Reč kao slika

Ne, ne mislim na poznatu pojavu da reči tokom čitanja prepoznajemo kao celine, što nam omogućuje brzo čitanje. Ovde se radi o jednom projektu: dizajner i konceptualni umetnik Ji Lee zadao je sebi izazovni zadatak da kreira sliku od reči koristeći samo slova te reči. Strogo pravilo te ideje je zahtevalo da se u dizajnu ne koriste nikakvi spoljni elementi.

A rezultat:

Projekat je ovekovečen kao knjiga. Primeri mogu da se vide ovde. A ako vas zanima više, možete videti jedno dugo predavanje koje je Ji Lee održao, snimak je ovde. Inače, on je u vreme ovog snimka bio kreativni direktor u Google Labs; sad je kreativni direktor u fejZbuku.

Sećanje na pesnika

Eh… Zaslužio je mnogo više. Makar da ga se setim na vreme, a ne ovako. On bi mi oprostio, a vi kako hoćete.

Duško Trifunović (1933-2006)Prekjuče, u subotu, beše šest godina kako je Duško Trifunović otišao da piše i govori stihove serafimima. I sad kad pomislim, da je napisao samo pesmu “Tajna veza” i nijednu drugu u životu, bilo bi to dovoljno za poštovanje. A bio je velik i plodan autor prave poezije koja je bila u duhu vremena: lako se čitala i još lakše prihvatala, što je odlika samo najboljih pesnika. A tek sarađivati sa rokerima – pa još sa Bijelim dugmetom, dugo vremena jednom ozbiljnom firmom na polju rock’n’rolla u onoj Jugoslaviji – e, pa trebalo je imati petlju za to. Kako da ga ne poštuješ…

U poeziji Duška Trifunovića je bilo nečeg čudno istinitog što sam jako voleo. Imam negde jednu njegovu knjigu, moraću da je pronađem i prelistam posle, uh, bolje da ne kažem koliko godina… Nego, ja bih da se setim jedne druge Duškove pesme.

Greh

Grešio sam mnogo, a sad mi je žao
Što nisam još više i što nisam luđe
Jer samo će gresi kada budem pao
Biti moje delo – a sve drugo tuđe.

Grešio sam mnogo, učio da stradam
Leteo sam iznad vaše mere stroge
Živeo sam grešno, još ću, ja se nadam
Svojim divnim grehom da usrećim mnoge.

Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće
Grešio i za sve vas koji niste smeli
I sad deo greha mog niko od vas neće
A ne bih ga dao – ni kad biste hteli.

 

Prva strofa je savršen epitaf. Nema više šta da se kaže. A i ne treba, ako ćemo pravo.

Mašinčina!

Prošlo me je da se palim na mašine, ali ovo je nešto posebno. Pogotovo obratite pažnju na neočekivani detalj pri kraju: pao sam sa stolice kad sam video.

Obrati pažnju.

Nego, nisam vam nikad pričao: bio sam vozač u vojsci, tamo sam zaradio C i E kategorije (kamioni sa prikolicom ili poluprikolicom). Nisam glibio svoju stopedesetku baš ovoliko, ali bio sam u blatu toliko da su i diferencijali bili zaglibljeni. I vadio sam se iz tolikog blata, sve sa haubicom zakačenom za vozilo – doduše, uz pomoć aktivne blokade, sajle i dva kamiona koji su mi služili kao anker. Posle mi trebalo nedelju dana da očistim kamion, ali sve u rok službe, bar mi nije bilo dosadno.

Talaščina!

Biće ovo vikend augmentativa, bar kad je reč o video kutku.

Ko će razumeti ove i one ekstremne sportiste; mada, to su barem ekstremisti čiju aktivnost mogu da ocenim kao prihvatljivu. Surferi su sorta za sebe, kažu oni koji ih poznaju, nešto kao vodena verzija bajkera: to je jedino što ih uopšte zanima. Pa dobro, ima ih svakakvih.

