Koliko često…

Imam nekoliko pitanja za vas. Zamislite ih kao jedno pitanje, pa pokušajte da odgovorite.

Preseci žicu i počni da živiš, ako ne umeš drugačije.1. Koliko često provodite 24 sata ili duže bez kontakta sa resursima na Internetu? Kada vam se to poslednji put dogodilo?

2. Kako reagujete kada ste nasilno offline (npr. nestane struje ili, daleko bilo, računar je u kvaru)? Da li se zbog toga nervirate, makar prikriveno?

3. Koliko društvenih mreža pohodite? Jeste li ponosni na taj broj?

4. Da li vam obilje sadržaja na Internetu pomaže ili odmaže da završite planirani posao? Da li biste bili efikasniji kada biste Internet imali samo 3-4 sata na dan?

5. Kada neko postavi retoričko pitanje “kako smo samo živeli pre bez Interneta”, šta pomislite? Date li neki odgovor u sebi ili samo ponovite to isto pitanje?

6. Poslednji vic koji ste saznali – da li ste ga čuli uživo od nekog ili ste ga pročitali sa ekrana? A da li ste ga poslednji put ispričali ili poslali e-poštom?

7. I najvažnije pitanje: šta je najvažnije što bi danas bilo različito u vašem životu da se Internet nikad nije pojavio u ovom obliku kojim danas raspolažete?

 [EDIT: navalili odgovarači da numerišu odgovore na taksativno postavljena pitanja, pa nisam imao kud nego da numerišem i sama pitanja.]

P.S. Pozdrav prijatelju koga neču neću imenovati i koji se veoma zabrinuo za moje zdravlje samo zato što nisam postavio nikakav prilog na Suštinu pasijansa celo popodne i veče, do sitnih sati. Pobogu, čoveče: isključi računar i živi malo.

Najbolji ruski akvapark

Naslov bi trebalo da glasi “najbolji ruski nezvanični akvapark”, jer nije nemoguće da su i Rusi počeli da prave skupe vodene igraonice za decu i odrasle. Ovde je trebala samo kanta nafte – i eto veselja!

Pitaćemo se ko je to dopustio, ali nećemo to nikad saznati, pa se ne treba previše opterećivati. Valjda niko nije poginuo u tom, hm, akvaparku…

Poezija putovanja Zemljinom niskom orbitom

Posade Međunarodne svemirske stanice nam pružaju sve lepše snimke Zemlje otkako su dobili staklene kupole za pogled napolje. Ron Garan, američki astronaut i pasionirani fotograf, pružio je svetu neverovatne snimke (pratim njegov G+ profil, cirkus od sadržaja!), a ovo što je nedavno osvanulo na portalu Vimeo je prevazišlo maštu. Pogledajte ubrzani snimak prelaska stanice preko raznih putanja; potrudio sam se, pa sam sastavio vremenske odrednice sa mestima po spisku.

  • 0:15 – Prelazak preko Aurore Borealis nad Sjedinjenim Državama noću
  • 0:25 – Aurora Borealis i istočne Sjedinjene Države noću
  • 0:44 – Aurora Australis od Madagaskara do jugozapadne Australije
  • 0:59 – Aurora Australis južno od Australije
  • 1:12 – Od severozapadne obale Sjedinjenih Država to sredine Južne Amerike noću
  • 1:38 – Aurora Australis od južnog do severnog Pacifika
  • 2:00 – Pola kruga oko sveta
  • 2:20 – Noćni prelazak preko centralne Afrike i Bliskog istoka
  • 2:39 – Noćni prelazak preko Sahare i Bliskog istoka
  • 2:49 – Prelazak preko Kanade i centralnih Sjedinjenih Država noću
  • 3:05 – Prelazak preko južne Kalifornije do zaliva Hadson
  • 3:18 – Ostrva u Filipinskom moru noću
  • 3:31 – Prelazak preko Istočne Azije do Filipinskog mora i Guama
  • 3:45 – Pogledi na Srednji istok noću
  • 3:55 – Noćni prelaz preko Sredozemnog mora
  • 4:02 – Aurora Borealis i Sjedinjene Države noću
  • 4:19 – Aurora Australis preko Indijskog okeana
  • 4:31 – Od istočne Evrope do jugoistočne Azije noću

Moji lični favoriti, bez dileme: aurora na 1:02 i munje nad Filipinima na 3:22.

(Via)

Očima pilota Formule 1

Ako ste kibicovali trke Formule 1, verovatno ste viđali kako na nekim bolidima postoje kamere. One su obično ugrađene u zadnji stabilizator ili negde blizu iznad glave vozača, tačnije – pilota. Međutim, da li ste se ikada zapitali – šta pilot sam vidi dok vozi? Evo jednog pokušaja da se to snimi kako treba.

