Ćiju, ćiju! Tup!

Ne, ovo nije osvrt na seriju “Ptice umiru pevajući”. Ovo je osvrt na socijalni eksperiment koji je u toku i koji pokazuje bolje rezultate nego što sam se nadao.

Natera mene Steva na Ćijukalicu, a to je ispalo tako samo zato što je Steva jedan od onih koji umeju da urade ono što ispričaju, za razliku od onih koji predstavljaju njegov esnaf u raznim kvazimasonskom udruženjima. Šta ću, ajde-de, privolim se tako. Ajd’ da i tamo oglašavam šta se zbiva na blogu.

Za nedelju dana nakupim žestok broj od sedmoro onih koji me prate. Od toga, tu su i trojica za koje znam da već prate RSS feed Suštine pasijansa, tako da nema neke vajde, mislim ja tako. Neka ih je pedeset do Nove godine, pomislio sam, ali neće biti. A Steva, dripac, prati šta se dešava, pa me savetuje: ne može to tako, nije to monolog, to je dijalog, prati druge, ćijuči i tuđe sadržaje.

Kako izgleda prosečan ćijuk. Jedino što je domet tih net-ćijukanja dalji. I smrde.E, pa pazi da ne bih, jebote. Ja blogujem da bih pisao, a ne da bih vukao druge za rukav da čitaju. Oglasiću neku aktivnost, pa neka se pruži do kraja sveta. I šta onda? Šta ako dođe do hiljadu ljudi? Većina najviše reaguje samo na gluposti, na video klipove, na muziku ponekad i to je to. Manjina je ona koja čita, a tek deo te manjine ume da čita između redova. Ćijukalica neće pomoći. Istina, moje pisanje je takvo da ponekad zahteva neki maleni napor mišljenja; neki taj napor ni ne primete, a neki ne bi uspeli ni kada bi se napeli kao kad tvrdo seru. A takvima rezultat bude u istom rangu, pa ne znam zašto bih težio tome. Odavno znam da mi više znači pedeset onih koji misle svojom glavom od pet hiljada ovaca. Ovce baš i nije neki kunst prikupiti u tor. A još pedeset mislećih neću naći na Ćijukalici. Ili hoću, ali kako da se ja jedan razlikujem od svih drugih? Nikako. Dakle, bio sam uvaljen u prostor za trošenje više vremena. A meni treba prostor za trošenje manje vremena. Vreme je bilo da preispitam šta ću dalje.

Tada je Steva rekao ključnu rečenicu koja je dovela do zanimljivog  eksperimenta.

Nastavite sa čitanjem… “Ćiju, ćiju! Tup!”

Nauka naspram čuda

Da li prisustvo nauke umanjuje magiju opisivanja sveta oko nas? Ovaj šašavi govornik na konferenciji TED ne samo da tvrdi suprotno, nego to i dokazuje svojim sjajnim predavanjem.

Robin Ince nam skreće pažnju da ne morate gubiti na racionalnosti da biste uživali u lepoti oko sebe. Sam veli da mu se javljaju ljudi koji imaju pritužbe na radio-emisiju koju on vodi na kanalu BBC 4, a čiji naslov je “The Infinite Monkey Cage” (“Beskonačni kavez za majmune“), izlažući potpuno neverovatne teze kao što beše ona o nazivu emisije koji propagira vivisekciju. Drugi, pak, nalaze za shodno da se žale što svojim racionalističkim pristupom potpuno ubija magiju. Bila je to provokacija na koju Mr Ince nije mogao da podnese.

I tako je nastalo ovo predavanje. Osobe koje imaju problema sa engleskim neka ne brinu: ovo predavanje ima titl na srpskom.

Na stranu komedijaško ponašanje (koje, priznajte, drži pažnju sve vreme): na ovom jezgrovitom predavanju su izrečene mnoge ozbiljne teze. A ima i korisnih, poput kvantno-demagoškog metoda za objašnjavanje razloga za nered u kući… Just kidding

Uzgred: peta sezona emisije “The Infinite Monkey Cage” je započela pre oko dve nedelje. Podsetičću vas da BBC ne produžuje život emisijama po inerciji: preživljavaju samo one koje vrede, a preispitivanje je neprekidno. Isprobajte podcast te emisije.

(Via)

16: Momenti

Kako biste definisali momenat? Da ne kažem – trenutak? Šta je to? Kako ćete opisati to trajanje? Will Hoffman je dao svoj odgovor na način koji je njegov izraz: filmskim jezikom.