No, pogledajte te talase!… Turi na HD varijantu i prikaz preko celog ekrana.

Nisam nešto ljubitelj vode: ja zastupam demagogiju da mi nije dato da imam plovne kožice među prstima, pa mi ne treba ni da idem vodom tamo kuda mogu i zemljom. Moje plivanje se svodi na prostu definiciju “ostati živ do izlaska iz vode” i nemam mentalni problem da provedem dve nedelje negde na moru, a da se ne umočim u njega. Dobro de, umočim se, ali razumete šta ‘oću da kažem.

Ali ti talasi…

Stephen Stills: Čovek koji je znao više od drugih

…i još uvek zna, ako ćemo pošteno. Samo što je zakasnio da pokaže baš sve. Šteta.

Petak je veče, a mi već vekovima nismo ništa zapržili na Suštini pasijansa, onako momački, da produvamo uši kako dolikuje. Pade mi na pamet… Da, to je to. Vežite se, polećemo.

Stephen Stills je muzičar koji je ostavio velik trag u popularnoj muzici. Hajde da kažemo da ga ostavlja i dalje, mada to možda više i nije istina, ali čovek je takva faca da mrtav ‘ladan vadi neobjavljene snimke od pre 40 godina i odvaljuje nas retroaktivno. Ali, o tome malo kasnije.

Velika priča je počela tako što je Stills, tokom kanadske turneje sa svojom grupom, nabasao na Neila Younga u nekom ćumezu u Vinipegu, a zatim ga ubedio da pođe sa njim u Kaliforniju, gde će napraviti novu grupu. Tako i bi. Boktemazo, pa da je samo to uradio, Stills bi zaslužio slavu – ko zna da li bismo, kad i kako inače saznali za Neila Younga.

Young je znao da piše pesme, o još kako je znao, ali recimo naglas: Stills je onaj ko ga je naučio da spakuje pesmu u aranžman. Mr Soul? Broken Arrow? Expecting to Fly? Youngova pamet, Stillsov rad.

Nastavite sa čitanjem… “Stephen Stills: Čovek koji je znao više od drugih”

Nova televizija

Neki što teraju mak na konac reći će “Nije nova televizija, nego nova televizijska stanica”, ali i oni bi pogrešili…

Nas u kući raduje priča da će nemačka televizija otkupiti jednu domaću televizijsku kuću. To je, pretpostavljamo, jedan od silnih sitnih koraka koje moramo da uradimo na putu ka Evropskoj uniji. S tim da sada, naravno, Evropska unija (ili makar jedan njen deo) treba da uđe u nas, u Srbiju.

Raduje nas i to što se dolazak te televizije ipak odvija polagano i pomalo misteriozno, ali ipak sigurno i odlučno. Svima nam je muka od raznih pompeznih najava, otvaranja (objekata) radi otvaranja i puštanja (u rad) radi puštanja. Neka ovaj dolazak bude stabilan i prosperitetan.

RRA (Rock River Arms) – podjednako ubojitaSvi mi vrlo dobro znamo da je ova nemačka televizija neslavno prošla kada je RRA pre neku godinu dodeljivala nacionalne frekvencije. Nama u porodici je tada bilo pomalo i krivo, ali nema razloga da sumnjamo u odluku RRA – ipak je na njenom čelu, i u čitavoj njenoj komisiji uopšte, skup učenih ljudi, koji objektivno sagledavaju činjenice. No, od tog neuspelog pokušaja ova televizija je, to se vidi, mnogo unapredila svoj program; i po kvalitetu i po organizaciji, čim joj sad RRA dozvoljava ulazak u naš medijski prostor.

