Nešto se mislim… Pa zar je tako teško pronaći nešto što izaziva onu slatku jezu pri slušanju? Pazi sad.
A kao da je potrebno išta da se priča. Jedino…
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Nešto se mislim… Pa zar je tako teško pronaći nešto što izaziva onu slatku jezu pri slušanju? Pazi sad.
A kao da je potrebno išta da se priča. Jedino…
Ko je mogao da pretpostavi sled događaja…
Dve potpuno različite struje u pristupu pevanju su se sastale i stvorile nemoguć rezultat: remek delo. Ovaj ostaje da truli na zemlji, dok je bog uzeo Amy verovatno baš zato što je otprevala ovo, ovako. Jeza.
Ko je mogao da pretpostavi da će da radi i danas, posle trideset godina…
Dok okolo seku vene obeležavajući Svetog Valentina, trgovačkog sveca, ja ću samo da vas podsetim da se danas obeležava i Sveti Trifun, zaštitnik vinogradara, vinograda, vinskih podruma i, gle čuda, vina. Danas je dan kad se vino najzad proba kao vino, a ne kao šira ili božole. E, pa ko današnjeg vina bude imao do Božića, taj je pravi gazda. Ali, to je neka druga priča: daj malo muzike na ovu stranu. Deder da se prisetimo nečeg od najboljeg što su belci uspeli da sklope u procesu kupovine reggae ritma.
Ne pitajte me zašto kasne prilozi i ne pitajte me zašto biram ovu numeru večeras. Ako je za utehu, onda primetite da sam našao najčistiju verziju pesme sa liste koju Youtube pokazuje… Jeste, saslušao sam sve. I opet ću.
Pojačaj.
Rekao sam, pojačaj.
I was so down… I had completely lost my way
When I hit Broadway I began to realize
That all they are are scars from another life
Pošteno da vam priznam: od časa kad sam prvi put čuo za ime Michael McDermott do objavljivanja ovog priloga prošlo je svega oko četiri sata (gracias, hombre!). I šta da vam kažem drugo, nego da mi je žao što za to ime nisam čuo ranije. Ali šta je, tu je. Hajde da naučimo nešto danas.
Danas se prisećam hitića iz doba singlića, iz vremena kad je sve bilo dovoljno naivno da bi smelo da se izrazi u deminutivčićima. Grupa Shocking Blue je prototipčić takve muzičice: ovaj holandski bend je imao svojih pet minuta (tačnije: tri minuta) te 1969. godine.
Danas krljačina. I to ultimativna, što bi rekao Bajro.
I tako, sedimo sinoć Marinko i ja, pa de dokačismo Erica Burdona, pa pomenusmo i koncert u Domu sindikata u Beogradu 2006. godine. I taman on reče kako se gorko kaje što nije pohodio koncert, kad ja veoma neobzirno nastavih da mu prepričavam lični doživljaj interpretacije numere “Sky Pilot“, što je bio trenutak koji ću pamtiti dok sam živ… Ili barem dok ne pobrljavim. Nema druge nego da se iskupim Marinku nalazeći interpretaciju iz iste godine i sa istom ekipom, mada ovde fali doživljaj pripreme za ovaj čas…
Your love is cradled in knowing
Eyes in the mirror, still expecting they’ll come
Sensing too well, when the journey is done
There is no turning back on the run…
Danas slušamo jednu od najlepših balada osamdesetih, a svakako najlepšu koju je Robert Plant otpevao u svojoj solo karijeri. Pesma “Big Log” je objavljena 1983. godine na albumu The Principle of Moments; postigla je 11. mesto na UK listi singlova i 20. mesto na Billboardovoj listi, što se u to doba moglo smatrati zamašnim uspehom.
Tih godina, MTV je bio standard za publikovanje popularne muzike i zato je bilo važno da postoji dobar spot. I zato oprostite čoveku ovu glupu frizuru: tih godina, tako je kosu šišao ko god je mogao.
Nastavite sa čitanjem… “Panj. Veliki panj. Tako reći, panjina.”
Robin Trower je gitarista sa identitetom. Možda njegov manir sviranja nije po volji svakom ljubitelju dobrog prangijaškog rock’n’rolla, ali meni jeste. Za danas biram žestoku stvar sa njegovog drugog solo albuma Bridge of Sighs (1974), koji lično smatram najboljim u njegovoj karijeri. Namerno ne biram naslovnu numeru, koja je neizbežni deo svake moguće kompilacije o Robinu Troweru: radije biram prangiju po imenu “Too Rolling Stoned“.