s ekonomske strane (ne birnite se, u ovom Utovaru će biti još malo ekonomije) – uporedite koliko košta jučerašnja fudbalska utakmica između crnih i još crnjih (razbijene glave i inventar, angažovanje vanrednog medicinskog i policijskog osoblja…) i koliko košta renoviranje, zapravo opremanje sportske sale u nekoj osnovnoj školi.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 26. april”

Kako je moguće da još uvek postoji…

Pristojno je razradio posao moj dragi Džon Oliver od kako sam, pre pola godine, pisao o njemu. Da pogledamo jedan prilog iz rubrike How is this still a thing?

Dobro je to pitanje. Kako je moguće da, posle svih užasa, raznorazne religideologije i dalje utiču na ljudsko mišljenje? Kako je moguće da je jednostavnije početi dvadesettri rata i uspostaviti petnaest diktatura i baciti hiljaduipet bombi pod automobil nego sesti i uložiti sve te novce u posao sa solarnom energijom i sasvim futurističke baterije? Kako je moguće da je Aleksandru Vulinu još uvek dozvoljeno da misli svojom glavom? Kako je moguće da ovi ljudi ne mogu da rade samo zato što rade bolje?

Jeste, u pravu ste. O tome ćemo nekom drugom prilikom.

 

Utovar nedeljom, 19. april

Sve je u životu prolazno, samo komšijin fića stoji parkiran na ulici 10 godina.

Ako leti, leti. Ako ne leti, jebiga.Da l’ ćemo da ‘apsimo il’ ćemo da ‘ladimo? Ako je za verovati onom koji onomad nije čuo dobro, biće hapšenja. Al’ kao i obično (ne)stručna javnost odavno nije upoznata s onim što je se tiče. Što je možda i dobro, jer bi se neko dosetio da blokira magistralne puteve ili ulice glavnog grada. Briselski sporazum je većim delom ostao tajna po širu javnost.

Ako je neko mislio da blokira puteve, razloga za blokadu nema. Jer evo exPPV je najavio da ćemo do kraja godine živeti bolje. A da bi to postigao odlučio je da smanji troškove održavanja i nabavke prevoza za državnike. Ako leti, leti. Ako ne leti, jebiga. Unatoč tome, silne pare skrivene od javnosti daćemo građanima Srbije na odštete za sudske sporove koje su ovi pokrenuli na sudu u Strazburu.

Bitno je da imamo spontana okupljanja građana koji bezrezervno daju podršku Vladinim odlukama. Neka se javi još neka država na svetu u kojoj građani ne izlaze na ulice da ruše Vladu, nego da joj daju podršku! Ha, samo kod nas ima plakata i transparenata “Uzmite mom dedi još 10% od penzije!”.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 19. april”

Veličina je bitna… relativno

Kada se čovek okrene oko sebe (posebno ako živi u gradu), možda tek u posebnom trenutku nadahnuća shvati da dobar deo onoga što vidi nije postojalo pre njegovog rođenja. I to je prava snaga nauke: oruđa koja daje za stvaranje jednostavnijeg, boljeg, lakšeg. Korisnijeg. No, da bi nauka došla do praktičnih rešenja, neophodno je dati joj i novca i vremena da akumulira… rekao bih unutrašnju energiju tumačenjem nekih, u svakodnevnom životu potpuno nebitnih pojava. Recimo:

Nemam pojma koji to uređaj u našoj kući može da zahvali svoje postojanje dokonom naučniku kome je bio potreban način da izmeri veličinu zvezde Rigel, pa je u tu svrhu smislio sasvim novu tehnologiju… ali sam siguran da takav uređaj postoji.

Da, potpuno sam siguran.

