Dnevnik jedne legende: O teoriji evolucije

Ja sam, lično, ubeđeni kreacionista, ali nemam ama baš ič ništa protiv darvindžija, još se manje osećam superioran nad darvindžijama zato što je istina “na mojoj strani”, a ponajmanje mislim da su evolucionisti dobri isključivo na poslovima šinteraja. Da imam dokaze, možda bih se osetio pozvanim da “širim istinu” o postanju sveta, ali dokaza nemam, imam samo uverenje, tačnije intuiciju, kao što je i evolucionizam zasnovan isključivo na uverenju, jer fosili ne dokazuju ništa osim da su jednom bili živi, pa posle zamakli. Kad malo bolje razmislim – a pod uslovom da me pamćenje ne vara – tokom svih ovih godina, ni jedan jedini put, ni sa kim nisam ušao u diskusiju na temu a da kako je nastao svet, jer je to, da kažemo, stvar ukusa. A evolucionista bi mogao da se nađe u problemu kad negde poleti avionom jer pilići ne lete evolucionistički i heliocentrično, nego to još uvek čine po starom, kao da je Zemlja u središtu vaseljene.

Baš ovako je govorio Svetislav Basara 6. marta 2015. godine u svojoj slavnoj kolumni. Ako se čovek ne probudi na levu nogu, nije uncle Basu baš mnogo zameriti. O naučne su se teme, a teorija evolucije svakako jeste jedna od pipavijih, čak i bolji pisci od njega dobrano spotakli (vidi Autobiografiju Nušićevu ili Pekićeve Skakavce). Pa ipak, ostaje žal da jedan sasvim pristojan čovek, kakvim sebe Basara otkriva kroz svakodnevno pisanje, smatra da je teorija evolucije pogrešna.

Nastavite sa čitanjem… “Dnevnik jedne legende: O teoriji evolucije”

Razgovor (I): Da li je ovo kraj fizike čestica kakvu poznajemo? Nadajmo se da nije

PROLOG

Šta može da učini čovek kada se suoči sa toliko temeljnom pustinjom kakva je zemlja u kojoj živimo? Jer ovo jeste društvo u kojem HOĆETE dobiti po nosu ukoliko ukažete na činjenicu da je Novak Đoković glupi udarač loptice što ni pertle ne bi smeo da veže bilo kom profesoru ili hirurgu, dok je za postojanje te činjenice je savršeno irelevantno koja je stranka na vlasti i čiji je član direktor Javnog preduzeća Vodovod, Kanalizacija i Hidrometeorološki zavod Službenog glasnika Železnica Srbije. Škorpije su izmilele iz svojih kamenjarskih skrovišta, naselile nova Internet staništa i nemaju nameru da se vraćaju. Opozicije nema, na demokratiju se još dugo nećemo moći osloniti. Nesrećni Dragoljub Petrović i Zoran Kesić su postali etaloni duha. O Stanku Stojiljkoviću ne želim da govorim. Najčitani mediji – raznorazne Tarzanije, Viceovi i slični – takmiče se u bolnom sportu: ko će dublje gurnuti prst u čitaočevo oko.

Ne želim da se opirem, ne želim da učestvujem. Neka oni rade šta god žele da rade, ja ću raditi ono što mogu da radim. Pred vama će se, neredovno i samo kad uzmognem, pojavljivati kratki tekstovi (pre svega prevedeni sa odličnog sajta TheConversation.com) o naučnim temama iz pera relevantnih svetskih naučnika, zaposlenih u ozbiljnim svetskim naučnim ustanovama. Jer zamislite, molim vas: tamo negde, van ovog neopranog klozeta koji nas okružuje, žive ljudi koji žive, vole, rade, poštuju. U njihovim tekstovima, znate, nema kompromisa sa botovima i starletama, jer stvaranje postoji samo ako se ne povija pred posmatračem. Zapamtite: ako nešto u tekstu ne razumete, problem ste vi, a ne tekst, autor ili tema. Uživajte!

– * –

logo-06bb368c6cefc24489deacdf1b92722fe048d510a19f90fade0ba79c5fb6d90dAutor: Tom Whyntie, Visiting Academic and GridPP Dissemination Officer at Queen Mary University of London

Fizičari širom sveta (uključujući i mene) se nadaju da će ova nedelja označiti početak nove ere otkrića. A ne, kao što se neki pribojavaju, kraj fizike čestica kakvu poznajemo.

Posle 27 meseci ugašenosti i ponovnog puštanja u rad, Veliki Hadronski Sudarač (VHS, Large Hardon Collider) je počeo svoju dugoočekivanu Sezonu 2. Duboko ispod francusko-švajcarske granice, prvi fizičarski podaci pristižu u CERN-ove osvežene detektore rekordnom energijom sudara od 13 teraelektronvolti (TeV).

Puno je toga napisano o unapređenju akceleratora, eksperimentima i računarskoj infrastrukturi potrebnoj da podrži svežu navalu podataka sa novih energetskih granica. Dosta je – i sa punim pravom – pažnje bilo usmereno ka krunskom rezultatu Prvog Pokretanja: otkriću Higsovog bozona.

