Utovar nedeljom, 9. novembar

Crkveni velikodostojnici nipodaštavaju nauku i naučni metod kadgod stignu. A kad ih savata bolest, brže-bolje pohitaju, preko reda, na ultrazvuk il’ magnetnu rezonancu.

valja se držati one narodne...Bespotrebno se mnogo vode uzburkalo zbog povratka Vojvode od zarđale kašike. Pošto nismo te sreće da ode “u nepoznatom pravcu” i vikne nam “Zbogom, žohari!“, ostaje nam da žalimo što sve ove događaje pratimo uživo i “iznutra”. Stari, pa i novi primitivci će s radošću falširati uz “Šeki is on the road again“, a nama ostaje da žal oteramo milfovačom (ali ne onom iz Bajčetine) i dobrom mjuzom.

Bez haškog suda teško da bismo saznali za mnoge zločine koji su počinjeni, ali greši svako ko misli da taj sud može da piše i prekroji istoriju ovih prostora. To mogu samo mas-mediji. A pošto su mnogi (ne)osuđeni dočekivani kao heroji po povratku na Balkan, sva je istina i da je još jedna uloga ovog suda bila jalova – da se zamislimo nad zlom i zločinom u i među nama. Za takve kojih bi trebalo da se stidimo mi sada glasamo.

A pregršt je specifičnosti po kojima će slučaj pomenutog vojvode ostati zabeležen u istoriji (umišljenog) međunarodnog pravosuđa, pa i pravde. Diljem pisane i elektronske štampe se mogu naći analize i sinteze ovog slučaja, koji se (privremeno) završava humanitarnom, a ne političkom akcijom. U bar jednoj od najmanje sto knjiga koje je valjalo pročitati pre početka druženja sa Suštinom pasijansa piše da je srećan onaj narod čija se istorija s dosadom čita.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 9. novembar”

Šamil Tarpiščev: slučaj, dijagnoza ili stanje?

Šamil Tarpiščev je glup čovek koji je imao javnu funkciju i puno novca. Nećete verovati šta mu se desilo!!!

A sve je počelo tokom gostovanja predsednika Teniske federacije Rusije i bivšeg direktora WTA turnira u Moskvi Šamila Tarpiščeva u humorističkoj emisiji „Вечерний Ургант“ (tipa Ivana Ivanovića) na nekoj od ruskih televizija, gde je domaćin imao lingistički problem pri polnom definisanju Serene Vilijams („Играть с ним… ней…“; ta prokleta osobina nekih jezika da se zamenice moraju menjati po rodovima nam je moguće poznata), na šta je Tarpiščev utrčao sa „Уильямс братья“. Kada se stiglo dotle, prirodno je da ode i dalje, pa je na domaćinovo pitanje „Hе страшно ли играть против таких ’физически одаренных’ теннисисток?“ stigao britki odgovor: Ну страшно тогда, когда действительно на них смотришь.“

google

Nastavite sa čitanjem… “Šamil Tarpiščev: slučaj, dijagnoza ili stanje?”

Utovar nedeljom, 2. novembar

Dok smišljaju nove načine da dobiju Nobelovu nagradu za smanjenje nezaposlenih u doba kolere recesije, nama ostaje da se nadamo da je sve više onih koji shvataju da je sunčana samo jedna strana ulice.

deda nas je učio da pečemo krompir ♫, a tata da pravimo kobaje ♪Nije valjda da ima onih koji su očekivali oprost duga zarad prikazivanja 3D crtanog filma uživo? Pardon: Nije valjda da osim članova Vlade ima onih koji su očekivali oprost duga zarad prikazivanja 3D crtanog filma uživo?

Da braća mogu da budu zavađena nije odlika samo Srba, mada o tome čak i pesme o tome pišu, setili su se i braća Rusi. A pošto smo spremni silne pare da bacimo uložimo u proslavu poraza, slovenska braća su krenula u podvlačenje crte pre nego što Srbi počnu da proslavljaju poraz omiljenog sportiste u finalu već nekog turnira.

Brate, ako si imao pare da tegliš svu tu mehanizaciju do Beograda, ondaK imaš pare i da zagreješ raju. Bolje mi da vam pustimo plin, nego Nemci kô četresineke. A vidiš da te volu, pa ti sve pesme privatne SMS-ove pišu. Iz srca i iz sale za sednice.

Koju posluku porati? Svakako onu da i mi trku za konja imamo. Mrdnućemo dupe malo više na ovoj drugoj stolici i pozvati saveznike da aktiviraju onaj svoj HAARP i pošalju nam blagu zimu. Videće braća da se može i bez njih. Do sledećih akumulatora…

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 2. novembar”

Utovar nedeljom, 26. oktobar

Hebemtikamereikoihpostavi! Evo, vratiću nazad sat koji sam ukrao. Je l’ moram baš da čekam tri sata il’ mogu ujutro?

