Jan je preduzimljiv

Nema ničeg lepšeg od zdrave konkurencije. Za sve ostalo tu su lekovi za snižavanje krvnog pritiska

Za potrebe ove priče Jan Vennegoor of Hesselink postao građevinski preduzimač. Većina muškaraca ima i stanove i supruge; ta kombinacija mora da je dobitna, razmišlja. „Vidite stan, dosta je oronuo, odavno u njega nije ulagano. Trebalo bi renovirati kupatilo i kuhinju, zameniti električne instalacije, gletovati i krečiti“, objašnjava oprezno mušterija. „Koliko bi to koštalo i kada bi bilo gotovo?“ „Tri hiljade evra, za 40 dana“, kaže Jan Vennegoor of Hesselink hitro, na čemu je dosta radio u fudbalskim danima. „Ma sjajno! Onda počnite“, kao tele krave muzare grize ovca za šišanje mamac za svinje pred klanje. Tri meseca kasnije, Jan ljušti tapete. Neko zvoni na vrata. „Dobar dan, mi smo građevinska inspekcija opštine Novi Beograd, došli smo po prijavi komšija. Imate li dozvolu za rad?“ „Zapravo ne, ja sam poznati fudbaler“, kaže Jan Vennegoor of Hesselink šarmantno, na čemu nikad nije dovoljno raditi. „Svakako, svakako. Kazna je 700 evra, ili da potpišete ovu izjavu u tri primerka.“, kaže inspekcija ljubazno, na čemu posebno insistira uvek zabrinuta javnost. Neka ide život, pomisli Jan Vennegoor of Hesselink i maši se za džep.

Nume da karta…

… a mnogo voli.

negde u Italiji... a možda i nije tamoVidi vako. Nabaviš Champioship Manager. U stvari Football Manager. U stvari Champ… E, jebomečvorak ako znam. Koja sam ja budala. Nema veze. E, fora je što sam ga uzo jer su ga falili da ima sve te timove sveta, sve igrače. Saso mange. Šesta norveška liga, druga srpska,… Sve, te fore, bre. I sad odeš u kladionicu i nađeš neke levate, neke parove za koje niko nikad nije čuo. Svega toga ima u kladionici. Fora je da bude dobra kvota. Evo, na primer ovaj Castel di Sangro, nkdčuo. I ovaj drugi, Salernitana, njega kao znam. E, i pustiš ih na kompu u ovom menadžeru da se rokaju. Pazi, ne treba da igraš utakmicu ono ko klinci kad drkaju one džojstike, štaveć. Samo pustiš da se igra utakmica. U tome je fora. To traje minudva. Fora je sad u tome što su ovi nabiflali sve prave igrače, sve njihove fore, šta znaju, kolko je brz, kako ševa, skače, ono igra glavom i to. Utegli su sve ko fiću za tehnički. I pustiš da igraju. Ne jednom. Pustiš des puta.  Sto puta. To je malo smor. Ko deda-Mraz u proleće, jebote. Moraš stalno da klikćeš ono again. E, ali fora je da staviš ko je domaćin, a ko igra u gostima. I to ima veze. I onda vidiš koji od njih pobeđuje. I na njega se onda kladiš. E, i tako vežeš dva-tri para i sve ti se to množi, sve te kvote. Brate, pa šta misliš odakle meni repa za letovanje.

16: Momenti

Kako biste definisali momenat? Da ne kažem – trenutak? Šta je to? Kako ćete opisati to trajanje? Will Hoffman je dao svoj odgovor na način koji je njegov izraz: filmskim jezikom.

Drage filmadžije i oni koji želite to da postanete: tako se to radi.

Prva proizvodna linija

Prva proizvodna linija na svetu: montaža automobila Ford T.Na današnji dan pre 98 godina, počela je sa radom prva proizvodna linija u današnjem smislu te reči. Bilo je to u kompaniji Ford Motor Company u Detroitu, na sklapanju čuvenog modela Ford T.

Dakle, počelo je ovako… Možete dobiti bilo koju boju, dok god je crna… Kako god, Henry Ford je dobro plaćao – pet dolara na dan, što je bila premija u to vreme – i smanjio radno vreme na osam sati, što je omogućilo rad u tri smene i neprekidnu proizvodnju. Troškovi su smanjeni, pa je i cena auta bila manja – i to je dovelo do neverovatno dobre prodaje. Sve ostalo je istorija…

Nastavite sa čitanjem… “Prva proizvodna linija”

Jan je u škripcu

Što više stvaraš manje slobode imaš, reče jednom Pekić.

Za potrebe ove priče Jan Vennegoor of Hesselink rešio da bude matičar. Miran, pouzdan posao. Ljudi se uvek venčavaju, sad ima i više posla kako se broj kombinacija povećao, razmišlja. „Najvažnija stvar za dobrog matičara je lep potpis“, kaže šef matičara. „Da vidimo vaš“. Potpiše se Jan Vennegoor of Hesselink. „Au, monumentalno! Primljeni ste!“ Bolno, ali sjajno, pomisli Jan Vennegoor of Hesselink. Nekoliko dana kasnije, dolazi raspamećeni otac. „Dobar dan! Ja sam srećni otac, dolazim da prijavim decu! Žena mi rodila šestorke!“ Sjajno, ali bolno, pomisli Jan Vennegoor of Hesselink, i uz osmeh, na čemu posebno insistira uvek zabrinuta javnost, stisnu zube.

