Još jedna poseta Getsemanskom vrtu

Among the headstones you played as boys
Crypts and tombs like a roomful of toys
Just up the river from the smoke and the noise
Gethsemane

Kao što zna naš svaki redovni čitalac, Richard Thompson je drag gost na stranicama Suštine pasijansa. I tako, evo nas opet, po ko zna koji put, u društvu neverovatnog muzičara. Šta se tu može: priznajemo da smo slabi na genije, pogotovo na one čiji smo savremenici i čijeg dela smo svedoci.

Teško je dodeliti primarni atribut tom čoveku, jer bilo da ga predstavimo kao kompozitora, tekstopisca, instrumentalistu ili kao poznavaoca istorije muzike čije derivate svesrdno crpi kao izvor i inspiraciju, Richard Thompson je mnogo puta opisan kao velemajstor van kategorija, neko čiji uspesi se mogu meriti jedino sa malobrojnima iz iste niše iz koje su potekli, a to je nešto od najbolje autohtone muzike koju je Engleska ikada dala svetu.

Najdosadniji deo priče je da za pedeset godina karijere tu nije bilo nijedne omaške, a kamoli pada.

Nastavite sa čitanjem… “Još jedna poseta Getsemanskom vrtu”

Gotovo je sa pijančenjem

Za rođendan sam dobio na poklon knjigu o kragujevačkim kafanama. Zanimljivo štivo. Ni sam do sada nisam znao koliko ih je bilo, a mislio sam da sam ih prošao skoro sve. Ispostavilo se da za polovinu nikada nisam ni čuo da postoje i da sam decenijama živeo u zabludi. Odavno više ne idem po kafanama, jer se u njima svakako nisam opijao, a onoga zbog čega sam u njima proveo toliko vremena više nema – ljudi sa kojima sam satima divanio razbežali su se po celom svetu, a konobarice koje su znale šta pije svaki gost davno su se poudavale. U ovim današnjim kafanama nemam nikakvu želju da sedim – ili me trese u mali mozak neki dance/trance koji nit smrdi nit miriše, ili bezlična ambijentalno meditativna muzika koja ubija svaku želju da nešto pojedem ili popijem.

O narodnjacima kao muzičkom backgroundu neću ovaj put…

Nastavite sa čitanjem… “Gotovo je sa pijančenjem”

Držao sam se tebe

Kada sam, na preporuku prijatelja, po prvi put poslušao grupu War on Drugs kao “nešto što će biti sledeća velika stvar”, nisam delio njegovo oduševljenje. Ideja da se na motorični ritam i sonične gitaroške udare tipične za alternativne grupe poput Sonic Youth ili My Bloody Valentine nakaleme sofisticirani stihovi i melodične linije učinilo mi se zanimljivim, ali je krajnji utisak bio polovičan. Na njihova prva dva albuma nisam mogao da pokažem na pesmu za koju bih rekao da me je oborila s nogu.

A onda su snimili Lost in the Dream (2014)…

Nastavite sa čitanjem… “Držao sam se tebe”

MacArthur Park

Pravljenje kojekakvih lista je, pojavom interneta, postalo jako rasprostranjen sport. Obično su tipa “najbolje od” ili ”ključne pesme, albumi toga i toga”. Takve liste je najbolje zaobići u širokom luku, što i sam radim. Iz toh lista se retko kada može saznati nešto novo, a na osnovu jezika sastavljača koji obrazlaže svoj izbor mogu poprilično tačno da zaključim koliko ima godina i kakva mu je slušalačka kilometraža. Pride, takvi po pravilu zaboravljaju da saopšte kriterijum kojim su se rukovodili. A kada toga nema ili nije jasno objašnjeno, bolje je da se njihova sočinjanija zovu “pesme koje mi se dopadaju”, jer su u pitanju lični utisci upakovani u nezreli nastup.

