Ravnoteža

Ovaj animirani film će vas dotaći. A možda i pomeriti s mesta. Neke će oduvati. Mene jeste.

Najgrđe mi je bilo kad sam primetio koliko je fabula slična postizbornim koalicijama… Šta? Niste primetili? Hajde, pogledajte sad ponovo i pratite priču kao četvorogodišnji mandat vlade neke slobodno odabrane balkanske državice.

A? Strašno? Naravno da je strašno.

Čarli Čaplin: Govor na kraju “Velikog diktatora”

Jedna od karakteristika genija Čarlija Čaplina jeste i u tome što je znao svoje mesto u kinematografiji. Bio je prva superzvezda nemog filma; taj karakteristični kreativni izraz je bio njegovo osnovno svojstvo kao glumca i kreatora. Zvučni film je bio medij koji nije dozvoljavao alternative – osim kada je bila reč o Čaplinu. Čak, bilo je očekivanja i nadanja da će Čaplin nastaviti da se bavi burleskama na način kako je to radio petnaest godina pre prvog zvučnog filma

Postoji jako malo scena praćenih zvukom Čaplinovog glasa koje smo upamtili zauvek. Međutim, ova scena iz “Velikog diktatora” je i nešto mnogo više.

Sad, kad ste pogledali scenu, podsetio bih vas na neke činjenice.

Nastavite sa čitanjem… “Čarli Čaplin: Govor na kraju “Velikog diktatora””

Tragedija i komedija za jedan dan

Troslovni je jutros polagao vožnju. Mnogi su pali.

Neverovatno je kako se kompletan poznati svet i život promeni za manje od 24 sata. Sinoć je, na primer, bio nervozan k’o pašče, jutros iznerviran i razočaran, po podne prilično tužan, a zatim i malodušan. Sada samo umoran. I ravnodušan, ali to je posledica umora, jer nije jednopotezni konjimao snage za bilo kakvu jaču emociju.

Mogao bi konačno da se pokupi sa ovog starog, ali finog troseda i da pođe kući. Štrumpfetica je ili divna devojka ili teški mazohista, čim ga ovoliko trpi sa svim tim naglim promenama raspoloženja.

Evo, sad bi mogao da krene. Samo da joj… kaže… Dobro, nek završi… taj razgovor… sa sestrom. Dok je tonuo u san na tom starom, ali finom trosedu ugledao je svima prepoznatljiv lik i setio se izjave koju nikad neće zaboraviti “Life is a tragedy when seen in close-up, but a comedy in long-shot”. A onda je tako naglo skočio da je uplašio i sebe i sve okolo prisutne:

– Čarli Čaplin se ženio četiri puta!

Jen je (polu)pijan

Za potrebe ove priče Jen je odlučio da se napije.

Jen Von Hasankkåt de fon d’Addarioriönshaftenson je bojažljivo otvorio vrata obližnje kafane. Ovde bi neko mogao da zameri na pridevu “obližnje”, jer ova kafana se nije nalazila blizu mesta stanovanja Jena Von Hasankkåt de fon d’Addarioriönshaftensona. No, s druge strane  svakako je bila blizu nekome ili nečemu drugome, pa se odista mogla opisati kao obližnja.

Tek, Jen je ušao u ovu kafanu i prišao šanku. To što je odlučio da se napije bio je samo prvi korak. Sad je trebalo odlučiti se za piće.

Nastavite sa čitanjem… “Jen je (polu)pijan”