Drage filmadžije i oni koji želite to da postanete: tako se to radi.

Pohvala jeziku

Roditelji su nas naučili da započete poslove završavamo. Ali, život nam stalno pokazuje da to pravilo ima izuzetaka. Možemo li da naučimo da ih (na vreme) prepoznamo?

Katastrofa našeg obrazovnog sistema uokvirena je činjenicom da će ocena iz bilo kog predmeta uvek biti direktno izobličena ocenom iz matematike (u moju stručnost da na ovu temu govorim nemajte sumnji, jer sam jedan od retkih zverova koji je bio u zoni pozitivnih mutacija). Sve druge predmete, na ovaj ili onaj način, pokušava naše školstvo matematizirati. Utehe nema u činjenici da nismo jedini: scena iz filma Društvo mrtvih pesnika, u kojoj profesor Kiting viltmanovski cepa matematizirani Uvod u Poeziju, govori o tuđim stranputicama. Hemija Varijetet Homo Sapiensa u potrazi za zdravim razumom u osećajnosti: profesor Kitingima jednačine koje valja izjednačiti; istorija ima datume, količine armija i vrsta naoružanja; geografija statističke podatke o natalitetu i mortalitetu, količinama uranijuma (Kongo!) ili molibdena (Mačkatica kod Surdulice!); a da li veronaučnici još uvek prebrojavaju anđele na vrhu igle ne bih znao.

A suština katastrofe potiče iz suštine matematike, jer matematika nije nauka, ona je potpuno veštački artifakt, alat nauke zasnovan na nekoliko dogovorenih premisa, iz kojih slede konsekvence koje se ne mogu ni tačnim ni netačnim pokazati (za detaljnije upoznavanje sa situacijom, ako baš morate, pogledajte ovde). Dobar matematičar je, dakle, prividno vešt mađioničar, sa tom razlikom što matematičar, pored toga što možda vara druge, možda vara i sebe. Zato nikada neće doći trenutak da profesor matematike kaže koju neafirmativnu reč o predmetu, da ukaže na loše, da govori o pogrešnom, jer to nije moguće, niko o istinitosti matematike ništa ne zna, niti može znati. Matematika je čardak ni na nebu ni na zemlji, što je strašna tajna koju esnaf krije komprimovanu u simboličke oznake parajezika. Dugoročno usporenje rasta fizike, koje nastupa posle eksplozivne Ajnštajnove faze, upravo potiče iz činjenice da su se fizičari uhvatili u koštac sa tajnama koje se moraju matematički opisivati (to jest nagađati), jer je tek ovih dana tehnološki razvoj omogućio eksperimentalne provere.

Ako nikada niste ostali bez teksta, sada je šansa!

Nastavite sa čitanjem… “Pohvala jeziku”

Kako je pravljen film “The Shining”

“Isijavanje” nije dobar prevod. Igra reči je takva da ne mogu brzo da korigujem značenje i zato namerno neću da prevodim ime filma.

Ovaj čovek nije stvarao fanove, nego poštovaoce.Pitanje na koje niko od nas neće moći da odgovori: koji je najbolji film Stenlija Kjubrika? Kako me sustižu godine, to sve bolje razumem da su takva pitanja oksimoron. Beznačajna su po svojoj prirodi samim tim što reditelj kakav je bio Kjubrik nije pravio uporedive filmove. Uostalom, slobodni ste da pokušate: preberite po opusu velikog reditelja i nasumice izaberite bilo koja dva filma, pod uslovom da ste ih gledali, a zatim budite slobodni da nađete paralele (lele, lele Smile with tongue out).

I, šta velite?

Paths of Glory i Dr Strangelove? Nerd smile Spartacus i Full Metal Jacket? Just kidding Barry Lindon i Eyes Wide Shut? Disappointed smile Lolita i A Clockwork Orange? Vampire bat 2001: A Space Oddyssey i The Shining?… Confused smile

Ne ide. Prosto i jednostavno: ne ide.

Nastavite sa čitanjem… “Kako je pravljen film “The Shining””

Deco, je l’ volite brzu vožnju?

Lik se spustio niz jednotračno šinsko vozilo montirano negde u Austriji i pritom nije iskoristio kočnicu nijednom.

Eto, što ti je dekadentna Evropa. Samo časak dok nas uvedu u EU, tako ćemo i mi. Ama, samo da Dinkić vidi. Pokažete mu ovaj film, pomenete reč “Kopaonik” i eto rešenja u roku od tri meseca – od Pančićevog vrha do Blaca.

