Šta bi bilo kad bi bilo, ispitivala je jedna ekipa.
Jes’ reklama, ali dobra. A ispod se valja mnogo toga.
I nije sve baš tako duhovito, ako ćemo pošteno.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Šta bi bilo kad bi bilo, ispitivala je jedna ekipa.
Jes’ reklama, ali dobra. A ispod se valja mnogo toga.
I nije sve baš tako duhovito, ako ćemo pošteno.
Radost, veselje, cirkus, šizenje… A gde je šizenje, tu je i šašavilo!
Neka nam ne bude zamereno što ćemo citirati nepoznatog autora, koji je ovo napisao pre više decenija i ko zna gde i zašto, a kao da je naš, ovdašnji i sadašnji:
Neki se rode ludi. Neki do ludila dođu požrtvovanim radom. Na nas je ludilo natovareno.

Kada je Petrovac na Mlavi postao Petrovac pod Mlavom mnogi su konačno shvatili da se nešto događa i van Beograda…
Naravno, javili su se oni koji objašnjavaju da je ova kiša nad Srbijom božja kazna zbog najavljenih sankcija pravoslavnoj braći. Bliski su im oni koji tumače da nas onaj odozgo unapred kažnjava za najavljenu povorku. Nisu daleko ni misli da je sve ovo posledica HAARP-a ili nečeg još goreg…
Možda neko pomisli da bi posledice bile blaže da nismo krali građevinski materijal prilikom betoniranja rečnih obala i prilikom izgradnje bedema, ne bi li napravili dodatne stepenice za treći sprat kuće, kojoj još ni prvu ploču nismo postavili.
A decu u školama valja na vreme naučiti kako se pravilno krsti, jer samo molitva može da spase ljude u ovakvim situacijama. Panika, opšta neorganizovanost i nezainteresovanost tu nemaju nikakvog udela. I Civilna zaštita je ionako nepotrebna…
Nadležni kažu “zovite na taj-i-taj broj, pa ćemo doći da vas spasimo”. Zamišljam ljude na krovovima stambenih zgrada, kojima je fiksni telefon ostao nekih deset metara nizvodno, a na mobilnom se ispraznila baterija (“androidi” su je baš gladni).
Možda će da nam pomogne budući veliki investitor iz inostranstva? Dotle se držite. I ljubite bližnje svoje. I kad vas ponekad naljute.
Ne treba se opirati idejama za koje njihov davalac kaže da su dobre i da će rešiti probleme. Evo, recimo, Adis Abeba…
Pa ti sad idi na posao pešice ako smeš.
Sa prailno odabranom literaturom i u toaletu možete priuštiti sebi solidno obrazovanje.
Ne napadajte slepe miševe. Čuvajte ih od sebe i drugih. Ne samo zato što su zakonom zaštićeni i ne samo zato što su korisni i ne samo zato što su lepi, nego i zato što nemate baš nikakvog razloga da ih napadate.
Ako vam i ulete u stan/kuću, biće više zbunjeni i uplašeni od vas. Najbolje je da samo ugasite svetlo (jer im otežava gledanje) i pustite da sami nađu izlaz. To je za njih ionako samo jedna obična, doduše nepoznata, pećina u kojoj nema mnogo toga interesantnog.
I nisu oni krivi što ih ljudi tako zovu (slepi miševi), kad oni vrlo dobro znaju da nisu ni slepi, a ni miševi.
Koliko čujem, aktuelna moda je da se nađu oponenti raznih vrsta i dovedu u TV studio. Nije bilo davno kad su doveli onu dvojicu iz dva košarkaška kluba, o predizbornim kampanjama svake dve godine da i ne govorim. Pa se nešto pitam: u čemu je draž posmatanja verbalnih rasprava? Ako ih već suočavate, dozvolite im da se potuku k’o ljudi. Evo, ovako.
E, tako se to radi. Umesto eksplicitne tuče, razaranje studija: sevap. Jedino mi žao što nisu polupali ploču tom nesrećnom moderatoru o glavu.
