Razgovor (I): Da li je ovo kraj fizike čestica kakvu poznajemo? Nadajmo se da nije

PROLOG

Šta može da učini čovek kada se suoči sa toliko temeljnom pustinjom kakva je zemlja u kojoj živimo? Jer ovo jeste društvo u kojem HOĆETE dobiti po nosu ukoliko ukažete na činjenicu da je Novak Đoković glupi udarač loptice što ni pertle ne bi smeo da veže bilo kom profesoru ili hirurgu, dok je za postojanje te činjenice je savršeno irelevantno koja je stranka na vlasti i čiji je član direktor Javnog preduzeća Vodovod, Kanalizacija i Hidrometeorološki zavod Službenog glasnika Železnica Srbije. Škorpije su izmilele iz svojih kamenjarskih skrovišta, naselile nova Internet staništa i nemaju nameru da se vraćaju. Opozicije nema, na demokratiju se još dugo nećemo moći osloniti. Nesrećni Dragoljub Petrović i Zoran Kesić su postali etaloni duha. O Stanku Stojiljkoviću ne želim da govorim. Najčitani mediji – raznorazne Tarzanije, Viceovi i slični – takmiče se u bolnom sportu: ko će dublje gurnuti prst u čitaočevo oko.

Ne želim da se opirem, ne želim da učestvujem. Neka oni rade šta god žele da rade, ja ću raditi ono što mogu da radim. Pred vama će se, neredovno i samo kad uzmognem, pojavljivati kratki tekstovi (pre svega prevedeni sa odličnog sajta TheConversation.com) o naučnim temama iz pera relevantnih svetskih naučnika, zaposlenih u ozbiljnim svetskim naučnim ustanovama. Jer zamislite, molim vas: tamo negde, van ovog neopranog klozeta koji nas okružuje, žive ljudi koji žive, vole, rade, poštuju. U njihovim tekstovima, znate, nema kompromisa sa botovima i starletama, jer stvaranje postoji samo ako se ne povija pred posmatračem. Zapamtite: ako nešto u tekstu ne razumete, problem ste vi, a ne tekst, autor ili tema. Uživajte!

– * –

logo-06bb368c6cefc24489deacdf1b92722fe048d510a19f90fade0ba79c5fb6d90dAutor: Tom Whyntie, Visiting Academic and GridPP Dissemination Officer at Queen Mary University of London

Fizičari širom sveta (uključujući i mene) se nadaju da će ova nedelja označiti početak nove ere otkrića. A ne, kao što se neki pribojavaju, kraj fizike čestica kakvu poznajemo.

Posle 27 meseci ugašenosti i ponovnog puštanja u rad, Veliki Hadronski Sudarač (VHS, Large Hardon Collider) je počeo svoju dugoočekivanu Sezonu 2. Duboko ispod francusko-švajcarske granice, prvi fizičarski podaci pristižu u CERN-ove osvežene detektore rekordnom energijom sudara od 13 teraelektronvolti (TeV).

Puno je toga napisano o unapređenju akceleratora, eksperimentima i računarskoj infrastrukturi potrebnoj da podrži svežu navalu podataka sa novih energetskih granica. Dosta je – i sa punim pravom – pažnje bilo usmereno ka krunskom rezultatu Prvog Pokretanja: otkriću Higsovog bozona.

Ali „slon u sudaraču“ je ovo: znamo da je Prvo Pokretanje moralo da dovede do Higsovog bozona – ili nečega njemu sličnog, kao što i jeste. Što se tiče Drugog Pokretanja, mi ne znamo šta tražimo.

image-20150604-3374-4ampxo

Nastavite sa čitanjem… “Razgovor (I): Da li je ovo kraj fizike čestica kakvu poznajemo? Nadajmo se da nije”

Utovar nedeljom, 7. jun

Kako stojite sa čačkanjem tabua? Smete li da izgovorite ono što mislite samo zato što se većina ponaša kao da im je on ZAISTA napunio frižidere i otplatio kredite?

A znate li zašto vas ovo pitamo? Zato što ta sve raširenija pojava – da neko pruži kritičko mišljenje (pa makar i pogrešno, nema veze) o tom teniseru, a zatim da se podigne kuka i motika na tog ko je mišljenje naglas izgovorio – uzima sve većeg maha.

