Američka nindža

Pesme za decu su jednostavne, pevljive, laganog rečnika i pamtljivog stiha. Ali idealno bi bilo da ima reč ili dve koje bi deteta naeralo da se zapita “šta ovo znači”…

Troslovni je, kao i skoro svaki student, kuburio s parama. A rođendan bratancu se približavao. Prošle godine, kada je imao solidnu, a za poreske organe nevidljivu (pssst!) zaradu, stvar je bila jednostavna. Odveo je bratanca u prodavnicu igračaka i pustio ga da bira. Zbog dečije neodlučnosti, a i želje da ne izigrava roditelja, poklon se sveo na dva poklona. Hm, da li da pred dete izađe sa izjavom “prošle godine si dobio poklon za ovaj rođendan!”?

(Pre nego što nastavimo priču o rođendanskim mukama Troslovnog i to za rođendan koji nije njegov, predlažem da se roditelji muške dece u predpubertetskom dobu prisete pesme.)

Nastavite sa čitanjem… “Američka nindža”

Utovar nedeljom, 23. mart

Ode mart, majkumu! A, ne. On još nije

koja je kraća? sad ne znam da l' je deset sati il' je krajnje vreme... :\U jednom od krajeva Srbije postoji izraz za devojku koja se udala, a da nije zatrudnela – udala se na prazan stomak. Naravno, većina nas prazan stomak vezuje za prazan tanjir i/ili prazan džep. Ne treba previše pameti da se zaključi ko će posle poslednjih najsvežijih izbora ostati praznog stomaka. A razmišljanja da li ćemo se tako praznostomačni pre udati na zapadu ili na (severo)istoku su suviše utopijska. Ako nas iko bude uzeo, ulogu udavače sigurno nećemo igrati; u najbolju ruku će nas tretirati kao siroče.

Ima i gorih stvari od sažaljenja. Samosažanjenje, na primer. Ta osećanja ostavljamo malodušnima, a nama hrabrima tugu rasterujemo rasplamsavamo rasterujemo današnjim Utovarom. Winking smile

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 23. mart”

Utovar nedeljom, 16. mart

Ko kaže da naši mediji ne podržavaju književnost. Pa masa njih nas obasipa bajkama!

dokle će dobaciti koja stranka?Čak i ako niste redovan posetilac Suštine pasijansa, znate već koliko se trzamo na izbore koji su u toku. Ono jes’ da na izbore nismo imuni, jer su sastavni deo života, pa na redovnim redakcijskim kolegijumima biramo Nastasju, Ursulu, Šeron, Noru,…

A koja će stranka dobaciti do cenzusa, koja i koliko preko cenzusa, odavno nas ne interesuje. Možda interesuje njih, ali teško da i same mogu mnogo uticati na konačan “raspored dužnosti” u narednoj Vladi. Ipak se o tome odlučuje na nekim višim mestima.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 16. mart”

Horoskop Diotalevi-SP za dan pre dana posle

 

Prilegneš posle popodnevnog ručka. Da odmoriš, jakako. Umori se čovek od tolike ‘rane. Al’ neko ostavio daljinski na kauču u dnevnoj sobi i taman kad si se zavalio nesvesno si pretisnuo dugme i upalio TV. “… ovani gledaoci, sada o predizbornoj kampanji. Drug gospodin je izjavio…”. Otkud sad novi izbori? Zar je već prošlo četiri godine od prethodnih? Uuuu, ala vreme leti.

Za sve koji nisu u toku, pustili smo mačku iz džaka, decu preko ulice, i goluba iz… donjeg dela leđa. Sve je to prouzrokovalo da nastane novi horoskop po metodi Diotalevi-SP specijalno da vam pomogne da odlučite gde ćete i šta ćete 16. marta, dana sa velikim slovom d, Dana koji je samo osam dana “svežiji” od Dana žena, Dana koji je nedelju dana (i 23 godine) “pomeren” u odnosu na čuveni datum, Dana koji je samo šest dana “okasnio” u odnosu na još čuveniji datum, Dana koji ima svoju fotografiju, Dana do kojeg mnogi recikliraju svoja obećanja, Dana posle kojeg će svi zaboraviti sve. Do sledećeg Dana.