Istorija engleskog jezika za deset minuta

Istina, ovaj snimak nije za one koji ne razumeju engleski malo bolje; potrebno je da poznajete finese engleskog da biste razumeli ovaj klip u punoj meri. Kako god, ne mogu da odolim: iako je sadržaj konotiran kao blesava šema dešavanja, ovo je deset minuta koje ćete provesti pametno, jer ćete naučiti nešto.

Juče smo Igor i ja otkrili novi sinhronicitet: sadržaj klipa ima veze sa naslovnom temom sledećeg broja National Geographica. A ta tema je… E, pa sačekaćete da izađe novi broj; nećete se razočarati.

Godišnjica jedne važne knjige

Prvo izdanje knjige "O poreklu vrsta" je rasprodato za jedan danNa današnji dan pre 152 godine, tačno 24. novembra 1859. godine, izašla je iz štampe knjiga “On the Origin of Species” (“O poreklu vrsta“) Charlesa Darwina. To delo je kapitalno u istoriji nauke – ne samo zbog revolucionarne teorije koja je u njoj izložena, nego i zbog reakcije koju je izazvala. U istoriji ostade zabeležena činjenica da je prvo izdanje knjige, to koje je objavljeno na današnji dan, rasprodato istog tog dana. Pobude kupaca su bile različite; navodno, većina je bila zgrožena onim što je pisalo u knjizi. Ali, takva je sudbina revolucionara u nauci.

Teorija evolucije je danas opšteprihvaćena u biologiji; nađe se tu i tamo poneki ludak koji je spreman da reskira sve oponirajući očiglednim manjkavostima (ali ne i eksplicitnim greškama!) u Darvinovoj teoriji, pa i to da ga akademska javnost ozbiljno shvati, sve tražeći neko novo objašnjenje za poreklo biljnih i životinjskih vrsta. Ali, to je gubitak vremena: te teorije nisu koherentne.

Nastavite sa čitanjem… “Godišnjica jedne važne knjige”

Poljski Google u slavu Stanislava Lema

Danas je tačno šezdeset godina od objavljivanja prve knjige Stanislava Lema, jednog od najznačajnijih autora “tvrde” naučne fantastike. U slavu tog događaja, poljski ogranak pretraživača Google je objavio doodle koji je već ocenjen kao jedan od najboljih koje smo do sada videli.

Poljski Google u slavu Stanislava Lema

Da naglasim: ili kliknite na link koji sam vam obezbedio u prvom pasusu ili kucajte punu i tačnu adresu http://www.google.pl – ne samo počev od “www.” jer ako ostane https://, nećete se probiti do poljskog pretraživača.

Prva dva zadatka

Ovaj tušem crtani animirani doodle je kombinacija priče i male logičke igre: potrebno je da rešite tri zadatka i tako da… Uh… Otkrivanje prirode zadatka je deo igre, pa ću ovde zastati. Nisam mogao da odolim, pa sam spakovao nekoliko uhvaćenih slika… A animacija je perfektna, videćete. Fabula animacije je zasnovana na motivima zbirke kratkih priča Cyberiada.

Treći zadatak i finale

Da li ste čitali išta od Stanislava Lema?

Nastavite sa čitanjem… “Poljski Google u slavu Stanislava Lema”

Važno da se lepo zove

Citat dana dolazi od čoveka koji je imao strašan peh da misli svojom glavom još kao jako mlad. Onda se taj peh pretvorio u greh, a grehu je pripisana kazna koju su pojeli skakavci. A čak i kad je bio u prilici da kaže sve što ima, u vremenu kad se to najzad smelo, našao se način da ga tuku još malo. Pa makar i na ulici.

Borislav Pekić (1930-1992)

 

Inventar činjenica stvarnosti kojima smo dali lepša i bezazlenija imena, beskonačan je… Njihovo nas ređanje nigde neće odvesti, kao što ne odvodi ni stvarnost koju iza sebe krije.
Hitler je genocide nad Jevrejima nazvao eufemizmom “totalno rešenje jevrejskog pitanja”. Posledice nisu bile eufemističke.

Borislav Pekić,
u eseju “Spasonosni eufemizam rđave stvarnosti

 

Ne znam da li ste čuli i posetili blog na kome se objavljuju misli Borislava Pekića. Nije zgoreg da svratite tamo ponekad i pročitate ponešto. Vredno je svake sekunde provedene u čitanju.