Happy Birthday, Mr Stewart

Danas je 67. rođendan jednog od mojih omiljenih muzičara sa Ostrva. Hajde da to obeležimo kako najbolje dolikuje: slušanjem muzike koju nam je ostavio tokom duge i plodne karijere.

А сега, секогаш најдобра тарапана во музика: Ротко Стјуарт со песната "Да ли мислаш дека сум секси?"Roderick David Stewart, poznatiji kao Rod Stewart, rođen je 10. januara 1945. godine u severnom Londonu. Krenuo je sa periferije događaja klubske scene Londona šezdesetih. Razvijajući muzički ukus slušajući Otisa Reddinga i Sama Cookea, a furajući stil tada popularne Mod subkulture, Rod je privukao pažnju Long Johna Baldryja, koji ga je smestio u svoju prateću grupu 1964. godine. Svakako zanimljiviji posao nego da bude grobar…

Stvari su brzo krenule nabolje, jer “Rod the Mod” je brzo stigao u centar pažnje. A onda se Jeff Beck zasitio da bude tegleća marva u grupi The Yardbirds, pa je osnovao svoju grupu, pozivajući Roda da bude frontmen. Ovaj je to prihvatio i sve što se dešavalo posle tog momenta deo je jedne veličantvene istorije britanskog rocka.

Veoma brzo, paralelno sa radom u Jeff Beck Group, dolazi ono što je Roda Stewarta učinilo velikim dasom rock’n’rolla: i da je uradio samo to u celoj karijeri, bilo bi dovoljno da se ona nazove veličanstvenom. To je kanonada od četiri albuma objavljenih za Mercury koji su esencijalna remek-dela po svim merilima: An Old Raincoat Won’t Ever Let You Down (1969); Gasoline Alley (1970), Every Picture Tells a Story (1971) i Never a Dull Moment (1972). Ako želite da se vaša rock fonoteka nazove relevantnom, pobrinućete se da imate ove naslove. Poslušajte po jedan primer sa svake od ove četiri ploče.

Nastavite sa čitanjem… “Happy Birthday, Mr Stewart”

Analogni antiradar sistem

Na današnji dan, pre 63 godine, RCA je svetu prezentovala 7-inčnu gramofonsku ploču od 45 obrtaja – popularnu “singlicu”.

Priča o nastanku singlice je vrlo zanimljiva. Naime, ranije su se koristile raznovrsne The Cure - The Caterpillardimenzije ploča, od 7 do 15 inča, a brzina je varirala od 60 do čitavih 130 obrtaja u minuti (što ste prilagođavali obrtanjem ručice, jel’te), dok se nije ustalila na standard od 78 obrtaja pojavom električnih gramofona, koji je potrajao od dvadesetih, pa sve do kraja četrdesetih godina prošlog veka. Čak ni tada niste bili sigurni da je puštena muzika verna odsviranom originalu, zbog razlike u frekvenciji naizmenične struje koja je napajala gramofone u Americi (60 Hz) i ostatku sveta (50 Hz).

Uglavnom, isterija modernih ploča počinje 21. juna 1948. godine, kada je Columbia Records na konferenciji za medije predstavila longplejku i definitivno utemeljila vinil kao medij. Dvanaest inča u prečniku, brzina obrtaja 33⅓, kapacitet od 20 minuta po strani. Legenda kaže da je njihov glavni inženjer kurtoazno pozvao glavnog konkurenta, kompaniju RCA Victor, u posetu laboratorije pre same konferencije, kako bi ih upoznao s novom tehnologijom. Tadašnji glavešina RCA, David Sarnoff,  zahvalio se po obilasku, a onda je pohitao u svoju laboratoriju kako bi naložio ekipi da smesta revitalizuju projekat koji je bio dobro čuvana industrijska tajna punih 10 godina.

Nastavite sa čitanjem… “Analogni antiradar sistem”

Šta se slušalo kad ste rođeni… i dalje

Mali eksperiment za vas: da vidimo u znaku koje pesme je proslavljeno vaše rođenje.

Idite na stranicu koja popisuje numere koje su bile na čelu Billboardove top liste za svaku nedelju (lista seže do 1920. godine). Odaberite datum svog rođenja ili neki karakteristični datum, pa je nađite na jutjubu. Okačite adresu ovde.

