Danas slušamo nešto na šta me je podsetio Igor: muziku čoveka koji je kupažu rocka i cabareta doveo do savršenstva.
Tag: muzika za popodne
Ode kući, na Neko Bolje Mesto
R.I.P. Alvin Lee (1944-2013)
Zbogom, majstore!
Muzika za ono posle popodneva: Vatra i kiša
Ne znam zašto, ali ponekad mi baš legne glas Jamesa Taylora.
A zvuk te Olson gitare me dira u dušu: dao bih komad duše da provedem sat vremena sa tom gitarom u rukama.
Nastavite sa čitanjem… “Muzika za ono posle popodneva: Vatra i kiša”
Ovog puta je plaćenik na moru
Tridesetog aprila, Mark Knopfler će svirati u areni koja je nekad bila beogradska, a sad je bančina. Tim povodom, deder da zavirimo šta to matori radi ovih dana. Ovo je materijal sa novog albuma Privateering (2012), koji će Knopfler predstaviti na koncertu.
Pata Pata
Dobar razlog da je se setimo.
Google je danas objavio doodle u slavu dana rođenja Mame Afrike. Miriam Makeba bi danas imala 81 godinu. Dobar je čas da se setimo neverovatno zaraznog pesmičuljka čija istorija je duga i veličanstvena: “Pata Pata” je pesma koja je “baka lambade”.
Oprostite na kilavom snimku – izvedba je ovde najbolja i ne vredi tražiti drugu verziju.
Spori voz dolazi
Otkad ovo nisam slušao… Još sa vinila.
Fraza “slow train” se najpre odnosila na one vozove koji su nosili materijal za izgradnju pruge pred sobom. Kasnije je ta fraza pretekla kao nešto poput “ne mo’š ustavit’ napredak”. Vremenom se fraza izgubila, čini mi se. Čuo sam je prvi put u naslovnoj numeri danas kultnog albuma Slow Train Coming (1979) Boba Dylana. A na tom albumu, pojam je imao sasvim drugi kontekst.
Jedina verzija numere koju sam našao na jutjubu je ona koja sadrži čudni spoj pesme “Slow Train” i isečak iz fenomenalnog filma Bustera Keatona “The General” (1926).
Čudna jada i krljačine prave
Poznajete li Mostar sevdah reunion? Kratko rečeno, oni su najbolje što je čudni i definiciji neskloni žanr etno-fusion izrodio na tlu Bosne i Hercegovine u poslednjih nekoliko decenija. Upravo to je onaj bend koji je napravio onaj album sa Šabanom Bajramovićem i onaj album sa Ljiljanom Petrović. Majstori prve vrste. Poslušaj ovo.
Ćale je bio lutalica
Papa was a rolling stone,
wherever he laid his hat was his home
all he left us was alone…
Koliko volim sledeću pesmu, teško mi je da objasnim. Srećom, ne moram: još nisam čuo za nekog kome ovaj perfektni ritam, tempo taman sporiji od koraka i melodija za sva vremena nisu po volji. Retko je čujem i uvek se naježim. No, ovog puta tužni povod: tek pre nekoliko dana sam saznao da je Damon Harris, pevač grupe The Temptations koji je bio glavni u originalnoj izvedbi pesme “Papa Was a Rolling Stone” iz 1972. godine, otišao na Neko Bolje Mesto još 18. februara.
Slobodan
Slobodan od mržnje. Slobodan od zavisti. Slobodan od pohlepe. Pa onda: slobodan od televizije. Slobodan od politike. Slobodan od NVO. Slobodan od metiljavih političara. Slobodan od potrebe da se pije mleko. Uglavnom, postoje razne slobode.
Danas slušamo možda najzarazniju temu koju je sročio Stevie Wonder: reč je o pesmi “Free” sa albuma Characters (1987). Pesma nije bila gurana kao hit, ali do danas je ostala jedina koje se sećam sa tog albuma…
Zvezde su na dohvat ruke
Tek je kraj februara, a već je jasno čiji rad će biti album godine…
Što rekoše u časopisu Q: mi sada živimo u eri Davida Bowiea. Novi album je najavljen ni iz čega, kad smo već izgubili nadu da će se čovek ikad više baviti muzikom. A on je potajno radio sa najvernijim saradnicima već dve godine; upravo zahvaljujući toj vernosti, ništa se nije saznalo. Posle melanholične pesme “Where Are We Now“, preksinoć je objavljen još jedan singl sa albuma The Next Day, koji nam dolazi kroz dve nedelje…