Znate vic, je li tako? Dobro je, bilo bi teško pričati ga po stoti put.
No, dobro: ponedeljkom ponekad odvojimo vreme za ekstremne sportove. Danas predstavljamo redak sport: eksploatacija ostataka kiše na kolskom putu prosečnog kvaliteta u sadejstvu sa psihoaktivnim supstancama nepoznatog porekla i sadržaja.
Znate li u čemu je poenta onog “Ajde! Švale, ajde!”?
Ako danas u 15:05 stanete mirno na jedan minut, lepo od vas.
Ako ne stanete, nikom ništa. Ako ne stanete, nikom ništa.
Ako ne stanete, nikom ništa. Ako ne stanete…
Ako ste dovoljno matori, a imate problem sa sećanjem o ključnim trenucima prošlosti, imaćete problem i sa razumevanjem današnjosti. Ako ne razumete današnjost, budućnost će vas pojesti. I tako, budućnost jede one koji ne paze na iskustva prošlosti.

Sasvim druga stvar, i to nam pravi posebne probleme, jeste pitanje ponašanja onih koji brkaju iskustva prošlosti sa življenjem u prošlosti. To nije tako romantično kao što je o tome pevao Ian Anderson, nego je opasno na razne načine. Ako ste čuli one koji pričaju kako smo bolje živeli za Njegovog Vakta (kao što jesmo), uzvratite im pitanjem kako im se dopalo to što smo na kraju ipak morali da platimo ceh kada je svanulo posle te žurke (kao što jesmo). Da smo samo plaćali novcem, pa ni po jada, nego su morale i glave da lete.
Obratite pažnju na reakciju: biće to gestovi koji se protežu od besa do histerije.
Zbog tih glava, mitomanija prošlih vremena treba da ostane upamćena, ali ne kao praksa, nego kao nematerijalni spomenik (kad smo materijalne već prepustili zaboravu) koji će nas možda podsetiti da ovo što nam se sprema može da se završi na mnogo načina, pri čemu se mi više ne pitamo ni oko jednog.
Šta smo naučili? Šta smo naučili? Šta smo naučili?
Šta. Smo. Naučili. To. Smo. I. Zaboravili.
Situacija je vanredna! Moramo da sprovedemo hitnu meru spasavanja dobrog raspoloženja voljenog predsednika bratske nam Demokratske Narodne Republike Koreje!
Nastavite sa čitanjem… “Sreća, radovanje, veselje (i šta ono beše četvrto)”
Ljudi se dele na one što rade i one što misle. Ja bar tako mislim…
Svakakve nam se misli smutile ove nedelje i u takvom stanju teško je dovoljno se koncentrisati za ozbiljan suvisli uvod. Ima tu finih emocija, al’ su začinjene pogledom u gorku budućnost. Teško da nam drugačije predstoji uz novoizabranog gradonačelnika koji je silne gluposti radio/izjavljivao i u tehničkom sazivu gradske vlasti. Ili kada državna firma pokazuje patriotizam (sic!) poklanjanjem fabrike; kome drugom nego crkvi. Po osnovu ovog čina pravna država bi imala štošta reći oko PDV-a, je l’?
Zatim suptilna(?) reklama nastave veronauke u osnovnoj školi uz jak argument da tu deca konačno nauče kako da se krste, a nastavnik(?) nema pravo da ih upisuje ako zakasne ili ne dođu na nastavu.
Pa onda pokazivač vesele budućnosti u Srbiji. Koliko vam treba vremena da utvrdite na kom smo mestu na ovoj listi?
Shodno tome i najava poskupljenja struje početkom jula. Razlog nije to što je struja godinama unazad jevtina, nego zato što dolazi konkurencija. To je ta liberalizacija tržišta, znači…
Svestan sam da se priča oko ne-vakcinacije dece nikad neće završiti, ali izgleda ni ne jenjava.