Nikada

(Love’s just a door that’s locked and there’s no key)
It never happens to me

Tako to biva kada me šef javno prozove. Nema tu više vrdanja dupetom & izgovaranja, odmah šiljim plajvaz i… uzimam tastaturu u ruke. Left hugComputer

Nemojte posle meni da se žalite da vam se pesma ne dopada. Ove sam se odmah setio jer je šefovski zahtev bio izričit – jednom hit i nikada više! NotePointing up

Nastavite sa čitanjem… “Nikada”

Karta za Čikago

Eeee, kada bi meni neko dao kartu za Čikago, nikada do njega ne bih ni stigao. Garantujem, zaglavio bih, uzgred, u nekoj birtiji. Ne zbog pića, njega ima svuda, već zbog nekog od onih muzikanata na koje bih tamo nabasao. To su oni koji nikada neće snimiti ništa, iako to zaslužuju.

A i zašto bih uopšte išao u Čikago? Velegrad k’o velegrad, bio sam i u mnogo većim od njega. Na mesta po kojima bih voleo da pronjuškam, čak ni lokalci više ne zalaze. Kažu, opasno je…

Šta god to značilo, bolje da poslušamo šta lokalci pričaju. Valjda su u toku…

Nastavite sa čitanjem… “Karta za Čikago”

Diler

Jesam li već pominjao zašto sam prestao da sviram? Nisam? Nije to bilo samo zbog devojke sa kojom sam delio klupu na časovima solfeđa, pa sam mislio samo na to šta će se dešavati posle časa. Slušao sam i pogrešnu muziku. Ne u bukvalnom smislu pogrešnu, ona je bila zavodljiva koliko i grudi moje drugarice u mraku iza muzičke škole. Ali je išla mnogo dalje od prosvirivanja skala i klasičarskog repertoara.

Tako sam krenuo na trip koji i danas traje.

Nastavite sa čitanjem… “Diler”

Ауууу… женско, а цепелин

У међусобној преписци се исповртела једна, хм, женска момчад која данас цепа Цепелине… врло занимљиво и на граници између савршеног и богохуљења, но то ће Грба кад му се наврне. Мени је на ум пала једна друга.

Слађана Милошевић се одавно изборила за место негде у врху галерије виђених дама домаћег рока. Специфичан глас и још специфичније поигравање разним варијантама свог лика су јој, с једне стране, омогућили богату каријеру, а с друге стране ни критичари ни публика нису баш знали где да је стрпају. Пробила се, испрва, напола шкакљивим хитићима “Ау, ау” и “Амстердам“, са текстовима из угла рибетине из осамдесетих.

А онда је почела некако да лута, бар жанровски, што збуњује публику и више не знају који то треба да јој дођу на свирку. Што је штета, јер јој је све то јако добро ишло. Глас јој подједнако добро звучи и кад изиграва секси даму, и кад пева романтичне шлагере Дарка Краљића, и кад пева на немачком, и препотопске ствари, и кад пева блуз, и кад рока:

Мада, ово је студијски снимаk на плејбој плејбек (ака на дагласа, ал’ не баш, то је кад један зија а други да глас), и кренуо сам од њега само да се види да Слађана није наивац на гитари. Право рокерско прашење, макар и мало распонтанисано, је овде. Nastavite sa čitanjem… “Ауууу… женско, а цепелин”

Nežna duša

Preksinoć sam bio na promociji sjajne knjige o rok muzici i državi u kojoj se ta muzika svirala. O samoj knjizi i autoru ćemo nekom drugom prilikom, onako kako dolikuje. Nego, taman sam se spremio da krenem, kada me pozva organizator promocije. Kaže: zeznuli smo stvar sa muzikom, ponesi nešto da pustiš. Tako se iznenada nađoh u nebranom grožđu, treba sve da spremim za deset minuta. Ne ide, bre, to tako… Green with envy

Uzmem pod mišku ovo sokoćalo na kome sada pišem, znam da na njemu ima svašta od muzike. Nekako ću da se snađem na licu mesta. Srpska posla, šta ćeš. Smile with tongue out

Ne volim da izigravam DJ-a pod stare dane, mislio sam da sam to davno ostavio iza sebe. Ispade da nisam. Hot smile

Nastavite sa čitanjem… “Nežna duša”

Nemoj da nosiš bes u sebi…

…a pogotovo nemoj da budeš mizantrop – veli jedan mudar savet. Stoga je nejasno čemu ovakav ton u jednom sasvim običnom prilogu u muzici za popodne, pa još nedeljom.