Nas sve u kući unapred raduje to što će se nemačke serije i filmovi emitovati i kod nas. Nadam se da im je jasno da je konkurencija ovde velika i da će morati dobro da zapnu, kako bi parirali konkurenciji. Svi mi vrlo dobro znamo koliko su kvalitetni serijali filmova policijske akademije, Betmena, Robokapa, Indijane Džonsa, pa i filmovi Stivena Sigala, koji se ovde kod nas ovih dana po prvi put premijerno prikazuju. Njihov, nemački urednik će morati dobro da se pomuči, kako bi obezbedio kvalitetniji filmski program.

S druge strane nadamo se da će i neke naše serije i filmovi da se emituju i u Nemačkoj. Evo, i komšije se tome nadaju, ali su zluradi. Kažu da to treba da bude naša osveta Švabama za sve što su nam uradili 1914-e i 194-ikoje godine. Ali se ja ne slažem s tim – naša filmska i televizijska produkcija treba da se vidi u svetu, da se vide naši talenti i među plata na televizijinjihovim masama, a ne samo po festivalima. Nisam ja za taj takozvani “odliv mozgova”, nego da se razmenjuju kulturna iskustva i znanja. Da.

I moju decu ću, u stvari, makar ovo najstarije da nagovorim da se zaposli na televiziji. To je idealno mesto za mlade da uče, da komuniciraju, da rade sa novim tehnologijama, pa i na kraju krajeva u ova krizna vremena je bar tu sigurna plata.

Sećam se…

Juče je bio rođendan velikog reditelja, a ja nisam stigao da to obeležim. Nadoknađujem sada i ovde.

Federico Fellini je premeravan uzduž i popreko, ali i dalje je bilo nemoguće reći kakva je njegova veličina, jer nismo umeli da ga poredimo ni sa kim, a njegova dela ni sa čim. Posle nekog vremena, čovek shvati da nema ništa od toga da zna je li Fellini najveći ili najmanji, najvažniji ili najmanje važan. Prosto, treba gledati njegove filmove i to je dovoljno da život postane bogatiji.

Ja nisam pogledao ni sve značajne, a kamoli sve Fellinijeve filmove. I mučno mi je zbog toga. Ti filmovi su najbolja poezija koju mogu da zamislim… Hajde da se setimo tih naslova kroz malu foto-retrospektivu.

A muzička tema je čisti bonus… Naravno, Amarcord (1973). Znate li priču o toj melodiji? Fellini je došao u posetu Ninu Roti i mrtav ‘ladan mu zatražio veselu pesmicu sa tužnom atmosferom za potrebe filma. Otprilike kao da mu je tražio vrelu kafu koja je toliko hladna da trnu zubi. Potrajalo je dok Rota nije pronašao šta je Fellini tražio.

Sve ostalo je legenda.

R.I.P. Etta James

Otišla je jedna od najvećih pevačica R&B i soul muzike. Bila je u prvom redu kada su ti žanrovi poprimali oblik kakvim ih danas znamo. Bila je temelj.

Etta James je preminula danas posle duge i teške bolesti. Imala je samo 73, ali leukemija je učinila svoje. A eto, nema ni mesec dana da sam malo prelistavao njenu fonografiju. Istina, bilo je to kad sam pročitao da su je pustili kući iz bolnice da tamo nađe svoj mir sa Bogom.

Najpoznatiji video snimak: odvratna frizura, šminka kao iz nekog horor filma i glupavi džemper koji je zaboravila da skine u garderobi. A onda počne da peva. I momentalno joj sve oprostite.

Uh.

Nastavite sa čitanjem… “R.I.P. Etta James”

Edgar Alan Po: Život i delo umetnika

Pa eto, bogojavljenje… Kosmičkom koincidencijom, na današnji dan pre tačno 202 godine, rodio se veliki pesnik i pisac; ali Google sad nema vremena da pravi doodle kojim će da obeleži taj datum.

Edgar Alan Po (1809 - 1849)Edgar Alan Po se rodio u Bostonu 19. januara 1809. godine. Živeo je burnim i čudnim životom, jer ga je sudbina bacakala od nemila do nedraga.  Čak i njegova smrt, posle svega četrdeset godina života, obavijena je velom misterije koja kao da dolazi pravo iz njegovog opusa.

