Još da vam izručim ovaj, hm, utovar… istovar… ama, utovar, pa da se latim druma. Jedva sam dočekao.
Suština pasijansa je mesto koje se vremenom samo od sebe oblikovalo onako kako je htelo. Izgleda da sam bio u zabludi kad sam pomislio da će postojanje ovakvog prostora nužno izazvati nepresušne talase inspiracije… Ono nije da nije, inspiracije ima uvek, ali vremena nema toliko koliko bih ja voleo. Zato mogu reći da imam sreće što se ovde takođe stiču pisanija mojih saradnika. “Lako je tako”, reći ćete vi. Jeste, lako je. A gde to piše da čovek ne sme da ugodi sebi i svojim idejama? Pa još u takvom društvu? Uostalom, posao čine ljudi.
Zbog toga, ja ću mirno da uživam u lutanju Srbijom sledeće dve nedelje. A sledeća dva utovara nedeljom obezbediće Boris. Videćete, na kraju će se pokazati da je trebalo više vremena da posvetim animiranju ekipe Suštine pasijansa, pre nego bavljenju drugim stvarima.
njegovoj gajbi, i utom zvoni telefon. Sa druge strane je naš poznanik Adil, 
Interesantna mentalna vežba, nabasao sam na nju na jednom blogu i sad mi pade na pamet da je izvedem i ovde.
Ko je kome potrčko? Ko će koga da naziva pogrdnim imenima? Ko je nedovoljno poštovan? Ko proizvodi struje unutar gubitničke klike? Ko će od koga prvi da traži izvinjenje? Kad ćemo konačno čuti ko je koga kako, koliko i uostalom zašto?… Sva ta pitanja su nevažna zato što su nevažni odgovori na njih. Mene samo zanima hoće li se ta drskost ikada olupati o glavu ikome osim meni.
U jednom ličnom razgovoru, Komšija me je upitao “ne misliš li možda da bi ta serija priloga trebalo da se zove istovar nedeljom?”
LONAC
Vrzino kolo dangube koje stvaram sebi samom dobar mi je podsetnik da posmatram druge ljude oko sebe. Primećujem one koji beže od nečega što ih ne goni, ima onih koji se bave tuđim životima zato što nemaju svoj, a tu si negde i oni koji su skloni da pretaču iz šupljeg u prazno i to nazivaju delatnošću, pa čak i važnim poduhvatima. Ali, svi zajedno, onoliko koliko ih ima, manjina su u odnosu na stado.