Šest “naj-aplikacija” napretka

Ovaj blagoglagoljivi Škot zna šta priča: u veoma slikovitom poređenju faktora napretka civilizacije sa “killer” aplikacijama za pametne telefone, izveo je dokaz o kraju predominacije zapadne civilizacije. Štaviše, on tvrdi da ćemo biti svedoci te promene.

Niall Ferguson, profesor istorije na Harvardu i gostujući predavač na univerzitetu u Oksfordu, istražuje istorijske veze između pojava i utvrđuje ne samo šta se sve desilo, nego i zašto. U toj potrazi, napravio je analitički presek koji otkriva šest ključnih elemenata napretka civilizacije. Moguće posledice današnjih tokova su možda jasnije nego što bi se u prvi mah učinilo, a dokazi su nam ispred nosa i lako ih je prepoznati. Sa divergencijom je odzvonilo, poručuje nam ovaj predavač sa TED konferencije.

Zapanjen sam. Jedino ostajem malčice u dilemi oko one teze o nauci. Jedna je stvar podsetiti na rušenje opservatorije Taqi al-Din, što je istorijski fakat. Ali, sasvim je druga stvar zaboraviti na razvoj moderne matematike, koja definitivno ima svoje korene u arapskoj filozofiji. Za to vreme, šta ono bi sa katoličkim fundamentalizmom, to jest sa “dostignućima” Inkvizicije protiv nauke? Hajde da se setimo spaljivanja Đordana Bruna i Galilejevog odricanja, počinjenog u strahu da ne prođe kao njegov prethodnik. Dragi moji, pa to se desilo pre samo 400 godina…

Kako god, prihvatam svih šest teza, jer čine koherentnu celinu – jedno bez drugog ne ide.

– * –

Žao mi je što nema nikakvih titlova, pa će to napraviti problem onima koji nisu baš navikli na engleski jezik. No, ovo je jedan od najnovijih priloga na sajtu konferencije TED, pa nije zgoreg da postavite neki obeleživač i probate kasnije, kad broj titlova naraste; već je aktivna mala, ali veoma kvalitetna ekipa prevodilaca za srpski jezik.

Kada bih imao vremena, rado bih dobrovoljno učestvovao u prevođenju titlova sa TED konferencije na srpski. No, ne smem da se hvatam novih obaveza…

(Via)

Dokle prazne priče, o državo?

Dokle će Srbija ostati jedna od dvadesetak država na svetu koja nema PayPal? I ko je kriv za to?

Kucaj do sudnjeg dana. Ni svoje državne organe ne možem oda rešimo, a kamoli ono što EU smatra već uređenim. Ova slika je bez dozvole preuzeta sa nekakvog sajta posvećenom patetičnom poimanju nepravde nad jednim lopovom, lažovom i kukavicom.Ovi što vode državu objašnjavaju svima koji hoće da ih slušaju kako je Srbija rešena da uđe u EU. Šta oni pritom misle, nekad sam mislio da znam. Ali sad znam da ne znam. Njihove beznačajne floskule su prestale da me interesuju prilično davno; ne slušam više prazne priče koje valjaju okolo. Računam, saznaću na vreme bude li nekog konkretnog koraka. Ne računam one poslove organizovane u poslednji čas uoči sledećih izbora i koji su načinjeni sa očiglednom namerom da se kaže “evo, MI smo ovo izgradili” i “evo, MI smo ovo rešili” (čijim parama? podsetite me), a u međuvremenu…

U međuvremenu, verovaću u uspeh svakog pojedinačnog projekta tek kad vidim da postoji rezultat najavljenog delovanja. Ovo je jedini način da prihvatim bilo koju najavu (osim najave po zna koje po redu reprize neke petparačke serije u sto epizoda na javnom servisu – to im odmah verujem da će ispuniti). Ovog časa, jedino što još čekam da se pojavi je legendarni “švedski detektor” za otkrivanje onih koji ne plaćaju TV pretplatu. Adaptirani model će da lovi sve one koji hoće da koriste PayPal. Kako stvari stoje, Narodna banka Srbije je paušalno odlučila da smo svi mi lopuže, osim ako neko ne dokaže drugačije.

Nastavite sa čitanjem… “Dokle prazne priče, o državo?”

Danas 41 godina…

Da Žikica nije pomenuo na fejZbuku, zaboravio bih.

Dana 18. septembra 1970. godine, Jimi Hendrix je otišao da svira nekoj drugoj publici.

Sve, sve, ali ovaj stih:

The broom is dreamly sweeping up the broken pieces of yesterday’s life…

Bio je najveći. I ostao.

Tužno mi je što mnogi misle da ga je đavo heroina odneo. Ne znaju ljudi, a svi prijatelji i saradnici svedoče: dok je izašao album Electric Ladyland (1968), bio je čist od svih teških droga i nikad više nije uzeo iglu. Njegov sledeći porok je bio alkohol… A tek je nedavno osvanuo podatak patologa koji je izvršio obdukciju: u ždrelu i plućima je nađena abnormalna količina crvenog vina, tolika da nije mogla tamo dospeti inhaliranjem ili povraćanjem… Ostaće znak pitanja.

(Tnx Žikica via FB)

Imitator na sceni

Oduvek sam voleo njegove performanse. Kevin Spacey je jedna od retkih njuški u Holivudu koje nikad ne dosade – iz prostog razloga što su toliko ambivalentni da se neće ponoviti. Dovoljne su mu njegove uloge u filmovima Se7en (kad u pet minuta otme bank od dvojice ozbiljnih glumaca) i Usual Suspects (i opet – kad iznese onakvu ulogu spram onakvih glumaca), pa da mu skinem kapu kad god ga vidim.