Nastavite sa čitanjem… “Horoskop Diotalevi-SP za dan pre dana posle”

Ne umem da objasnim

Koliko puta dnevno kažete “Ne mogu to da objasnim”, “Ne umem da objasnim”? Bez brige, što pre priznate sebi da nešto ne znate, ili ne umete, već ste bliži rešenju i novom saznanju. Ovo “numemdobjasnim” je i naslov jedne moćne ljubavne rok pesme iz pera i žica Pita Tauzenda (Pete Towshend) kada je imao nepunih 19 godina.

I_Can't_Explain “I Can’t Explain” je pesma koju je snimio engleski sastav The Who i objavio kao prvi singl benda pod tim imenom (grupa se pre toga zvala The High Numbers); prvo na američkom tržištu, decembra 1964. godine, potom i na britanskom u januaru 1965. godine.  Pesma je odavno nadživela sumnje i polemike u vezi sa uticajima grupe The Kinks na Pita Tauzenda i redovno se izvodi na koncertima, neretko kao prva numera. Osim toga, uticala je i na druge muzičare, pa da čujemo i vidimo…

Idemo redom, na ovom snimku Rodžer Daltri još uvek ima bubuljice, ali obratite pažnju na rano preminulog bubnjara Kita Muna.

Nastavite sa čitanjem… “Ne umem da objasnim”

Izbori

Eh, znam da se rečenice i pozdravi ne započinju uzdahom, ali… Nego, evo me opet nakon pauze i prvi put u ovoj godini. Ne bojte se, neću praviti rekapilutaciju između mog poslednjeg objavljenog i ovog teksta.
Hajde da ubrzamo.

Jeste haotično, ali ipak prepoznajete o čemu se radi.Opšte je mesto da je danas sve “brže”, ljudi traže instant vesti, instant hranu, instant “sve”, a to baš ne biva tako. Evo recimo,   pogledajte koliko smo mi “sporovozno” društvo. A toga sam se setio nedavno, kada sam bio nadomak pruge kojom saobraća moćni TeŽeVe. U stvari, nije me baš – da budem iskren – voz mnogo ni zanimao. Imao sam izbor da odem ili ne odem na kultno mesto savremene nauke – u restoranu CERN-a imate priliku da ručate zajedno sa budućim i živim dobitnicima Nobelove nagrade. A počeo sam od restorana jer mi je još uvek teško da pronađem prave reči u koje bih pretočio utiske koje sam stekao boraveći u poseti CERN-u, obilazeći Veliki hadronski sudarač (LHC), i eksperimente CMS, ATLAS i LHCb. Kad smo već kod brzine, čestice u CERN-u “teraju” se skoro na brzinu svetlosti, a i dalje visi pitanje da li bi nam 299.792.458 m/s bilo dovoljno da nekako “premostimo” ta verovatno dva, dva i po veka zaostatka za razvijenim svetom.

Nastavite sa čitanjem… “Izbori”

Vicevi za decu

Dođe čovek kod doktora i kaže:

– Doktore, je l’ imate nešto protiv kašlja?

A doktor odgovori:

– Ne, ništa. Slobodno Vi kašljite!

Naiđe ćevap na sarmu i kaže joj “U, ala si ti smotana!”

nije što sam faca, nego što sam Mikiju Mausu ukrao rukavice!Vicevi koje je Aleksa pre godinu dana počeo da dovlači iz vrtića obavezno su počinjali sa “išao jedan čovek”, a završavali se ili s kontejnerom ili s ličnom kartom ulice ili nekom sličnom kombinacijom. Sada su aktuelni vicevi sa raznim voćem koje prelazi prometnu ulicu, za koje se pravi da ih razume.

Ono što je svakako dražesnije od veštačkog smeha koji će naići u trenutku kad on proceni da je kraj vica jeste lice koje očekuje kraj vica, lice koje krasi poluosmeh pun očekivanja. kao onomad kad sam mu pričao naredni vic. Vic za koji sam kasno shvatio da ga neće razumeti; ipak je elipsa još daleko od njegovog poimanja jezika.

Nastavite sa čitanjem… “Vicevi za decu”

Utovar nedeljom, 26. januar

Konačno se i to dogodilo. Šef je insistirao da bude i ranije, čak i potegao ono svoje čuveno pravilo. No, mi smo se tek sad stvarno dosetili da zajednički odradimo jedan Utovar.