Izvesno, pilot mora da upozna do poslednjeg detalja da bi mogao njome da vozi.

Sad bi bilo interesantno videti kako izgleda metež pri startu trke, posmatrano očima nekog ko je u sredini grupe.

Robin Vilijams i Koko

Jeste li čuli za gorilu Koko? Ona razume engleski, a sama komunicira tako što koristi oko hiljadu znakova (što je čini inteligentnijom od mnogih političara). Uglavnom, o ovoj ženki gorile možete naučiti više na matičnom sajtu, a ovde ide samo jedan detalj: glumac Robin Williams joj je došao u posetu i baš su se lepo ispričali.

To je, verovatno, bilo fantastično iskustvo. Za Koko, htedoh reći. Robin Vilijams jeste dobar glumac, ali on više voli da se majmuniše nego da glumi ozbiljno. Zato to ovde ide tako prirodno.

(Via)

Suština pasijansa u slavu Karla Sagana

Na današnji dan pre 77 godina, rođen je Karl Sagan, jedan od najprominentnijih popularizatora nauke modernog doba i, posebno, kosmologije. Ovo je mali omaž jednom od mojih životnih idola.

Čak i da niste neki knjiški moljac, velika je verovatnoća da ste čuli za Karla Sagana i da imate barem neku malu, malecku asocijaciju na ono čime se isticao u svom javnom delovanju. A ako ste makar deklarativni poštovalac nauke, tada znate za autora knjige i TV serije “Kosmos”.

Carl-Sagan-1Carl Edward Sagan (1934-1996) je bio američki astrofizičar i kosmolog, redovni profesor na univerzitetu Cornell, konsultant agencije NASA u kosmičkim istraživanjima i propagator projekta SETI. Bio je plodan autor naučnih radova (preko 600 objavljenih tekstova i članaka), ali je mnogo poznatiji kao pisac preko 20 knjiga u sferi naučno-popularnih štiva. Njegov magnum opus u oblasti popularizacije nauke je pomenuta TV serija Cosmos: A Personal Voyage (1980), koja je u vreme svog emitovanja potukla sve rekorde planetarne gledanosti. Knjiga koja je usledila takođe je bestseler (ja sam ponosni vlasnik prvog izdanja prevoda knjige, onog bogato ilustrovanog i tvrdo ukoričenog).

Polja realnog delovanja Karla Sagana su bila toliko široka da ih je teško ispratiti površnim uvidom; primera radi, uporedite podatke o dve krajnosti. Naime, on je bio jedan od koordinatora kosmičkog projekta Voyager i koautor šeme na onoj zlatnoj ploči koja je poslata na sondama. Već znate da su misije Voyager 1 i Voyager 2 izvesno jedni od najuspešnijih projekata u istoriji osvajanja Sunčevog sistema. A na drugoj strani, Sagan je autor naučno-fantastičnog romana “Contact” koji je pretvoren u uspešni film 1997. godine.

Nastavite sa čitanjem… “Suština pasijansa u slavu Karla Sagana”

Uvećana realnost tehno-magije

Kako zamišljate mađioničare 21. veka? Kojim rekvizitima se oni danas služe? Šta mislite o multimediji kao sredstvu mađioničara?

Hajde da se setimo šta znači skraćenica TED: Technology, Entertainment, Design. Konferencija TED je zamišljena kao stecište ideja vrednih širenja, a tri lajtmotiva su i te kako dovoljna kao volumen u kome se te ideje rađaju i prenose drugima.

Ideje vredne širenjaAko ste pohodili sajt konferencije TED ili ste makar ispratili ono nekoliko predavanja koja sam do sada preneo i na stranice Suštine pasijansa, lako ćete razumeti prostor u kome TED funkcioniše kao ideja. I zaista, prepoznaćete bar jedan, ne retko i dva elementa koji se kriju pod crveno ispisanim akronimom. Ja sam do sada pogledao barem stotinu predavanja, verovatno i više; ali ni u jednom do sada nisam primetio, kao u ovom koje vam sada predstavljam, da su uključena sva tri stuba konferencije TED: tehnologija, zabava, dizajn.