Ali ovo: što je mnogo, mnogo je! Smile

Majstor.

Internet portali: resavska škola

Baš gledam okolo, pa ne mogu da se otmem utisku: izgleda da je kritičkom prenošenju vesti odzvonilo: svi kao da samo prepisuju. I to na devet lakata.

Moj glavni izvor informacija je, gle čuda, Internet. Protrčim neke veb portale, poslušam preporuke ljudi u čiji sud verujem, do mene svakako prodru viralne informacije za koje me zabole patka… I kako god okreneš, opet saznam više nego što bih hteo.

Površnost kao apsolutni princip. Štaviše: to je mera uspeha.To da portali neguju površnost, poznato je odavno. To je namerna praksa: površni čitalac se kloni dugih tekstova, jer za njih su potrebni i vreme i pažnja. A ako posetilac bude trošio previše vremena, neće moći da se bavi drugim glupostima poput fejZbučenja i gledanja televizije; ako bude morao da uloži pažnju, zaboleće ga glava od napora. Oni koji vode info portale vrlo dobro znaju za to, pa plasiraju plitke i površne informacije, unapred znajući da će to izazvati dobar odziv.

Jedino ostaje problem generisanja površnih sadržaja. Pošto propagatori površnosti uglavnom i sami boluju od istog socijanog sindroma, to nema druge nego reciklirati informaciju. A kako: lepo prepišeš informaciju ko zna odakle, odrekneš se kritičkog osvrta jer je bitnije da je brzo i kratko nego sporo i raščlanjeno, u dnu vesti napišeš izvor (poželjno – bez linka) i svi srećni.

Najzanimljivije, pak, nastaje kad neki zamlata, poput mene danas, krene da traži izvore, sve u pokušaju da sazna i nešto više. E, to je već detektivska zavrzlama.

Nastavite sa čitanjem… “Internet portali: resavska škola”

Vaše pravo da znate sve…

…Napamet.

Posle postera na Vukajliji, sad i stranica na fejZbuku. Ali moram da pomenem, e zbog vas koji ne pohodite fejZbuk.

Vaše pravo da ispadnete budala.Šta znači “RTS”, (ћирилицом РТС)?

Репризирамо тринаест серија.

U podnaslovu:

Ваше право да знате све. Напамет.

A lista? Eeee…Bolje da prekopiram jednu repliku koju je Gorancho ostavio…

Nastavite sa čitanjem… “Vaše pravo da znate sve…”

Pogled u otvorena vrata

Citat dana dolazi od osobe koja je dokazala da sreća postoji bez obzira na prepreke.

Helen Keller (1880 - 1968)

Kada se jedna vrata sreće zatvore, druga se otvore. Ali, često nam se pogled toliko dugo zadrži na zatvorenim vratima da ne vidimo ona koja su se otvorila za nas.

Helen Keller

 

Ne znam da li znate priču o Helen Keler, ženi koja je kao dete od 19 meseci ostala gluva i slepa. Uz pomoć svoje guvernante En Saliven, koja je kasnije ostala uz nju tokom pedeset godina nerazdvojnog druženja, uspela je da nađe ključ izlaska iz mraka. I to dotle da je završila školovanje i postala pisac, politički aktivist i predavač. Više od svega, bila je osoba koja inspiriše druge.

– * –

Uzgredna beleška: te tehnike izlaska iz mraka su nedovoljne za našu gluvu i slepu vlast. Naime, Helen Keler nije bila autistična; naprotiv, bila je izrazito inteligentna osoba.

Ćumez po meri

I dok nacija seče vene zbog onog tenisera, ima nas da se bavimo drugim stvarima. Prionite na zemlju i hodajte malo prizemljem, neće vam škoditi. Ovaj dečko je tako uradio: žrtvovao je kvadraturu da bi bio blizu svemu. Obratite pažnju.

Šta bih mogao da dodam: imao sam ovako mali sobičak kao srednjoškolac. Ama, još manji, i uži i kraći. Doduše, bez tako efikasnog uređenja prostora, bez mikrotalasne pećnice, bez laptopa i bez stotinu drugih stvari. Ali svejedno… Smile with tongue out Bilo je mesta za sto, na njemu gramofon, na stalaži knjige, a na ormanu ploče; pored gitara. Prozor otvorim u rano proleće i zatvorim u kasnu jesen… Zbog gramofona nije bilo praktično drugačije… Eh, romantika: davno beše.

Priče iz Nepričave

Da rekapituliramo selo veselo, arhetipskog seljaka i arhetipsku učiteljicu, da naučimo čuda od reči, običaja, navika i potreba, da vidimo gde se šta u selu krije i kako čuva.

Svih osamnaest epizoda možete naći ovde.

Učinite sebi uslugu: pogledajte to. Istina, postoji realna opasnost da naučite nešto što nije kompatibilno sa nazorima Evropske unije.

E, baš zato.

Maksiću, Maksiću!…

Minijaturna glumačka bravura Čede Petrovića.

Nisam znao da ovo postoji; to je producirano i emitovano u deceniji kad uopšte nisam znao za televiziju; ah, romantična vremena…

Lična asocijacija je očigledna… Ovako nas je zajebavao onaj arogantni manijak Vuca na časovima fizike. Jedino što nam nije udarao ćuške, ali tek što nije. Uvek je nalazio nekog svog Maksića i iživljavao se na njemu.