Jedne noći u decembru januaru, kad je bila ‘ladna topla zima, Šef nas je okupio u glavnoj jedinoj prostoriji redakcije, pripalio valjkasti smotuljak sa isušenom onom biljkom koja se nekad koristila za izradu užadi, povukao dim, prosledio smotuljak dalje i izrekao reči koje ćemo svi pamtiti:

– Momci, samuraji SKOJ-a! – reči su išle lagano, ne bi li ostale urezane u sećanju. Za to vreme valjkasti smotuljak je izvrteo prvi krug međ’ članovima redakcije samurajima.

"space cookie" ili "space invaders"?– Vi znate da dolazi ‘ladna zima. – Nastavio je Šef ne menjajući brzinu. Smotuljak je pratio taj tempo. – I valja mi onih 50 tona uglja najzad pretovariti u podrum. Od kad mi je stigao onaj račun za struju, više je ne koristim za grejanje.

Samuraji SKOJ-a potvrdno klimnuše glavama. Šef je nastavio kao da mu ova reakcija ništa nije značila. A i što bi?

– Ono, jes’ da se nisam skidao sa torenta, svlačio one ruske filmove, al’ mislim da su i ovi iz EPS-a preterali.

Šlihtarske samurajske glave nastaviše da se klimaju.

– Zato mi predstoji ogroman posao. U stvari čak dva posla: pretovar i žalba na račun. Stoga vama ostavljam da odradite Utovar. Kontam, umete se vi snaći i bez mene.

Valjkasti smotuljak je posle ko zna koliko krugova došao do kraja, izgubio valjkasti oblik i Šef ga pogleda u želji da se tu još nešto može korisno izvući. A onda je to dokazao. Pogledao samuraje pogledom koji je značio “ja sam rekao svoje”. Samo za trenutak se zbunio što umesto samuraja SKOJ-a vidi nindža kornjače. Brzo je shvatio šta bi moglo biti uzrok.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 26. januar”

Šta bi bilo da je bilo nešto što nije bilo

Gost-autor: otac mi Vukota

Bio je to srećan i svečan dan naše kulture kad je 1961. Andrić dobio Nobelovu nagradu za književnost. Svako spominjanje tog događaja trebalo bi inspiriše mlade da prvi put upoznaju značajno delo našeg nobelovca, a nas starije poziva na još jedno čitanje (iskusnom logikom u pozno doba). Ali:

Šta pročitati? Što više to bolje, no nije malo ni samo prelistati deo Andrićevih zapisa i beležaka. Na veliko zadovoljstvo, to sam i sam uradio. Izdvojiću tri citata koji su me bacila u posebnu brigu. Citati govore o tri defekta s nama u vezi. Decenije prolaze, a kvarovi se produbljuju, čini mi se. Pogledajmo:

Nastavite sa čitanjem… “Šta bi bilo da je bilo nešto što nije bilo”

Gospodžo, nema ga Džo Di Madžo!

ili zna li neko koliko generacija ima pesmu Mrs. Robinson na svojim uređajima?

Iako ni sa sedam banki ne ume da namesti frizuru, Pol Sajmon (Paul Simon) je kao relativni mladac znao da napiše pesme koje će ga, kako stvari stoje, nadživeti. Već je, na primer, na ovom mestu pisano o Tomu i Džeriju, Simi i Gari, Sajmonu i Garfankelu i delu njihovog opusa, gde je pomenuta i čuvena numera “Gospođa Robinson“. Kada je ta pesma ugledala svetlost dana, negde 1968. godine,  u engleskom jeziku još uvek je u upotrebi bila skraćenica “Mrs.”. Sad se to gubi, iz ko zna kog razloga; možda će ono “Miss” svaku gospodžu da podmladi. Al’ nešto sumnjam u to. Nego da vam “serviram” nekoliko izvedbi “g-đe Robinson”, a? Pa ko voli neka klikće i potraži dalje. Idemo…

Uživo, a ’68. godine prošlog veka.

Ni Sinatra nije odoleo, ali je donekle promenio tekst.

Nastavite sa čitanjem… “Gospodžo, nema ga Džo Di Madžo!”