#onokad uzmeš realni svet i pretvoriš ga u podlogu za animaciju.
Fascinantno!
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
#onokad uzmeš realni svet i pretvoriš ga u podlogu za animaciju.
Fascinantno!
Dakle, naš stari znanac se dao u potragu za idealnim receptom na osi “kokalola-mentos”, uključujući razne aditive u proces.
Nije ovo preveliko iznenađenje, ali svakako je zanimljivo videti kako postmoderni principi oblikuju čak i tzv. ulične ekstremne sportove. Pogledajte pažljivo.
Posmatrači prirode moraju da budu strpljivi. Oni provode sate, dane, ponekad i mesece loveći neku pojavu u prirodi, donoseći nam snimak koji traje tek nekoliko minuta…
Prateći zanimljivi profil I Fucking Love Science na fejZbuku (što je jedan od veoma malobrojnih valjanih razloga da čovek ostane tamo), upravo sam video najavni isečak iz filma Chasing Ice, u kome smo svedoci odvaljivanja jednog parčeta glečera na Arktiku.
To parče je veće od Menhetna.
Ponedeljak, pravi dan da overimo neke nove ludake u oblasti ekstremnih sportova, kaskaderskih akrobacija i ostalih blesavih i neobičnih pokušaja koje nisu za svakoga, a koje neka luda glava može da smisli. Ovog puta, pratimo pokušaj prelaska između dva balona pogonjena toplim vazduhom, na visini od koje zastaje knedla…
Nikad ne reci nikad, kaže filmska poslovica. Uvek može i ponovo, kažu ovi ludaci. Šta god mi dopisali, neće biti legitimno, pa zato mašemo i otpozdravljamo ovim hrabrim zamlatama.
Jeste li već čuli za slučaj paljenja snega koji potom nije hteo da se topi? Padoše tu razne teorije zavere, od kojih je najluđa ona da je reč o posledicama upravljanja vremenskim prilikama. E, pa evo raskrinkavanja.
Upoznajte budalu meseca.
Mada, možda nije budala: možda je samo glup i bežao je sa časova fizike kad su u sedmom osnovne radili vežbe iz slaganja sila.
Nešto kao flashmob, samo reverzno, interaktivno i štogod aftamacki: klavir se ponaša shodno svojoj okolini.
Magično.
Pre svega, fer upozorenje: ovo je jedan od onih video-radova čiji autori su mislili da idealni slušalac ne sam oda je glup, nego je i gluv, pa mu treba servirati agresivne glasne, besmislene zvuke koje neki eufemistički nazivaju muzikom. Utišajte zvuk. Upozoreni ste.
Elem, dadoše grupici ludaka otvoren račun za boje i veliki prostor da slikaju po zidovima do mile volje. Toliko su poludeli da su beke zidove omolovali dvaput. Paj’ sad.
Ko je ukapirao, a ko nije: ovo jeste reklama. Više o firmi koja pravi ove boje u sprejevima naći ćete ovde.
“Znate li šta mi najviše nedostaje?”, pitala je Katy, koja se već dve godine bori protiv najopakije bolesti. “Osećaj bezbrižnosti”, reče.
Dvadeset pacijenata obolelih od raka pozvano je u foto-studio. Zamoljeni su da žmure dok traje šminkanje. Postavljeni su pred poluprozirno ogledalo, a sa druge strane je čekao fotograf spreman da snimi trenutak kada ti ljudi najzad ugledaju sebe u ogledalu.
Fotografija može da bude važna. Najvažnija fotografija je ona koja ima misiju. I misija ima raznih. Najveće poštovanje zaslužuju one koje su zasnovane na ideji poboljšavanja života čoveka. Pa makar samo i na sekund.
Pokloniti jedan sekund bezbrižnosti nekome ko se možda već pomirio da nema više vremena: veličanstveno.