Pazi sad.
Nastavite sa čitanjem… “Spontani razvoj novog ekstremnog sporta”
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Postoji nekoliko savršenih stvari na svetu. Pinta Guinness piva je jedna od njih. Da bi se savršenstvo postiglo, potrebno je da šanker poštuje šest koraka pri točenju te pinte. To nam objašnjava čovek koji je zadužen za kvalitet najsavršenijeg piva na svetu.
Nastavite sa čitanjem… “Poezija u šest koraka: kako se sipa pinta Guinnessa”
Bio je lep letnji dan, kasno popodne, pastorala. A onda je sve otišlo k vragu jednim sletanjem koje nije režirano u Holivudu, tako da se nije desilo ni u jednom svetskom (poželjno američkom) gradu velikom barem dva miliona stanovnika, već u nekoj pripizdini, u kukuruzištu.
Razvuci-der preko celog ekrana: ovi momci imaju dobru ideju kako se dizajnira slika u animiranom filmu.
U sledećih nekoliko meseci Austrija će biti u fokusu
Pesmu Evrovizije su sami sebi natovarili na vrat, šaljući ženu sa bradom u sigurnu pobedu. Koncert Vana Morisona će im se desiti osmog juna, a šta će Šef tamo doživeti, da li dobro ili loše, nije toliko bitno koliko je bitno da će jedno od ta dva nesumnjivo biti veoma. Mi što ostajemo evo ovde možemo makar da se upoznamo se sa najboljim što Austrija pruža:
Bazaltna lava je tečna i siromašna gasom, polako se razliva i formira reku koja teče iz kratera ili pukotina smeštenih na padinama vulkana. Ovakve erupcije su karakteristične za Havaje. Ponekad lava izbija iz izvora u obliku vodoskoka, a visina koju dostiže je promenljiva, od nekoliko desetina do nekoliko stotina metara. Kod ovog tipa vulkana, jezera lave mogu da ključaju u šupljini kratera. (Otkrivanje sveta: Vulkani, str. 24)
Ljudi, dna nema. A tako nam je potrebno.
Sećate se, zar ne? Uzmete knjigu iz biblioteke, počnete da čitate, kad na margini stranice osam nažvrljano plavom hemijskom stoji “Okreni stranicu 392”. To i učinite, kad tamo nacrtana ona stvar, kompletirana dlakavim cojones.
Bivalo je tako. To su, kako se kaže, drugačija vremena bila – knjige deblje od 200 stranica ljudi su zaista ponekad i čitali. Poluljudi nisu – i o tome se ovde radi.
(Kad već govorimo bezobraštine, uključite titlove da biste saznali koju državu automatizovani Jućubetov prevodilac koristi umesto nedostajuće ili “nedostajuće” reči vagina).
Šta ja znam. Najlakše je optužiti ljudski rod za sistematski nedostatak inteligencije, čak i kreteni vremenom postaju razočarani svojom okruženošću idiotima. Ja imam alternativnu, premda veoma tanku teoriju: svi su ti loši komentari slični pećinskim crtežima. A kao što je poznato, pećinski crteži su produkt supstanci za modifikaciju svesnosti.
Nije, dakle problem pamet, nego droga. I da, sedenje na ladan beton.
Taman smo pomislili da je sav onaj veliki trud ekipe Monty Python’s Flying Circus bio uzaludan, kad se pokazalo da ipak ima onih koji vuku civilizaciju u pravom smeru. A ko bi drugi, nego blesavi Norvežani. Pazi sad.
Ima tu problema, a oni se iskazuju u sledećem:
Nastavite sa čitanjem… “Ispostava ministarstva blesavog hodanja u Norveškoj”
Ako ste proveli neko duže vreme na Suštini pasijansa, znate da u odeljenju za muziku gajimo privrženost muzičarima van kategorija. To su oni ljudi koji su pomerali granice bez obzira na muzički žanr kojem pripadaju (pri čemu je samo pitanje žanra zapravo nebitno). Naiđosmo juče na zanimljiv video-zapis u kojem jedan od takvih muzičara van kanona i šablona, legendarni Jeff Beck, priča o svojim gitarama kao o mezimcima.