…što ga vodi ka budalastom ponašanju?
Ovo je, kažu, sport.
Možda nije u redu sa definicijama, a ostalo funkcioniše…
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
…što ga vodi ka budalastom ponašanju?
Ovo je, kažu, sport.
Možda nije u redu sa definicijama, a ostalo funkcioniše…
Vredi da se prisetimo, jer ovo je večito.
Nikad neće naučiti. A i da nauče, šta im vredi, kad interpretaciju legalnosti i dalje pišu oni što imaju velike novce.
P.S. A jeste li gledali “Tajvansku kanastu“?
Jena od najdegutantnijih stvari koje sam u životu pročitao beše deo jednog davnog intervjua sa Stivijenm Vonderom, gde su uspeli da ga nateraju da opiše nekoliko boja (čovek je slep od rođenja). A nedavno sam natrčao na ovo. I sad ne znam kako da se postavim: ovo je ili još degutantnije ili je – genijalno.
Očigledno, čovek se dobro zabavlja, pogotovo kad crta autoportret i zevzeči se na svoj račun. No, možda niste znali: Tommy Edison je zvezda na jutjubu.
Honda je opet objavla najbolju reklamnu zavrzlamu. U slučaju da spadate u onu manjinu koja još nije videla to čudo, skrećem pažnju da vredi da utrošite dva minuta na ovo perfektno ludilo…
Savršenstvo. Opet savršenstvo.
Kasno sam saznao… Juče se navršilo 87 godina od rođenja Pavla Vujisića, jednog od najboljih glumaca koje je ovaj benasti narod ikad imao. Tim povodom, prisećamo se jednog pisma u kom objašnjava zašto je odbio nekog novinara koji je zatražio intervju.
Obratite pažnju na stihove pri kraju. To je Pajino delo.
Ima li smisla dati takvu preporuku nekome koga ne poznajete dovoljno?
Dok ta cura istražuje tuđi stan, ja istražujem šta bi to sve trebalo učiniti da bih načinio svoj prvi HD video zapis na fotoaparatu koji imam u rukama već celih petnaest meseci. Rekao bih da je ta stvar za mene zauvek izgubljena. A nekad sam bio filmadžija. Phui…
Ne raspravljaj. Ćuti i slušaj.
Ne raspravljaj. Ne možeš pobediti.
Ćut’!
Fantastični projekat: simultana svirka više učesnika razmotanih diljem planete…
Mapa mesta sa kojih je stizala muzika je ovde. A dalje istražite sami.
Moraš biti dovoljno lud ako si naumio da te spaze drugi.
I, kao što rekoh: moraš biti dovoljno lud da bi uopšte došao do koncepta kačenja na londonski double decker.
Cecine cice jesu, Obradovićev obraz nije

Bila jednom jedna zemlja u kojoj su fakulteti formirani kao naučni instituti sa studentskim robljem, a ne kao ustanove za obrazovanje. Zašto je tako bilo, duga je i tužna i istinita priča o doktorima nauka koji žiletom isecaju članke iz internih periodika da ih drugi ne bi čitali; prevode knjige pa ih potpisuju kao svoje; javno traže Nobelove nagrade za naučnike koji članak napisali nisu. Novopečeni su diplomci, baza profesora osnovnih i srednjih škola, postajali vremenom sve neobrazovaniji. Stoga nisu mogli da prenose znanje, jer ga nisu imali. Ministarstvo prosvete je, kao i svaka druga birokratija, u svoje redove pažljivo dovodilo samo ubedljivo najsigurnije najnesposobnije, sve dok nije došlo do (željenog) stanja u kome je uverljivo sposobno da čini baš ništa (postojiš, ali svi, pa i ti sam, očekuju od tebe samo jedno veliko baš ništa). No, društvo je siromašilo, ljudi su počeli da žive sve manje pristojno, pa su polako i sami postajali sve više nepristojni.
Nastavite sa čitanjem… “Nepristojnost kao darvinovska neminovnost”