Anamorfoza

Celog života čuvam mogućnost da osetim strahopoštovanje prema ljudskim sposobnostima koje nemam. Evo baš je u subotu poljski fudbaler Levandovski dao gol onako kako nikada nisam umeo. A jedna od glavnim stvari za koje sam oduvek imao dve leve ruke jeste crtanje. Zato svaki put ostajem zapanjen kada vidim crtačku rutinu, posebno kada se radi o tehnici koja koristi pravila anamorfoze, što je bezobrazluk po sebi. Recimo:

Spektakularno.

Tetovaže, ali trodimenzionalne

Da vidimo prvo šta živi ljudi mogu i smeju:

Ako bih bio primoran da odaberem jednu ljudsku aktivnost prema kojoj gajim najdublju odbojnost – a da ne pričamo o narkomaniji i ostalim pedofilijama – morao bih da ukažem na tetoviranje. Ima tu, svakako, ličnog animoziteta prema iglama, ali je u osnovi moje nezainteresovanosti za crtanje po telu ipak činjenica da se radi o nereverzibilnom procesu: učinjenom poslu manje-više mane nema (videti priču Tetovirani život Dušana Radovića).

Nastavite sa čitanjem… “Tetovaže, ali trodimenzionalne”

Utovar nedeljom, 12. april

Dok Šef i dalje jede neoverenu zaher tortu u jugozapadnom prikrajku Mariahilfer Straße, a vi se pitate šta ste Bogu zgrešili da morate svakog Uskrsa da doručkujete tvrrrrrdo kuvana jaja, sa svih strana od jutros stižu usklici radosti onih koji su Veliki post proveli u ubeđenju da je njegova suština u uzdržavanju od masne hrane…

da nije izvrnuto, bilo bi uvrnuto; a ti posle šalji dete u vojsku...Radujete li se Uskrsu. Radujete li se tucanju? Jeste li spremili jaja za danas i naredne dane? Radujete li se prenosu iz Skupštine i prenosu Blagodatnog ognja iz Tel Aviva? Uzgred, valjalo bi pitati bajne srpske novinare da li se piše veliko slovo B u reči “blagodetni”?

Što ‘no reče neko – Da nije smešno, bilo bi komično. Opet se pare poreskih obveznika troše nenamenski. I nebitno je da li je tako planirano u zakonskim aktima kojima je definisan državni budžet za ovu godinu, bitno je da se pare namenjene vojsci troše za religijski crkveni običaj. A crkva kô da je prijavila mesto prebivališta u nekom poreskom raju, pa u ovom (kao i svim drugim slučajevima) ka budžetskoj kase se obraća rečju daj, a nikad rečju na.

I nije to samo pitanje troškova angažovanja Vojske Srbije, jer trošak za vojnike koji će stajati ispred Skadra na Bojani Hrama Svetog Save postoji postrojavali se oni tamo ili ne. Pitanje je i troškova transporta iz Izraela do Srbije, a onda i duž Srbije (sa Kosovom), pa onda širom brdovitog Balkana, kao i svih onih koji će uzimati praznične dnevnice šetkajući se i pokazujući svoje iskeženo lice. Očigledno se ima para za dokazivanje nedokazivog, a nema se para za lečenje bolesne dece.

Možda bogougodnjaci misle da se deca leče molitvama, dok se oni sami za sopstvene potrebe i ne prijavljuju u red na magnetnu rezonancu. Za njih taj red ne postoji.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 12. april”

Čovek

Pre svega da pogledamo jedno mišljenje o civilizaciji Homo Sapiensa.

E sad. Priznajem da nisam pesimista koliki je tvorac ovog rada. Konačno, trend zagađivanja u zapadnoj civilizaciji, glavnom generatoru i napretka i njegovih izduvnih gasova, jeste u opadanju, tu nema zbora. Danas je zagađivanje stalno mesto zemalja trećeg sveta, recimo Zapadnog Balkana. Ali, kako vreme prolazi, približavam se ovakvom, defetističkom viđenju stvari. Tome pre svega doprinose moje učestale posete Upravnoj zgradi preduzeća u kome radim. Ali, to je neka druga priča.