Aj’ da počnem ja, sa špilom od sedam karakterističnih datuma.

Kad sam se rodio:

Žestoko i psihodelično! Rainbow

Kad sam krenuo u osnovnu školu:

Nastavite sa čitanjem… “Šta se slušalo kad ste rođeni… i dalje”

Muzika u vazduhu

Ako sam dobro shvatio, ovo je emitovano u toku intermenca intermeca na Novogodišnjem koncertu u Beču 1. januara 2012.

Maestralno.

Primereno za Badnji dan. Predlažem da ovo pustite da svira u pozadini nekoliko puta u toku dana.

A Beč?… Pa, tako je to bilo za vakta carevanja nad frtaljem Evrope…

(Tnx Nebojša)

Da se prisetimo velikog prangijaša

Na današnji dan pre 26 godina, 4. januara 1986, Phil Lynott je otišao na neko bolje mesto. Hajde da se prisetimo muzike velikog rockera.

Počinjemo od velikog irskog narodnjaka: Whiskey in the Jar. Lynott i Thin Lizzy su završili ono što The Dubliners nisu uspeli: da i poslednja tetkica na nekom levom ostrvu u Pacifiku sazna za ovu pesmu.

A tek prangijanje na tragu bluesa… Surovo i fantastično: koliko me sećanje služi, niko drugi tih godina nije uspevao da postigne takav blend atmosfere, energije, muzike i tuge; a bilo je bendova na svakom uglu. Pazi ovo:

Nastavite sa čitanjem… “Da se prisetimo velikog prangijaša”

Četvrt veka +1

Na današnji dan, u ovaj sat, pre 26 godina, iliti 1. januara 1986. godine u pet ujutru, Grba je prvi put poljubio ženu svog života.

Kako da ostanete zajedno 119 godina? Nemojte nikada da lažete jedno drugo i ostanite najbolji prijatelji.

Obećao sam Jasni da ću ostati pored nje 119 godina, tačnije do 1. januara 2105. Odužilo se, ali planiram da izdržim bar toliko.

Boktemazo, pomislio sam, pa mi nemamo svoju pesmu. A znate li zašto? Prosto, zato što je sva muzika naša.

Za tebe, darling: Mavis Staples, u izdanju koje najviše voliš!

Happy Birthday, Mr Akkerman!

Jan Akkerman, jedan od najvažnijih gitarista evropske prog rock scene sedamdesetih, rođen je 24. decembra 1946. godine u Amsterdamu.

U osnovi eklektičan gitarist koji korene svog stila vuče iz bluesa, Jan Akkerman se na početku karijere pokazao kao veoma vešt u fahu sympho rock muzike. Grupa Focus je funkcionisala na osnovama neverovatnog autorskog i izvođačkog naboja koji su ispoljavali Thijs van Leer i Akkerman.

Posle “pravog” života rada grupe Focus, koji se završio sedamdesetih, Akkerman se upustio u solo vode. Bilo je tu mnogo toga zanimljivog; moram da priznam da to nisam istražio onoliko koliko zaslužuje. Čuo sam tek tri ili četiri albuma i svi su mi bili veoma po volji, iako nisam neki veliki fan tog ogranka fusion muzike. No, danas imam običaj da kažem da me Akkermanova muzika zbunjuje. Zoća Peacock je jednom prilikom dodao na to: zar to nije odlika najboljih muzičara?

Nastavite sa čitanjem… “Happy Birthday, Mr Akkerman!”

Da malo zabib… Pardon, da zasladimo: The Sweet!

Reko’ petak je veče, mogli bismo nešto i popiti da se malo opustimo. Marinko i ja već deljemo lozu iz arhive. Sad još samo malo muzikice…

Ne mogu da odolim, još otkad sam čuo na Radio Paradise pre nekoliko dana…

Voleo sam Sweet kao klinac, volim ih još uvek, i to u onoj ravni koju Allan Jones, glodur časopisa Uncut, naziva guilty pleasure. Martini glass Količina kiča ugrađenog u ikonografiju grupe Sweet je tolika da je to nemoguće razumeti, a kamoli objasniti…

Nastavite sa čitanjem… “Da malo zabib… Pardon, da zasladimo: The Sweet!”