Za relativno kratko vreme koliko se bavio spisateljstvom (aktivno je pisao od svoje 26. godine života), Po je napisao mnogo sjajnih pesama, gomilu fenomenalnih pripovedaka i nekoliko obimnijih dela, među kojima je avanturistički roman “Avanture Artura Gordona Pima” najpoznatiji. Među ljubiteljima njegovog dela pronaći ćete razne tvrdnje o tome u čemu je bio najbolji: po nekima, to je poezija, drugi će podsetiti na njegove sjajne kriminalističke priče (“Ukradeno pismo” se smatra jednom od najboljih detektivskih priča na engleskom jeziku). Jedino oko čega će se većina slaže: mračnjaštvo i morbidnost koje je Po ispoljavao u svojim delima, pogotovo u poeziji, neprekidno su na granici podnošljivog.

Edgar Alan Po ostaje u fokusu stalnog interesovanja zbog dva dela koja se danas smatraju nezaobilaznim delom svetske književne baštine. Jedno delo je poema “Gavran”, koja vam je predstavljena na stranicama Suštine pasijansa (overite osamnaest linkova u zoni komentara, to su strofe), sve sa grafikama Gistava Dorea (uzgred, čiji radovi izgledaju kao da su dva umetnika bili braća blizanci). Drugo čuveno delo je “Anabel Li”, tragična ljubavna pesma koju je napisao po smrti svoje supruge.

Vašoj pažnji posebno preporučujem priče “Crni mačak” i “Pad kuće Ušer” i već pomenutu “Ukradeno pismo”. A ako ste spremni da iskušate svoju sposobnost slušanja dobrog engleskog jezika, obavezno pogledajte TV film “An Evening with Edgar Allan Poe” u kojoj fenomenalni Vincent Price pokazuje publici kakvog je kova kao glumac i tumač Poove proze. A na jutjubu ima još toga.

Nastavite sa čitanjem… “Edgar Alan Po: Život i delo umetnika”

Dvanaest recepata protiv mamurluka

Da, da… Znam, kasnim sa ovim prilogom, sve žurke su prošle, čak i ona koju održavaju protivnici modernog kalendara. Ali, svejedno. Možda će vam zatrebati opet. Mislim – špil citata… Eye rolling smile

"Aj' pa živeli", reče ludak i popi šesto različito piće u poslednja dva sata...Staro pitanje za frajere uveče i dronjke ujutru glasi: “a što piješ kad ti škodi”. Neverovatno je koliko su ljudi skloni da piju dokazujući da ne umeju to da rade. Umesto da piju, žderu; umesto da uživaju u piću, dokazuju se pred drugima; a umesto da biraju šta, kako i kad piju, hvataju se svega bez kriterijuma. Cena takvog pristupa je da ujutru žele da umru umesto da nastave sa redovnim aktivnostima.

Spadam u one koji vole da okuse dobru domaću rakiju, a za čašu vina nikad nije nevreme. Jedini izuzeci su kad radim i kad vozim – tu alkohol nema šta da traži. Popiću u društvu, isključivo tako, ne hvatam se pića iz čista mira i kad sam sam. Ne preterujem često, a ako baš i preteram, znam da kažem “ne” i znam da učinim sebi tako da ne nastradam od pića. E, tim pre mi je smešno, ali ne mogu da odolim da ne prenesem: negde pred novogodišnje praznike sam natrčao, pa sačuvao link ka stranici koja popisuje recepte protiv mamurluka raznih čuvenih ličnosti koje su bile poznati alkosi. Pa kako da odolim, moram da prenesem nekoliko tih recepata, a vi sami pročitajte ostalo.

Nastavite sa čitanjem… “Dvanaest recepata protiv mamurluka”