Lideri smo u regionu. Ako ne verujete, pitajte Vladu. Ne onog što stanuje preko puta samoposluge, nego ovu što budžet prekraja preko noći, Eeeeee, da je makar 'vakva kasirka...smanjuje plate i penzije, pa zarađenu ušteđenu paru podeli s kompanjonima, ovu što je prestala da zapošljava nikad nije zapošljavala po stranačkoj pripadnosti, ovu što je oterala bankrot “miljama daleko”, ovu što je sve u državi utegla, pa sad ima vremena da iznova konsoliduje svoje redove. A ako pretresemo discipline u kojima smo regionalni lider (inflacija, državni dug i budžetski deficit), ne treba da nas čudi što kasirka u samoposluzi ponovo umesto kusura nudi žvake. Eeeeee, da tim žvakama mogu sutra da kupim “leba i na leba”…

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 26. oktobar”

Budžet 2014/2015: Nacionalni interes kao vanredno stanje

Vreme je za rebalans budžeta. Pa i za budžet. Kad mu vreme nije. Ili  beše ipak jeste.

Vreme otapanja jugoslovenskog socijalizma, osamdesete godine prošlog veka, doba je kada su u javnosti počeli da se pojavljuju detalji o nehumanim činjenjima prema zatvorenicima u prvim posleratnim godinama. Prednjačile su – i dalje uzdržane – priče Golootočana (kasnije su Danilo Kiš i Aleksandar Mandić napravili odlični i potresni dokumentarni film Goli život). Stekli su se tako uslovi da i Borislav Pekić, nekadašnji član Saveza Demokratske Omladine Jugoslavije (SDOJ), ispriča svoja zatvorska iskustva. Čini on to sjajno, troknjižjem Godine koje su pojeli skakavci, gde (prva knjiga, šesta fusnota) citira sopstvenu misao, izrečenu u intervjuu novosadskom časopisu „Polja“:

Ali ja nisam bio nevin, nisam nepravedno zatvoren – izvesni retuši na mojim akcijama više su stvar ondašnjih navika nego zle volje – ja sam stvarno povredio postojeće zakone zemlje, ma šta onda mislio i o njima i o zemlji. [1]

Pekić na partijskom zadatku

Nastavite sa čitanjem… “Budžet 2014/2015: Nacionalni interes kao vanredno stanje”

Utovar nedeljom, 19. oktobar

Napravi mašinu koju i budala može da koristi,
pa će samo budala i hteti da je koristi.
(Etrurska narodna poslovica)

Jedni s odmah skočili s izjavom “a šta da je bila bomba?”. Drugi su obrazlagali da se tako nešto moglo i očekivati. Treći su tupili o staroj (ne)proverenoj generalskoj pameti posle bitke. A da li je iko pomislio o čemu bismo sada pričali da je sve prošlo onako kako je trebalo? Da se meč završio pobedom “naših” ili “njihovih”, ali u bilo kom slučaju pobedom ljudi nad neljudima… Ostala bi nam samo parada o kojoj bismo pričali. I sećali je se.

Parada bila pa prošla. Nemnogo vremena će proći da saznamo da l’ postoji ijedan razlog Moderni ratovi se odavno ne vode vojnim inventarom za paradezašto nam je trebala. Podsećanje da nam najpoznatiji vojni komentatori/novinari poznaju vojnu i ratnu tehnologiju s kraja prošlog veka nam nije bilo neophodno. Sad ćemo opet imati muku da ih sklonimo s “malih ekrana TV-prijemnika”. Moderni ratovi se odavno ne vode vojnim inventarom za parade. Najviše pominjani (u superlativima) avion na ovoj paradi osmišljen je i u serijsku proizvodnju pušten “krajem prošloga veka”, dok se algoritmi malicioznih softvera svakodnevno osmišljavaju.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 19. oktobar”

Utovar nedeljom, 12. oktobar

Student nije zapalio žito! Student je zapalio “preko”.

