Nikad ne znaš kad će da iskoči neki nindža i potpuno te zbuni svojim manevrom.
Ovo ne može svako.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Nikad ne znaš kad će da iskoči neki nindža i potpuno te zbuni svojim manevrom.
Ovo ne može svako.
A sad malo ekstremnih sportova, kao ponekad ponedeljkom.
U kratkom TV izveštaju o ovom ludaku, novinarka agencije Reuters navodi da je lik inspiraciju za svoj stil penjanja pronašao u majmunima i Spajedermenu…
Pa dobro, može i tako. ![]()
Bože, pomiluj ove bezgrešne. Mi, grešni, već imamo s kim ćemo da se milujemo.
Naizgled su mediji počeli da se bave onim čime bi i trebalo. Doduše, prostor za životno bitne informacije o tome šta je jutros najbolji sportista od kada postoji Srbija dao za
doručak svom kućnom ljubimcu nije smanjen, ali raduje što priča oko lažiranja raznih diploma još uvek ne jenjava. Da li je glavni razlog života ove priče lično ne-angažovanje bivšeg PPV-a, kako je i obećao onima koji ne znaju svoj posao?
Priznajem da sam u početku mislio da će se sve završiti kao onomad sa aferom “Indeks”. Isto tako priznajem da me se ta misao nije u potpunosti povukla, ali dok god se čitava afera vodi kao akademska, a ne politička tema (mada se i pre raznih studentskih protesta tu teško povlačila granična linija).
U svetu u kome se glumata o ravnopravnosti polova, istovremeno se uzimaju simpatično velike pare na “projekte” o zaštiti žena i gradnje tzv. sigurnih kuća. Problem je u tome što se nijedan problem ne rešava suštinski, nego je reč o velikoj predstavi.
A kada je reč o predstavi, hajde da malo razmislimo o tome dokle dopire licemerje.
Neko se najzad setio da primeti da nasilje ima hiljadu lica i dva pola.
Slobodni ste da podležete stereotipima. Ako baš morate.
Stavi čovek kukuljicu na glavu i krene da baca čini na nedužno građanstvo.
Nastavite sa čitanjem… “Bacanje čini (nije HAARP, a nije ni kemtejlZ)”
Evo da vi se javimo da smo dobro i zdravo kojei vama želimo a kako ste vi jeli snajka ozdravila kaćetenam doći u gostima
Trendovi su jasni: ovako će kroz dvadeset godina započeti pismo u kojem će se naći i pasus sa molbom “ako bi mogo zaovin mali dadođe posle ferija davidimo da mu sredite onaj doktorat košto ste prošle godine sredili malom od ujninog brata i ne brinite biće opet dva teleta mićemo istranžirati avi samo dojete da uzmete“. Ne treba reference, ne treba kriterijum, ma ne treba ni da ste pismeni: ako imate koga gde treba, napisaćete naučni rad na temu “Uticaj kamena za oštrenje na rad kose u ograđenim livadicama u ruralnim krajovima krajevima sa primerom one male zaravni više pojate, između dedinog hrasta i hidrofora”, a spektralnu analizu kauzaliteta sinodermijskih tendencija će već predložiti mentor (samo da se vrati sa studijskog putovanja u Šišatovac) i vaš doktorat će postati važeći i bez referenci. Ma kakve crne reference za jedinstven naučni rad! Na kolena, odmah!
Sine magugu… doktorat
Društveni sistemi po prirodi stvari (koju je objasnio Njutn još onomad) jesu inertni. Obično je potrebno da neko postavi veliku smrdljivu bombu pod nos javnosti da bi se društvo razdrmalo i shvatilo dokle je doguralo. Na železnici, recimo, takva bomba je neka užasna nesreća u kojoj pogine jezivo mnogo ljudi. Akademskom svetu Srbije se desila kritika doktorata ministra unutrašnjih poslova. Dobra argumentacija kritike (uz svojevrsni post scriptum koji je dopisala dr Srbijanka Turajlić tokom sjajnog gostovanja na javnom servisu) u meni je izazvala neodoljivu potrebu da gvirnem u inkriminisani doktorat, da bih se svojim očima uverio (rodila me majka radoznalog).
Do čega sam došao, piše u zaključku. Ovde ne želim da se bavim (nimalo naivnim) pitanjima iz klase neslaganja naziva poglavlja u sadržaju i tekstu, te svrhom ukoričavanja i bibliotečkog skladištenja tzv. radne verzije teze. Pogledajmo tek citate rečenica iz uvodnih napomena i zaključka (delova teksta koji je neko ukoričio i koji ne podležu pitanju plagiranja koje je trenutno u fokusu javnosti) ozabavljenih u maniru e-novina zarad umanjenja posledica neizbežnih moždanih oštećenja tokom čitanja.
Ne verujete? Gledajte:
Verujete li sada?
Ne verujete? Gledajte:
Verujete li sada?
Ovo. Ergo, ono.
Domaći mediji – obhrvani (auto)cenzurom, al’ pre svega bajnim novinarstvom – zaboravljaju da podsete šta je bilo s automobilima ostavljenim u zatrpanom snegu onomad kad je Supermen došao da ih spasava, pa prebacuju krivicu na narod koji nije želeo da napusti svoje domove. Precednik je lepo rekao ko je kriv i kome je ova poplava bila
opomena. Iz (ne)p(r)overljivih izvora saznajemo da je spasiocima rečeno da su starci draži od dece; valjda zato što će dete danas-sutra možda početi da razmišlja, a starci su ionako već usmereni da na glasačkom listiću ne gledaju ništa niže od broja 1. Isti izvori navode da su nekim spasiocima(?) draži za evakuisanje bili oni koji su štogod kod sebe imali u džepovima. Bilo kako bilo, zna se kako će se i po čijem džepu sve ovo najviše odraziti.