Mada je to glupo reći na ovaj način, ja bolji ne znam: nemam ništa protiv grupe Oasis. Sakupio se bend oko jednog brata, došao drugi i naučio ih pameti, krenuli da pršte dobri pesmičuljci, podigla se velika prašina na radiju, odmah potom i na MTV-u, usledila je velika lova, udarila slava u glavu, držalo dok je držalo, popustili dihtuzi, popustili pomoćni zupčanici zbog lošeg podmazivanja, popustila koncentracija, pukao balon sve sa pratećim PR tehnikama dostojnim rekonstrukcije neke vlade, te sad imamo par ljudi oko scene, a ponekad i na sceni, gde upražnjavaju svoje boračke peMzije i jebu ale ne shvatajući da je njihov momentum potrošen. Jak scenario. Toliko jak da ga je upražnjavao svaki drugi uspešan bend pod kapom nebeskom.

Sačekaj samo malo, da pustim muziku, pa ćemo da nastavimo dalje.

E, tako.

Nastavite sa čitanjem… “Nemoj da nosiš bes u sebi…”

Ložim se

Neke pesme ostkrijem sa zadrškom. Kada sam počinjao da skupljam & poručujem muziku iz inozemstva, nije se imalo bog zna šta probrati. Katalog, kako to dobro zvuči, sastojao se iz par gusto ispisanih listova po kojima sam voleo da rovarim, da raznobojnim flomasterima obeležavam važne i manje važne ploče i nikada mi nije bilo dosadno. Pa sledećeg meseca, kada stigne novi, jovo – nanovo. I nikada mi nije bilo dosadno. Flirt male

Sada odeš na Cevku, imaš urednu najavu za svaki album, pa se tako održava tenzija dok se ne pojavi. Ili ga, naprosto, zaboraviš. Namnožilo se puno toga.Secret telling smile

I ja, kao i Grba, volim Calexico. Sa takvim dobrim & vrednim tipovima nikada nisi načisto gde i sa kim će sarađivati. Često su to opskurni likovi, pa o njima saznaš nešto tek kada ih negde nehotično spomenu… Surprised smile

Tako bi i ovoga puta, Joey Burns malo priča za novine, a ja se nakon toga raspametim. Smile with tongue out

Nastavite sa čitanjem… “Ložim se”

Egzibicija

Već nekoliko puta se navraćam na ovaj klip, pa se sve nešto ustežem da pišem. Di ću da zapostavim žensku populaciju koja čita ovaj blog. Zameriće mi za diskriminaciju jer ovo je muška muzika, bez ikakve dvojbe.

Da parafraziram Lj, ako se dobro sećam: “Prave žene to ne razumeju!” 🙂

Krive, možda. 🙂

Dakle, drage moje dame, za svaki slučaj navratite sutra… 🙂

Nastavite sa čitanjem… “Egzibicija”

Bo(h)em(ij)ski balet

Bohemija je region koji je svojim najvećim delom u današnjoj Češkoj, a tako se zvala i kraljevina koja je postojala do kraja I svetskog rata, odnosno formiranja Čehoslovačke. Pošto su Francuzi verovali da su Romi koji su se naselili u njihovim krajevima, inače veseo narod koji nije mario za pravila, došli kod njih iz smera ovog regiona, usvojili su termin boem za sve one koji se nisu pridržavali društvenih normi, već su živeli život slobodnog duha.

Kakve to veze ima s današnjom pesmom?

Nastavite sa čitanjem… “Bo(h)em(ij)ski balet”