Slan'naS jedne strane, sasvim je u redu da ljudi prekriju svoje svakodnevne frustracije sanjarenjem o boljem životu, pri čemu nije ništa novo da su najglasniji oni koji san o boljem životu projektuju na zemlju Dembeliju u kojoj će današnji ћириличари počistiti gamad za račun budućih naraštaja patriJota, potomaka onih koji nisu znali kako se vadi pasoš i kako se kupuje avionska karta.

S druge strane, ti isti, nesrećni ljudi ne dozvoljavaju da im se dirne u idola jer, bože moj, on je osvojio sve što se može osvojiti (i nikad nikad nikad više neće biti neko kao on), on tečno govori pet jezika (i govoreći te jezike on će da reši sve naše probleme, videćete), on je zakupio ceo Sveti Stefan da se oženi (jer kakav je to Srbin koji ne napravi svadbu vleiku tri gubera), on je napravio tako lepog sina (i cela nacija je pala na kolena na onu sliku sa foto-ćijukalice kad je videla kako Junior pomno prati tatin meč), on je naš najbolji ambasador (jer kad već nemamo školovane ambasadore po svetu, daj bar njega). I zato nema veze što je rezident Monaka i hajde da prestanemo da čačkamo koliko puta su manje te njegove donacije od poreske obaveze koju bi imao da je rezident Srbije. Neee, on je srpski patriJota i to ne sme da se pita.

OpremaAli, nije bitno to. Bitno je nešto drugo: kad god neko zapita o tom teniseru, neko mu u roku od nekoliko sati zapreti smrću. Ali niko ne zapreti ničim, pa ni policija krivičnom prijavom onome ko zajebava predsednika države – baš kao što bi se desilo u svakoj iole uređenoj državi. Eventulano se malo pokrenu botovi, ali i ta moda je prošla.

Znate li zato se to dešava? Otkrićemo vam: zato što mi živimo u hiperprostoru u kojem vladaju isključivo bajke.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 7. jun”

Usvajanje Kraljevića Marka

O. se vratila iz škole. Nećete verovati šta je tada priznala roditeljima!!!

Drugi razred osnovne škole, kako objašnjavaju ciljevi i zadaci programa obrazovanja definisani u nastavnom programu obrazovanja i vaspitanja za prvi i drugi razred osnovnog obrazovanja i vaspitanja, jeste pravo vreme za “развијање свести о државној и националној припадности”, pa onda “развијање свести о значају заштите и очувања природе и животне средине”, kao i “уважавање плурализма вредности”, ne zaboravljajući ni “развијање код деце и ученика радозналости и отворености за културе традиционалних цркава и верских заједница, као и етничке и верске толеранције”. Usvajanje… hm, znanja i, ovaj, vrlina. Lepo.

Marko Kraljević i orao. Narodni ilustrator je zaboravio na obraznu srmajli-maramu.

Nastavite sa čitanjem… “Usvajanje Kraljevića Marka”

Utovar nedeljom, 31. maj

Neko je podesio sve satove da žure. To nije lepo: dok pirneš, ima da prođe proleće. Ima da se pržimo pod letnjim suncem kao da zime nije ni bilo. A hoće li On prihvatiti krivicu i za to?

Zapravo, ako ćemo po savesti, leto je već stiglo sa prvim trešnjama. Lipa već miriši (tamo gde je još uvek ima i gde je Vaditelji Drveća još nisu potrgali i zamenili nekim kineskim rasadnim đubretom), a vreme će prestati da bude nestabilno. Svrbiće vas želja da nekuda pobegnete, što će vam, nadamo se iskreno, i uspeti.

Jedino se pripazite Onih Koji Vole Da Misle Za Vaš Račun: ako nekim slučajem aranžirate put na letovanje avionom, pomolite se da neko iskompleksirano piskaralo iz ministarstva za lakiranje šljunka i peglanje stolnjaka ne odluči da samo taj i taj avioprevoznik (ama, pravićemo se da ne znamo koji, pa koji) sme da prevozi turiste u letovališta širom Mediterana (i dalje), zatvarajući prolaz onim već ugovorenim čarterima. U protivnom, biće belaja kao što ga je bilo tokom prvomajskih praznika (ili ga nije bilo, ako stvar tumačite tako što gledate informativne emisije), pa ćete ili ostati na aerodromu (daleko bilo) ili ćete morati na aerodrom u Temišvar ili Budimpeštu (što će ispasti zbilja daleko, e zbog aranžmana koji se pretvorio u deranžman).

vazdupohlovci

Da bi sve bilo u redu, biće vam potrebna pomoć svih božanstava iz savremene religijske prakse, antičkog nasleđa i štogod literature iz oblasti epske fantastike (za početak, valjaće nebeski upravni odbori iz kompanija Silmarilion i Igra prestola). Ili možda da On pošalje svog vazduplohovca da reši stvar sa svog pidejestala. Osim toga, uvek može da se potegne poslednje rešenje: da se lepo uredbom odluči da svi koji su se usudili da odu negde na letovanje budu oporezovani u iznosu od [ovde izračunati koliko: treba da ispadne taman toliko da ne bude dovoljno za dečije udžbenike, pa da On onda može da kaže “a što niste pre mislili o tome”].

