…ako je konzerva mekana.
Eh, da je to znao patak Dača…
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
…ako je konzerva mekana.
Eh, da je to znao patak Dača…
Valjalo je očistiti dimnjak, valjalo je biti efikasan, a o snalažljivosti da i ne govorimo.
Nije da nije: ovo pomalo liči na Đurine kućne čarolije… ![]()
Willie Nelson, kralj vutre, nedavno je odlučio da istisne Iana McKellena iz uloge Gandalfa. Tim povodom je snimio materijal za audiciju. ![]()
Kakav car!
Smoke is white! We have a new wizard!
Asocijacija je jasna, zar ne?
Steven Spielberg se dao u potragu za glumcem koji će da glumi Barracka Obamu. Dugo je tražio – a onda je skontao da mu se rešenje nalazi ispred nosa.
A sad, mali eksperiment, nedeljom u podne. I to kao zagrevanje za teme koje nas se dotiču.
– Klanjam se, ekselencijo! – reče portir veselo.
– Moja titula je viša – upozori ga Tesla.
– Visočanstvo? – promuca portir.
– Još viša – reče Tesla.
– Veličanstvo?… – jedva izgovori portir.
– Još viša – hladnokrvno će Tesla.
Tu portir već zaneme, jer za veću titulu nije znao.
– Ja sam Srbin – rastumači Tesla mirno i dostojanstveno.
Dijalog je vođen između Nikole Tesle i portira hotela De La Societee & Encouragement u Parizu, 19. februara 1892. godine.
– * –
Jeste li pročitali? Jeste li pažljivo pročitali?
E, vidite: tu smo gde smo zbog dve vrste magaraca. Onih koji izmisle i napišu ovako nešto i onih koji su spremni u tako nešto da poveruju.
(tnx Slobodan via FB)
Neki ljudi se ponose time što zajebavaju životinje.
Sve u svemu, postoji teza da je poslušan pas isto što i pametan pas. Meni se ovaj pas baš i ne čini osobito pametnim. Ali da je poslušan, kao i da je, izgleda, vrlo dobro kondicioniran (najverovatnije izgladnjivanjem, a možda i batinama), u to nema sumnje.
Da li treba verovati onome što vidite, onome što osećate – ili možda onome kako jeste? Pitanje je vredno rasprave. Najpre mala ilustracija.
Mikrofon je vaš.
Nikad bolji razlog za kratak utovar!
Stvar je prosta da ne može prostija biti. Imao sam dosta posla (što za nas slobodne strelce i nije tako loša stvar), a pride sam se klonio svih dnevno orijentisanih medija nakon što sam doživeo skatološko iskustvo na televiziji prošle nedelje popodne. I kako sam to učinio, ispade premalo izvora za tekuće glugen-orijentisane sadržaje. Kao posledica, ispade šta ispade – ili bolje reći, ne ispade.
Ček’ malo: skatološko iskustvo?
Ne, nemojte da gledate u rečnike. To je, prosto, mudroserni termin za “sranje” u svim kontekstima doslovnog i figurativnog značenja. Možda biste mogli da mi pomognete, ako gledate televiziju redovno, i da mi objasnite otkud ova praksa. Evo o čemu je reč.
Došlo vreme. Došlo, pa otišlo. Srećom, neko se setio da zabeleži…
Sa kultnim delom “Moskva – Petuški” Venedikta Jerofejeva smo se družili krajem proleća i početkom leta 2011. godine. Došlo je doba da zavirimo u nesrećnu sudbinu tog pesnika koji je za muzu izabrao nikog drugog do Bahusa. Shvatajući efemernost sveta oko sebe, Jerofejev se dao na put laganog samouništenja…
Pogledajte ovaj dokumentarac.
E, moraću da probam tu “komsomolkinu suzu“, pa nek’ ide život!
Eh, kakva su to vremena došla…
Je li to ona globalizacija o kojoj svi pričaju?