
Nastavite sa čitanjem… “Otkrivanje Beča: Mariahilfer Strasse”
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Mirna voda, veliki brod, tamo obala, sve veća… Hm… Zašto je obala sve veća?
Treba i to znati.
Aj’ malo metafizičimo.
Niste se bavili temom “kuda ćemo posle”, jer niste imali potrebe za tim. Doduše, kada ste izgubili dragu osobu, imali ste svojih pet minuta nasamo sa idejom o tome da je ta osoba otišla na Neko Bolje Mesto i da tamo nema više ni briga ni patnji, ni žurbe ni stresa, ni novca ni briga, ni juče ni sutra. A onda vas je neko cimnuo za rukav i već sledećeg trenutka ste opet razmišljali o neumitnostima i izgubio se sanak pusti.
Ali, čekaj malo: scenariji “šta biva posle” se polako približavaju stvarnosti i samo je pitanje kada će iz već obrađene teme u SF-u preći u domen mogućeg, pa verovatnog i, najzad, realnog. Međutim…
Da li se sećate šta se desilo kada je Elwood Blues izrekao tu rečenicu policajcu nakon što je prešao raskrsnicu na crveno u filmu “Blues Brothers” (1980)? Nastupila je jurnjava po tržnom centru veoma vredna sećanja.
A onda su neki ludaci rekonstruisali celi scenu – LEGO kockicama. Pa’j sad:
Stavi čovek kukuljicu na glavu i krene da baca čini na nedužno građanstvo.
Nastavite sa čitanjem… “Bacanje čini (nije HAARP, a nije ni kemtejlZ)”
Što Japanac smisli, niko… ne može da pojede.
Kad oblik prevlada suštinu, dobiješ četvrtastu lubenicu.
Što se nas tiče, ovo je mnogo zanimljivije i pameti bliže: majstor ljušćenja lubenica.
Znaš šta: kada bi sve reklame bile ovako snimane, ja bih počeo da ih redovno gledam.
Bio jednom jedan zaljubljeni leopard.
Znaš šta: jasno je meni od početka da je ovo reklama. Ali…
…и оволико. Наносило се, поштено се офуцало, нема лажи нема преваре. А и плоча је још увек у добром стању. С тим што више не марим да знам напамет не само текст, него ни шта пише на омоту. Јер, ипак лажу.
А лажу по више питања. Редом.
Плочу сам набавио у лето 1970… након неколико синглица, цео албум! Могао сам урадити стотинак фотки за те паре. Представа се већ играла у тетка Мирином позоришту већ другу-трећу сезону, и постала феномен. Остаће записано да је играна 250 пута, раме у раме са потоњим легендама о Зорану Радмиловићу. Набавио сам оригинал! Истина, пише да је отиснута у некаквом месту званом Дум Дум у Индији, ал’ све је иначе стварно оригинал.
Осим што није.