Setio sam se ove prekrasne minijature pre nekoliko dana i od onda me ne pušta. Poslušam je svakog dana po dva-tri puta u krug i onda mi srce puno…
Tag: muzika za popodne
Isus, muzički i intravenozno
Nisam imao nameru da ispadnem drzak, nego imam jedan rečnik u kome reč “mainline” ima samo jedno značenje, i to glagol sa značenjem “ubrizgati u venu”.
Ali, to je digresija pre nego što sam i pomenuo o čemu je reč; izvinjavam se zbog toga.
Ry Cooder je čovek koji ne samo da izuzetno poštuje izvore muzike koju voli, nego ih istražuje, a zatim i sam interpretira i donosi svetu na uvid. Evo primera.
Mistikov san
Danas slušamo čudesnu, neobičnu i inspirativnu muziku, autorsko delo ništa manje čudesne Loreene McKennitt. Ova crvenokosa Kanađanka škotskog porekla je postigla ono što niko pre nije uspeo tako dobro (a znam da su mnogi pokušavali): da spoji muziku keltskih korena sa zvukom bliskoistočnog basena, prostora iz koga je ponikla većina formi koje su se raširile kao folklor po Evropi. Poslušajte pažljivo.
Sjajna svirka na nebu
Jednu od najlepših vokalnih balada rock muzike napisao je Rick Wright. Prisećamo se tog sjajnog, odveć skromnog muzičara baš danas, kad bi bio njegov 69. rođendan, tako što slušamo najbolju živu verziju te pesme, onu sa turneje Division Bell (1994)…
(Da, dobro ste videli: ta plavuša je Sam Brown)
Prangija za velike dečake
Znam da kasnim. Viša sila. Ne foliram se.
Sve mi se čini da je grupa Little Feat veoma nepravedno ostala u senci nekih drugih južnjačkih bendova Amerike (u prvom redu The Allman Brothers Band i Lynyrd Skynyrd). Ne znam zašto je bilo tako: volim ih neizmerno otkad sam ih, još kao klinac, čuo prvi put, ništa manje od dva pomenuta benda.
Konstantinov san
Ne znam da li ste znali, ali Patti Smith je objavila novi album, ima možda mesec i po. Imenovan je Banga, što nosi određenu simboliku u redovima grupe oldwave, čiji sam starosedelac, zbog nadimka nekad najstarijeg među nama, našeg prijatelja koji nije više sa nama. Mislim na svog starog, sjajnog prijatelja dok slušam ovo ludilo, jer znam da bi i on ovo voleo, samo da je mogao da čuje.
Groznica, da ne pričam kakva
Danas pikanterija; istina, ovde je posredi rad u Movie Makeru koji izgleda tako da bih rado pitao autora “jesi li ovo sam napravio ili ti je neko pomogao”, ali bitna je muzika o kojoj je reč. Odvrni te zvučnike i klikni da pokreneš ovaj klip.
Kiša kao lajtmotiv za pesmu
Danas pada kiša. Da mi je neko rekao da ću se toliko obradovati kiši, ispratio bih ga nekom od parola iz srpskog mitološkog rečnika. Ovako, šta mi drugo preostaje nego da zapevam na kiši.
Nema potrebe za pričom: ovo je klasik. Ali ako se neko namrštio zbog izbora, evo kišovitih alternativa.
Ponoćni čas
Šta ćete. Dešava se i to da pažnja popusti, a tehnička greška uzme svoj danak. Zato menjam ranije spremljenu numeru za popodne i menjam je prikladnim komadom koji je klasik.
Wilson Pickett mi je kriv samo jedno, a da nije toga ni svestan.
[EDIT: nije svestan više ničeg; umro je 2006. godine. Vrlo nevešto sam izabrao reči u prethodnoj izjavi.]
Čovek koji nije prodao Nirvanu
Danas slušamo jedan od onih posebnih trenutaka u istoriji rock’n’rolla koji se dese jednom, pa nikad više. Uopšte, ala se ulučilo: “Man Who Sold the World” je jedna od velikih epskih numera, a diranje u opus Davida Bowiea je svakako akt iznimne ludosti po definiciji… ako iko ikad bude pravio top listu najboljih obrada u rock’n’rollu, neće moći da zaobiđe ovu izvedbu.