Probušila se guma, nemate lepka ili lepak ne pomaže. Šta sad?
Ovde je usledio onaj čudni momenat shvatanja kako su genijalne stvari jednostavne u svojoj suštini. Za mene najluđi detalj je taj što svako ko ume da izvadi unutrašnju gumu, umeće i da primeni ovaj trik. Ako spadate u takve, nije loše da znate za ovaj trik.
Valjalo bi uspostaviti koncept alternativnih reklamnih spotova. Evo idealnog spota za mekdonalds. Mada, priznajem: bio sam slab na njihovu pitu od jabuka i filter kafu. Ali, to me je odavno prošlo.
Znaš kako je: stotinu nekih malih TV stanica, valja da imaš nešto što drugi nemaju. Recimo, reportera u avionu koji služi za takmičarsku akrobatiku. Sanjao čovek godinama da bi hteo tako nešto da proba, a onda… A onda su se dogovorili da mu pruže ugođaj opterećenje pri ubrzanju od 8 G, pa da vide može li da izdrži dvadeset sekundi…
Setio sam se poente onog vica o papagaju u avionu koji je dobacivao stjuardesi…
Pogledajte sledeći kratki film. Ako razumete engleski jezik, obratite pažnju na govor. Pre nego što pomislite da je posredi još jedno new age sranje, dozvolite da vas zaustavim i dam naznaku. Alan Watts je bio filozof i popularizator nekih pozitivnih učenja na vrlo lucidan način. Poznata je njegova izjava o konzumiranju psihoaktivnih droga: “Kada primite poruku, spustite telefonsku slušalicu”.
Neki ljudi nalaze uživanje u prkošenju šansama da zarade trajne telesne povrede. Poput ovih, kojima nije dovoljno to što se već bave ludačkom delatnošću, nego su sad uveli i element leda u to.
Eh, zaređalo. Uvek zaređa u poslednjih sedma nedelja zime…
Juče je legendarni Mića Orlović otišao na Neko Bolje Mesto. Čovek koji je bio bard lepog govora, prvo televizijsko lice TV Beograda i ozbiljni novinar stare garde, ponikao u štampanim vestima i na radiju pre nego što je seo pred kameru da najavi prvi TV dnevnik tog avgusta 1958. Njegova čestita karijera i uvek nasmejano lice dovoljan su razlog da odvojite 45 minuta da biste pogledali ovaj TV intervju sa njim.
Ser David Attenborough je legenda na polju popularizacije prirode, osobito životinjskog sveta. I stalno nađe neku ekskluzivu. Pazi ovaj eksperiment: našao je dve slične grane različitih biljaka i podmetnuo ih majmunima. A majmuni su znali koji listovi su valjani kao sredstvo za zaštitu od komaraca…
Uvek mi zvoni ona stara parola: priroda ne čini skokove. Postoji ko zna koliko dubok smisao ovom gestu.
Kodachrome je obeležje jedne ere u fotografiji: ovaj kolorni film za fotografiju je bio toliko popularan da mu je čak i Paul Simon spevao pesmu. Međutim, vreme romantike je iza nas: danas svaka šuša ima digitalni fotoaparat, pa onda slika nekakve klikere i to prikazuje svetu kao da je bogzna šta (“Čim se luda se ponosi, pametan se stidi…”). Međutim, ima onih koji su radni vek proveli koristeći taj film. Valjalo bi pitati njih kako se osećaju… Tokom 2009. godine, poslednja rolna pozitiv-filma Kodachrome 64 je sišla sa proizvodne linije. I to je to, nema više. Nikad više.
I šta sa tom rolnom? Nije red da prođe bez pompe.
Dali su je pravom čoveku u ruke i rekli mu da snimi šta god hoće, gde god hoće. Steve McCurry je autor one fotografije devojke izbeglice koja se nalazi na najpoznatijoj naslovnoj stranici u 125 godina dugoj istoriji časopisa National Geographic. A pre i posle te čuvene fotke, McCurry je napravio nebrojeno snimaka tokom tridesetogodišnjeg manje-više stalnog angažmana za ugledni časopis. A šta je čuveni fotograf uradio sa tom rolnom filma, pogledajte u ovom dokumentarcu.
U slučaju da ne razumete baš sve, probajte sa titlom na engleskom. Ja sam razumeo sve, jer Ms Williams govori izuzetno čistim i razgovetnim jezikom. Nego me je razvalila tim ludilom gore-levo-dole-osim-ako-evo-ovuda-onda-… I što reče moj drug Zloba, koji me je prvi i uputio na ovaj sadržaj: “Kako je Holivud sve promašio, jer stvarnost je mnogo šašavija”… E, vala baš.