Marco Tempest je iluzionista i mađioničar po meri 21. veka: ovaj Švajcarac koji živi u Njujorku je pronašao posebnost po kojoj ga drugi prepoznaju – a to je danas prvi preduslov opstanka u svetu zabave. On svoju magiju iluzije zasniva na interakciji sa multimedijom, a pakuje je u hudinijevsku teatralnost u kojoj posmatrač ostaje zabezeknut. Tokom petominutne prezentacije koju je održao na konferenciji TEDGlobal prošlog jula, a čiji snimak je objavljen na zvaničnom blogu konferencije upravo u danu za nama, Mr Tempest izvodi jednu fenomentalnu minijaturu. Pogledajte.

Komentar je, izvesno, suvišan.

Life in a Day

Zamalo da mi promakne informacija. Sreća, pa ima agilnih kolega…

Da li su na pomolu Open Source filmovi? Ne bi me čudilo: Holivud je odavno otišao u tri lepe pizde materine. A drugi nemaju snage.Na jutjub je pre par dana postavljen film “Life in a Day“, veoma zanimljivi projekat u čiju izvedbu je prste upleo i čuveni Ridley Scott. Zamisao filma je načelno jednostavna: uz pomoć autora-amatera, sadržajima koje su sami generisali, sklopljen je dokumentarni film u trajanju od 90 minuta. Lajtmotiv filma je najjednostavniji mogući: dokumentuje se jedan dan, 24. jul 2010. godine – i to je jedina konstanta.

Na poziv koji je upućen Internet zajednici, javilo se ko zna koliko autora iz 192 zemlje. Poslato je ukupno preko 4.500 sati snimljenog materijala. Sklopljeni film je prikazan zimus na čuvenom festivalu nezavisnog filma Sundance, a od 1. novembra je i na jutjubu.

Neću direktno da kačim film ovde; predlažem da pogledate film u najboljoj rezoluciji (HD1080) u režimu punog ekrana; ako to ne ide zbog loše veze ka Internetu, onda krenite od proste stranice sa klipom, pa nađite najbolje što možete da gledate.

Ipak, evo jednog trejlera, čisto da zagolica vašu maštu.

Fantastično i inspirativno.

(Tnx Goran via LinkedIn)

Kalkulator zlatnog sata

Ako se bavite fotografijom van kuće, onda vam je saznanje o vremenu zlatnog sata potrebno.

Verovatno znate za pojam “zlatni sat”. A ako ste ga okušali objektivom svog fotoaparata, onda znate da je to jedan od onih čarobnih momenata kad ne možete da pogrešite: čak i vazduh ima nekakvu neobjašnjivu, sjajnu boju koja daje ekstra utisak sceni koju slikate.

Samo da vas podsetim na jednu letošnju fotku dana koju sam uspeo da učinim zanimljivom samo zahvaljujući zlatnom svetlu:

Ovo je bila fotka dana za 2. avgust 2011. Gledao sam svojm očima kako svetlo menja karakteristiku. Ovakvo svetlo je trajalo dva minuta.

Trčao sam da uhvatim kadar: ova kombinacija svetla se ulučila tokom možda dva minuta. Bio je to zlatni sekund u zlatnom satu…

Po mom iskustvu, april i novembar imaju najbolje popodnevno zlatno svetlo, jer traje duže, pod uslovom da je lepo vreme. Stoga vas pozivam da se okušate: uhvatite čarobni trenutak na nekom zanimljivom mestu.

Početak i kraj zlatnog sata zavise od geografske dužine, konfiguracije terena i doba godine (dakako, i od vremenskih prilika, ali to valjda ne moram da pominjem). Vremenom naučite da uhvatite takvo vreme, pogotovo da prepoznate varijacije svetla koje postoje kada je Kalkulator zlatnog svetla - klikni za veću sliku.Sunce iznad, odnosno ispod horizonta, a svetla još uvek ima dovoljno. Hajde da kažemo da bi trebalo da ste na željenom mestu pola sata pre zore, odnosno pola sata pre zalaska sunca. S obzirom na to da valja napraviti i trijažu uglova za slikanje, neka to bude i neki minut pre. Moje lično pravilo je da pokušam da se nađem na mestu za slikanje barem sat vremena pre zalaska sunca (u jutarnje sesije još nisam krenuo). Inače, ključna razlika između dva perioda je u tome što ujutru imate čistiji vazduh, što je idealno za pejzaže, pogotovo panorame.

U proračunu vremena za izlazak na teren vam može pomoći online kalkulator zlatnog svetla na koji sam naišao uz pomoć preporuke jednog fotografa na G+. Samo kliknite na mesto na mapi koje određuje mesto na kome ćete slikati i dobićete detaljnu listu za ceo mesec.

Ono jeste, sad će Miloš da me pita “a onaj moj program”? Pa, koristio sam ga, nije da nisam! Nego, mislim i na druge, pa eto prilike…