Ma, da vi ipak krenete kolima ili autobusom, a?

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 31. maj”

Alternativna istorija Predraga J. Markovića

Ima tome dvadesetak dana kako se desila rehabilitacija. Ne, nije to što mislite, nemojte odmah da razbijate kompjuter.

U slavnom Politikinom dodatku povodom sedamdeset godina od završetka Drugog svetskog rata, istoričar i proslavljeni kvizičar Predrag J. Marković je izvršio esejističku, virtuelnu analizu rehabilitacije nacizma – dao je jedan mogući odgovor na pitanje Šta bi bilo da je Hitler pobedio. Odgovaranje na takvo pitanje u esejističkoj je formi samo po sebi glupo iz razloga koje je svojevremeno popisao izvesni I. Andrić. No dobro, ovo su vremena ogoljenog rada za novac (bajo), bez ikakvih skrupula. Evo, dakle, stanovitog dokumenta (kliknite na sliku da vidite ceo tekst):

Primetite tekst ispod slike (Snimak koji verovatno niste videli). Moguće je, možda, smisliti i gluplji tekst. Ali samo možda.

Nastavite sa čitanjem… “Alternativna istorija Predraga J. Markovića”

Utovar nedeljom, 24. maj

Šta je čovek bez svog lengvidža? Zero!

Pokretanje postupka protiv ministra se smatra politički motivisanim, ali je zato skorašnja rehabilitacija odrađena po slovu zakona i bez uticaja politike. Ako se ipak tu nešto i pokaže osnovanim, jednog će međ’ ambasadore, a drugog međ’ đake iznad školske table. Šale(?) i sprdnje nikad dovoljno. Jedni menjaju nazive, a drugi skidaju petokrake sa grbova sportskih klubova.

IstorijaMenjanje istorije nije naš patent. Odavno je poznato da istoriju pišu pobednici, a da bi se istorija menjala, valja uzdrmati pijedestal pobednika. Za početak (dodatnom) politizacijom već ispolitizirane proslave pobede u Drugom svetskom ratu (koju ne treba izjednačavati sa pobedom nad fašizmom). Da se razumemo, proslava pobede kao okončanja rata i dolaska mira na takav način da se pred svedocima i kamerama prošeta ratna menažerija je vrhunski nonsens.

Sadržaji udžbenika iz kojih su Samuraji učili istoriju odudaraju od sadržaja sadašnjih udžbenika iz istog predmeta. Verujemo da je tako i kod posetilaca ovog bloga. A iz istorijskog ugla gledanja nije mnogo vremena prošlo.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 24. maj”

Utovar nedeljom, 17. maj

Informacija (alt.def.) = podatak + prenosilac + kontekst
(redundansa poželjna u cilju kompenzovanja faktora entropije)

Jednom davno, na stranicama Suština pasijansa smo vam predložili mali eksperiment: da se tokom nedelju dana u potpunosti odreknete konzumiranja vesti, što bi podrazumevalo uzdržavanje sadržaja informativnog programa na radiju i televiziji, zaobilazak kioska sa novinama, prestanak pohađanja portala raznih medijskih kuća i novinskih agencija, kao i pažljivo zaobilaženje tih tema u kafanama, na porodičnim proslavama i, da ne zaboravimo kanda najvažnije, društvenim mrežama.

See, hear, tell...

To što nas niste poslušali je u redu, jer što se nas tiče, sami ste gospodari svoje sudbine, mada nam nije drago što ne želite da učinite nešto u svoju korist. Zapravo, u redu je zbog toga što više nije bitno, jer sad više nije moguće da se odbranite od pošasti. Više puta ponovljeni eksperiment, u različitim uslovima i od strane raznih osoba, pokazao je da više ne možete da se izolujete, jer u današnjoj konstelaciji društvenih okolnosti postoje mere koje vas uvode tamo gde ne želite da budete i rade vam šta hoće. Rečju: saznaćete sve što je moguće saznati, hteli vi to ili ne.

