Umesto motivacionog predavanja…

Treba vam motivacija? Kad naučite da prepoznate sopstveni mir, naći ćete i motivaciju. U međuvremenu, umesto feng-shui-new-age-apa-drapa-op-drp predavanja, sa vama delim motivacioni dokumentarac o strasti za dostignućem.

Ne treba vam onaj new age evangelista da biste otkrili prave ludake. Za razliku od prodavca magle i sumaglice, ovaj ne prodaje ništa. Kupi zrno strasti od čoveka koji klepa sokoćalo od 1958. godine, a da čak nije u stanju da hoda.

Prepoznaj istinu koja je pred tobom i ne zaboravi da uzvratiš kad budeš mogao i imao čime.

R.I.P. Herbert Lom

Juče je preminuo Herbert Lom, engleski glumac češkog porekla. Taman je napunio 95, što su čestite godine. Pošto vi sad ne znate ko je to, a usput ću i ja vama da priznam da ne bih znao da nisam imao pomoćne reference, hajde da kažemo ovako: bez obzira na to što je imao dugu i izuzetno bogatu glumačku karijeru, svi odreda ga znamo kao legendarnog inspektora Drajfusa iz filmskog serijala Pink Panther, čoveka koji je doživeo nervni slom zbog inspektora Kluzoa.

Nastavite sa čitanjem… “R.I.P. Herbert Lom”

Traktat o licemerju

Tamo gde se nalazi nevidljiva granica između saosećanja i razumevanja, nalazi se i jedan puteljak kojim idu ljudi koji se odriču dostojanstva zarad zarade, a možda i nekih daljih, još manje časnih ciljeva…

Dugo sam se pitao gde je kvaka sa onim likom koji je iskoristio svoj fizički hendikep i svoju očiglednu blagoglagoljivost i usmerio ih na naplatu mehanizma verbalne estrade. A onda sam tek jutros naišao na ovaj opravdano besni tekst. Pogodio me je iz više pravaca: najpre zato što je to napisala osoba koja je i te kako pozvana da kaže nešto o tom pitanju. A zatim zato što nisam odmah nastupio sa sopstvenim mišljenjem, a imam ga od samog početka. Kada bih znao zašto sam oklevao, objasnio bih to najpre sebi samome. Ne, nije nikakva gužva posredi; verovatno je reč o tome da sam u određenom trenutku zažmurio na jedno oko i sad sam zbog toga ljut na sebe.

Naivnost je sve lakše zloupotrebljavati što je lakše predstaviti se svetu kao mučenik. A još bolje – kao bivši mučenik. A još bolje i od toga – kao neko ko je u svom mučeništvu, tačnije posle njega, doživeo nekakvo nazovi-prosvetljenje, pa sad ima šta da kaže ostalima. Znate, verovatno, o kome pričam.

Nik Vujičić govori na Pravnom fakuletetu. Fotografiju sam ukrao bez ičije dozvole sa sajta koji je takođe već ukrao tu sliku od Tanjuga.

Da se razumemo: u redu je to što je taj lik našao model za zaradu. Nije u redu to što je taj model postao predložak za egzibicionizam koji se svetu predstavlja kao univerzalna pobeda nad nesrećom. Ne, ta slika je ipak višedimenzionalna. Taj Vujičić je našao svoj mir, što je dobra stvar za sve. Usput je našao i početni kapital za motivaciono govorništvo kao izvor čestite zarade, što je dobro za njega. Međutim, on je to podigao na nivo koji je najnoviji vid hipnotisanja gomile u najgorem maniru new age ideologije, što nije nešto što ću prihvatiti.

Isti sam kao i vi, rekao je Nik Vujičić na početku svog predavanja. Odlično. To mi daje pravo da napišem ovo što ću napisati.

Nastavite sa čitanjem… “Traktat o licemerju”

Majstor besmislenih kombinacija

Dobro jutro. Upoznajte čoveka koji je uspeo da uposli kokakolu (bljak), mentos (za ovo već svi znaju), izolir traku (nejasno…) i kondom (sad već slutite). Elem, upoznajte budalu meseca.

[EDIT maj 2013: originalni klip ponekad bude povučen, ali ima ih još oxoxo, overite ovde.]

Koliko neko mora da bude dokon da bi napravio ovakvu kombinaciju i izveo ovakav eksperiment?…

Nastavite sa čitanjem… “Majstor besmislenih kombinacija”

Ko je Prljavi Hari?

I know what you’re thinking. “Did he fire six shots or only five?” Well, to tell you the truth, in all this excitement I kind of lost track myself. But being as this is a .44 Magnum, the most powerful handgun in the world, and would blow your head clean off, you’ve got to ask yourself one question: “Do I feel lucky?” Well, do ya, punk?

Ovim monologom počinje, i završava se, film Prljavi Hari, koji opisuje netipičan događaj na poslu policajca: hvatanje ludaka sa snajperskom puškom. Priča je ispričana pre skoro 40 godina i uključuje neke sada nestandardne elemente, kakav je hladnokrvno ubistvo desetogodišnjaka. Nekvalifikovan sam za ozbiljno čitanje filmskog jezika, pa ostavljam detalje profesionalcima, dok skrećem pažnju na glavni lik, Prljavog Harija Kalahana. To je čovek koji na radnom mestu policajca hvata pljačkaše banke, sprečava samoubicu, postavlja zamke pomenutom ludaku sa snajperom, juri ga kroz grad, i na kraju ga ubija citiranim šestim metkom.

Nastavite sa čitanjem… “Ko je Prljavi Hari?”

Kako to izgleda kad ne možeš da postigneš

Primetili ste, dakako: jutros nije bilo video klipa kojim započinjemo dan. Tako ti je to kad ti padne glava od umora u tri po ponoći.

Vreme leti. A tek zimi!Ukoliko vam se učini da vreme stalno protiče brže nego inače, mogu samo da vam poželim dobrodošlicu u sredovečnost. Bez namere da uvredim vaš poletni osećaj večite mladosti, naći ću za shodno da sa vama podelim svoje misli na temu muke po vremenu.

I to iz ličnog iskustva.

Pre nekog vremena, ima tome nešto više od godine, rekao sam jedno veliko “dosta!” u poslu kojim sam se do tada bavio, te sam se okrenuo od zaludne rabote koja mi je donela status primaoca nacionalnog tapšanja po ramenu. Olakšanje koje sam pritom osetio može da se uporedi sa idejom onog lika iz vica koji je teglio nakovanj po džungli; kad su ga pitali “šta će ti taj nakovanj”, on reče “ako me napadne tigar, ja ću bacim nakovanj, pa ću brže da pobegnem”. E, pa desilo se: bacio sam nakovanj i pobegao. Štaviše, bacio sam i čekić od pet kilograma koji sam koristio uglavnom za krckanje lešnika.

Nastavite sa čitanjem… “Kako to izgleda kad ne možeš da postigneš”