Nekim slučajem, nedavno sam naleteo i na listu “najgorih pesama ikada snimljenih”…

Nastavite sa čitanjem… “MacArthur Park”

Kako sanjati ovce

U umetnosti kojom Kate Bush obogaćuje ovaj svet nema ničeg banalnog, ničeg ishitrenog, ničeg čemu se može bez griže savesti prići površno i radi puke zabave. Ako vam je do površnosti i efemernog doživljaja, moraćete da se osvrnete negde drugde.

Ali ako ste spremni da se suočite sa iskušenjem, nagrada može da bude velika.

Nastavite sa čitanjem… “Kako sanjati ovce”

Pamela

Marty Paich je bio cenjeni američki pijanista, kompozitor, dirigent, aranžer, producent koji je delovao tokom pedesetih i šezdesetih. Imao je ozbiljnu klijentelu: Ray Charles, Ella Fitzgerald, Aretha Franklin, Stan Getz, Art Pepper, Frank Sinatra, Sarah Vaughan samo su neka od velikih imena sa kojima je sarađivao. No, kako je vreme prolazilo, sve više je vremena posvećivao muzičkom razvoju svoga sina koga mnogo bolje poznajemo. David Paich je tokom sedamdesetih preuzeo porodičnu štafetu postavši bliski saradnik Boza Scaggsa, kao cenjeni studijski muzičar, aranžer i koautor pesama mnogih muzičkih zvezda.

Sa svojim istomišljenicima, sve iskusnim studijskim muzičarima sa ozbiljnim pedigreom, krajem sedamdesetih upustio se u dobro poznatu avanturu – formirana je grupa Toto.

Nastavite sa čitanjem… “Pamela”

Odleteo

In memoriam: Tom Petty (1950-2017)

Da, znam: to je to, zona godišta kad sve češće čujemo da odlaze. Ali ovom čoveku još nije bilo vreme. Stalno je imao još jednog keca u rukavu, njegovi albumi su redom bili čisti štihovi. Muzika koju je svirao, ma koliko bila anahrona u svom prostom sadržaju, bila je veličanstvena u svojoj čistoti.

Tom Petty, veliki autor i izvođač rock muzike, otišao je na Neko Bolje Mesto 2. oktobra 2017. godine, nakon što je prenet u bolnicu zbog srčanog udara.

Ostaće zabeleženo i to da su neki mediji objavili vest o njegovoj smrti pre nego što se ta smrt zaista i desila. Ali, o tome ćemo porazgovarati drugom prilikom.

Nastavite sa čitanjem… “Odleteo”

Poslednje slovo

Debitantski album grupe Wishbone Ash iz 1970. godine proizvod je vremena u kojem je nastao. Iz današnje perspektive, više ga možemo posmatrati kao skup lepih želja i demonstraciju sviračkih sposobnosti članova grupe nego dobro osmišljeni koncept. Na njemu našlo sve i svašta – od poznatih boogie/blues šema (jer “svi to sviraju”), obavezne balade (“kud će album bez balade”), sloja psihodelije i jamovanja (jer daje prostora za improvizaciju) do složenijih struktura koje su, može se reći, bile blago koketiranje sa progresivom, što je bila avangarda tog doba.

Srećom, brzo su se pribrali i opametili.

Nastavite sa čitanjem… “Poslednje slovo”

Dendi

Već tokom 1965. godine The Kinks su jasno pokazali da se na njih može uzbiljno računati. Album The Kink Kontroversy nije bio samo zbir manje-više uspešnih singlica, već dobro osmišljen koncept koji je pokazao kakva su interesovanja Raya Daviesa. Istovremeno, ukazao je i na put kojim će grupa krenuti u budućnosti. Umesto rudimentiranog i ravnog zvuka bliskog garažnom roku, ponudiće svoju viziju popa/rocka specifičnog senzibiliteta po kome će ostati zapamćeni.

No, nije baš išlo sve tako glatko.

Nastavite sa čitanjem… “Dendi”