(Mene) Laura neće

Hmmmm… Da li su Pol i Džon imali ovakve kreativne trenutke?

Troslovni je preko kursorskih tastera motao pesmu tamo-amo, a Gremlin je čitao tekst pesme sa ekrana.

T: Vidiš tu već imam problem. On kaže nešto mićedi perke i tu mi legne “te sad veš perem”, ali se ne rimuje sa “neće da mi da”…

G: Pa, zameni. Stavi prvo “te sad veš perem”, pa onda “te boli glava”.

T: Da, da, da. Odlično (cut&paste). ‘Ajmo dalje. Fiata… pasata… doooobro.

Nastavite sa čitanjem… “(Mene) Laura neće”

Happy Birthday, Mr John Mayall

Danas mu 78 godina. A oči mu još uvek na vr’ glave. Kakav lik!

Kažu da su dvojica aristokrata doneli pravi dah klubske muzike u Veliku Britaniju. Išli ljudi po ploče u Ameriku, moglo im se. I onda je jedan od njih započeo jednu od najvažnijih priča najvažniju priču britanskog bluesa. Ta priča još uvek nije ispričana do kraja, jer traje još uvek.

Ime onog drugog je Manfred Mann i o njemu ćemo pričati kada dođe red na njega. Ime onog prvog, i to prvog u mnogo kojem smislu te reči, jeste John Mayall. Veliki šmeker koji je uticao na druge: dasa kod koga su svi klinci iz okoline išli da slušaju ploče još pedesetih.

Veli Eric Burdon: “Skupljali smo se kod Mayalla i slušali sve ono što je doneo iz Amerike. Jednom, posle paklene žurke, maznuo sam mu jednu kutiju sa oko pedeset singl ploča. Vratio sam mu ih posle mesec dana; čudio se, jer nije bio primetio da ih nema.”

Nastavite sa čitanjem… “Happy Birthday, Mr John Mayall”

Jan je zabezeknut

Puno je toga i rečeno i napisano o bliskosti genijalnosti i ludila. Ali posledice sindroma briselske dosade svi ćemo tek iskusiti.

Za potrebe ove priče Jan Vennegoor of Hesselink igra utakmicu života. Godina je 2022, finale je svetskog prvenstva u fudbalu, igraju se produžeci. Vremenski uslovi veoma teški, 39,99 stepeni Celzijusa u hladu Košutnjaka. Baš je vruće, razmišlja Jan Vennegoor of Hesselink. Kad se podvuče crta, mi smo potrošna roba, pajaci na žici za uveseljavanje lobotomiranih turista sa kakvog rimskog trga. Možda je bilo bolje da sam doživeo tešku povredu; možda je bolje pasti na zemlju i umreti kao Fidipid, ne čekajući da vreme potre smisao nadljudskog napora. A možda sam prosto mator za sve ovo. Hej, otkud kiša. „…Evropske unije?“ čuje se glas fizioterapeuta holandske reprezentacije. „A?“ „Jane Vennegoore of Hesselinke, molim te, odgovori! Da li si građanin Evropske unije?“ Jan Vennegoor of Hesselink otvara oči. Sunce i dalje prži, fizioterapeut zabrinuto gleda Jana Vennegoora of Hesselinka koji leži na travi, i oprezno ga prska tečnošću bez boje, mirisa i ukusa iz neobeležene boce. „Šta… se zbiva?“ „Onesvestio si se. Mogu da ti pomognem, ali mi treba ključna informacija: da li si građanin Evropske unije?“ „Oh… Jesam“ „Joj, nije dobro. Pazi ovako: ti si dehidrirao. Imam ovde jednu tečnost koju mogu da ti dam, koja će ti pomoći. Ti znaš da se ova utakmica prenosi svuda u svetu, pa i u Evropskoj uniji. Svaka kuća na Kanarskim ostrvima, svaki pab u Engleskoj, svaka kvrga poslednjeg norveškog fjorda, svi gledaju. Međutim, propisi Evropske unije ne dozvoljaju da se ta tečnost reklamira kao sredstvo protiv dehidratacije. I zato ne smem da ti dam ovu tečnost, ako ne potpišeš da nikada nikome nećeš reći da je ovo što ću ti dati obična voda, aqua vulgaris, H20. Razumeš?“ „Ne razumem“, rekao je Jan Vennegoor of Hesselink; a možda i Zaista ne razumem, pomislio je Jan Vennegoor of Hesselink. U svakom slučaju Spavaj, zatutnjao je spasonosni mrak, koji navali na Jana Vennegoora of Hesselinka kao guščiji jorgan zagrejan vrelom ciglom na pospanu decu u ledenoj banatskoj noći.