Kokoška narušenog mentalnog zdravljaNeko je 10. oktobra obeležavao Svetki dan jaja, neko je obeležavao Svetski dan mentalnog zdravlja, a gazda igraonice-rođendaonice je nekoliko puta prebrojavao parove dečije obuće i uvek dobijao broj 45. Očigledno da će od vikenda revidirati marketinški slogan “neograničen broj dece”. A i šta sad tu otac slavljenika izigrava Crnobradog gusara, kad tu već ima plaćenih animatora. Ko zna koliko je popio…

A koliko li su popili ovi koji bi trebalo da budu ozbiljni? I koliko i čega smo popili mi koji im dozvoljavamo da tako trezni rade nama o glavi? Ima li nekog da brine o njihovom našem mentalnom zdravlju? Ili ćemo se ipak “lečiti” smišljanjem/prepričavanjem viceva na temu jaja?

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 12. oktobar”

Interesni paradoks

Krajnje je vreme je za malo politike

Evropska komisija (EK), u svom godišnjem izveštaju za 2014. godinu, u odeljku o stanju medija tokom izbora, uočava:

Напоменуто је и медијско извештавање као недовољно уравнотежено и аналитичко, што указује на већу потребу да се разјасни проблем власништва медија.

Auh, izvinjavam se, to je rečenica iz izveštaja za 2012. godinu. Ove godine su napisali:

It (OSCE/ODIHR) also found that media reporting was insufficiently analytical and was influenced by the political parties in power, including through public funding, which led to widespread media self-censorship“

(Napomenuto je i medijsko izveštavanje kao nedovoljno analitičko i pod uticajem vladajućih partija, što uključuje i javno finansiranje, koje je dovelo do širenja medijske samocenzure).

Nastavite sa čitanjem… “Interesni paradoks”

Utovar nedeljom, 5. oktobar

Ne, nije to taj peti oktobar. Nema više tog petog oktobra. Nije ga nikad ni bilo, ako ćemo pravo. Menjaj temu.

Nije plagijat! Nije plagijat! Nije pla... a... aaa... A-pćihaaaaa!....Pa dobro, onda da menjamo temu. Tri, četr:

Nije plagijat! Originalno je! Čovek se tri godine marljivo bavio istraživanjem i bio je samo malo umoran kada je obeležavao reference u disertaciji. Komisija je rekla svoje. Nije plagijat! Originalno je! Čovek se tri godine marljivo bavio istraživanjem i bio je samo malo umoran kada je obeležavao reference u disertaciji. Komisija je rekla svoje. Nije plagijat! Originalno je! Čovek se tri godine marljivo bavio istraživanjem i bio je samo malo umoran kada je obeležavao reference u disertaciji. Komisija je rekla svoje. Nije plagijat! Originalno je! Čovek se tri godine marljivo bavio istraživanjem i bio je samo malo umoran kada je obeležavao reference u disertaciji. Komisija je rekla svoje.

Jeste li primili k znanju? Ako jeste, idemo dalje.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 5. oktobar”

Utovar nedeljom, 28. septembar

Jedan od samuraja Skoja je rekao “hajde da zajedno pravimo te utovare nedeljom”. Nećete verovati šta se potom dogodilo!!!!!!!!!!!

Mi sve uredno beležimo za arhivu. Posle ćete nam biti zahvalni, ali to verovatno nećete hteti da priznate. Ma, nema veze...A opet, ako ćemo pravo, možda i nije tako teško poverovati: počeli smo da pravimo utovare nedeljom zajedno. I to je bilo to.

Eh, k vragu: nikakva navlakača od nas. Nikakva tuča ili barem hvatanje za rever. Ama, niko se nije ni posvađao! Dosadni ljudi, pa to ti je! Čak je ostalo zabeleženo da je jednom od samuraja bilo pomalo neprijatno što je u uvodnom pasusu upotrebio više od jednog uzvičnika (a i to je, da njega pitate, bilo previše). I tako, htedosmo reći, ove utovare pravimo zajedno još odavno. I odavno ne vodimo statistiku tipa “ja sam ovoliko, a ti samo onoliko”… Mi to zajedno, kao da smo na radnoj akciji, božemeprosti.

Problem može da nastane kad se neko zaleti da kaže nešto, pa niko živ ne može da ukapira zašto je to rekao, a posle ne može ni on sam. E, tu onda rade makaze (ne samo slika makaza koju poznajete iz utovara). Da smo bar neki pravi medij, pa da od ničega napravimo nešto. Ovako, mrka kapa: toliko smo benasti da se takvim nastupima čak i ponosimo. Što reče jedan od nas: “Znam ja nas, je…” A, ne, nije rekao to, već: “Mislim da ćemo skroz razbiti onu famu o babicama i kilavoj deci”.

A ono prvo kaže svako od nas, ponekad. Podsećamo jedni druge i sami sebe da je dobro što se nismo dali socijalnim lenjirima, pogotovo onim što vode ka zaposlenju u raznim javnim preduzećima.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 28. septembar”