Problem je u tome što je sve više ovih drugih, neželjenih vesti. Zapravo, nije problem u samim vestima: teorija informacija nas podučava da podatak ima svoj sadržaj, medij za prenos i kontekst. Problem je u komponenti konteksta, gde se na svaku pojavu informacije brže-bolje pojavljuje neki polusvet koji iz jedne teze izvodi drugu, pa objašnjava i dokazuje ispravnost onoga što se ne može dokazati kao ispravno.

Draža

Ovde na scenu stupate vi.

Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane, kaže ona tužna poslovica o raspodeli zdravlja, pravde, sreće, radosti i pameti. Srbija je domovina naroda koji je čvrsto rešio da ostane mali tako što će ukinuti prelazne boje: crno, belo i pastelno šarena paleta duge su jedini valeri kojima smemo da se koristimo; sive nema, kontrast je potpun. Vaš zadatak je da u tom kolopletu ograničenih boja odredite vrednost slike, pri čemu slikar nije ni Pikaso ni Dali. Vaš zadatak je i taj da izdržite neverovatno brzo prekrivanje jednog jasnog i glasnog tumačenja drugim (nejasnim, mutnim, ponekad šaputanim) tumačenjima (ili je bolje reći: konfabulacijama) i da ne pokleknete pred nadolazećim talasom selektivnog pamćenja koje će stvarati oluje u javnosti još dugo, dugo.

Možete li vi to?

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 17. maj”

Utovar nedeljom, 10. maj

Ako nema hemije, neće biti ni fizike.

umalo da završi s betonskim čizmamaSamo budala moze da ima nesto protiv Beograda na vodi.Tebi cu da progledam kroz prste,jer si neinformisan.Brate,dodji ti i vidi taj projekat,pa onda reci da ne valja.A ne ovako,ni projekat nisi video,a vec kukas.I kakvo ti je to kukanje «Nece to u Srbiji nikad proci!».Ha,jak ti pa argument!Onomad si pricao da Bebek nikad nece obrijati brkove i da nikad  ni radikali nikad nece doci na vlast,a oni napunise dzepove godinu i jos dve godine vladanja.I odmak da ti kazem,a videces i sam vec za 30 godina,to ce sve biti ekstra.Posao za mlade da ne odu,posao za mlade i malo starije da se vrate,posao za inzenjere,tehnicare,majstore,cistace ulica i trotoara,cistace parking mesta (ako ih bude,nisam video projekat),cistace i jonizatore vazduha.Bice posla cak i za ove sto moraju svako malo da menjaju one upijace vlage da se ne uhvati memla po fasadama.Pa cak i za ove sto znaju kako se struze mahovina sa drveca.Bog da nam pozivi Vladu i sve njene ministre na celu sa premijerom,pa da na kraju svi budemo srecni.Cak i ovaj neverni Toma.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 10. maj”

Vek i dva pedlja kinematografije

Ako prihvatimo da istorija filma počinje 1895, kada braća Limijer prvi put javno prikazuju kratke filmove (a prvi među njima beše “Izlazak iz fabrike“), tada je upravo navršeno 120 godina kinematografije. Za to vreme, desilo se mnogo toga u svetu pokretnih slika.

Tim povodom, Francuz po imenu Joris Faucon Grimaud se potrudio, pa sklopio odličan kolaž scena iz poznatih filmova. Nema šta posebno da se priča: ovo je sedam minuta čistog uživanja. Bacite sliku preko celog ekrana, zavalite se i uživajte.

Alal vera, majstore!

Do sada najbrže čišćenje snuker stola uz maksimalni broj poena

Ovih dana se igra finale Svetskog prvenstva u snukeru za 2015. godinu.

Veliki sam ljubitelj snukera. To je jedno od poslednjih utočišta poštenja i poštovanja publike, sudije, protivnika, a pre svega igre. Ovogodišnje Svetsko prvenstvo je donelo veliko iznenađenje u obliku finaliste Stuarta Bingama, autsajdera koji je eliminisao dve ekstravagante ličnosti snukera, legendarnog Ronija O’ Salivena i sve manje mladog Džada Trampa. U čast snukera danas gledamo O’ Salivena u epizodi Kako se ostvaruje savršenih 147 poena za manje od šest minuta.

Neverovatno.