Ali „slon u sudaraču“ je ovo: znamo da je Prvo Pokretanje moralo da dovede do Higsovog bozona – ili nečega njemu sličnog, kao što i jeste. Što se tiče Drugog Pokretanja, mi ne znamo šta tražimo.

image-20150604-3374-4ampxo

Nastavite sa čitanjem… “Razgovor (I): Da li je ovo kraj fizike čestica kakvu poznajemo? Nadajmo se da nije”

Kako i zašto tetovaže opstaju?

Tetovaže su najstariji oblik obeležavanja koji je opstao do današnjih dana. Tragovi takve prakse nas vode u neolit. No, to je kulturološka stvar; hajde da se pozabavimo fiziološkim pitanjem. Da li znate koji to telesni mehanizam održava tetovaže da ne nestanu tokom regeneracije kože?

Nastavite sa čitanjem… “Kako i zašto tetovaže opstaju?”

Meni je ovo smešno do suza, a sad ako vama baš i nije, šta ću: Šeldon uči Peni fiziku

Hajde da pre svega preživimo tu slavnu scenu:

Dakle, takozvani fimski radnici imaju značajnu istoriju prikazivanja pripadnika naučne zajednice u više ili manje kretenskom obliku. Ako bih morao da odaberem najgoru scenu, ipak bih se opredelio za trenutak u kojem Vil Hanting nekakvom profesoru prezentuje svoj dokaz nekakve teoreme, gde se gledaocu nudi loša patetika umočena u još goru antičko-homoseksualno-agorsku atmosferu propalog pitagorejskog, mitskog, muškog društva, što je jezivi paket koji bi jedino Andrej Fajgelj progutao, samo nikada javno.

Nastavite sa čitanjem… “Meni je ovo smešno do suza, a sad ako vama baš i nije, šta ću: Šeldon uči Peni fiziku”

Matematika bonace

U pravu ste ukoliko vas goni neodoljivi osećaj da današnji video ima neke veze sa jučerašnjim.

Matematika je čudovišna ljudska zanimacija čija je svrha globalno prepoznata tek u poslednjih desetak godina. Naime, od samih početaka, tamo negde sa Pitagorinom matematičkom sektom, matematičari se bave svojim poslom sebe radi. Njihovi rezultati nikada nisu sledili iz potreba okruženja ili nekakve neodoljive potrebe da se razume naše okruženje. Ne, matematika je bila svet za sebe, prostor koji su matematičari proširivali pre svega jer su to uspevali da učine. Ipak se ponekad desi da celo to sviranje znatevećčemu donese neku korist. Na primer:

Pa i nije ti neki primer, kažete. U ovom trenutku negde ne duva vetar, pa šta? Nije bitno gde ne duva nego gde duva.

Ma nije valjda. A šta ako ste Ričard Parker?

Vožnja biciklom

Šta sve može da se desi čestitom čoveku posle nezgode u laboratoriji…

Nastavljam mali eksperiment sa video sadržajima na portalu Vimeo. Ovog jutra gledamo animirani film na koji sam naišao sasvim slučajno nakon što sam u polje za pretragu uneo reč bicycle.

A šta sve ovo znači?

Nastavite sa čitanjem… “Vožnja biciklom”

Crtanje raketom po Aurori Borealis

Verovali ili ne, može i to.

Uključite preko celog ekrana HD sliku (ili čak 4K ako imate prikladno sokoćalo za prikaz takve slike) i zavalite se. Ah, da: možda ne bi bilo loše da utišate zvučnu zavesu ovog snimka i, eventualno, pustite neku meditativnu muziku koja je vama po volji… (Gde li samo nalaze tu, hm, muziku, da nam je samo znati…)

Pazi sad: Surprised smile

Nastavite sa čitanjem… “Crtanje raketom po Aurori Borealis”

Затурено у преводу (2)

Никад није довољно добро. Увек може боље. Може брже. Може чак и јефтиније. Може и нека два од ова три истовремено, само немојте тражити од аутомеханичара сва три одједном.

Позабавили смо се недавно одређеном преводилачком, ако је уопште било речи о преводу, хм… работом. Испало је да стварно може боље; да је било брже и можда и јефтиније можемо само да нагађамо. Месар који би радио том брзином би брзо остао без прстију.

Вежите се, залећемо се. Оригинал, за поређење, је овде.
Nastavite sa čitanjem… “Затурено у преводу (2)”

Ljudi koji misle dobro: Stiven Hoking

Nikada nije dobro kada tokom intervuja inteligencija proviri samo sa jedne strane mikrofona. Srećom, tu je Džon Oliver koji nanovo dokaže kako nije dovoljno biti duhovit: potrebno je biti i Britanac.

Da li je intervju namešten ili ne (ostaje pitanje da li je Hoking bilo kada bio sposoban za ovakva uličarska nadgornjavanja) zapravo uopšte nije bitno. Džon Oliver i bez pokretanja sjajnog serijala People Who Think Good (dodatka odličnom i analitičkom Last Week Tonight – konačno zbog nečega da budem ljubomoran na HBO pretplatnike), u čijem prvom delu danas uživamo, uporno ukazuje da se zdrav razum isplati – pre par nedelja je izrekao par ozbiljnih kritika svog prvog posla, The Daily Show With Jon Stuart (i republikanskoj alternativi, The Colbert Report). Zamislite, recimo, kako u Srbiji… zapravo, ništa nemojte za zamišljate. Uživajte u komendiji! 🙂