Utovar nedeljom, 13. maj

Danas selidba sa starog na novi server. Švedski standard menjam mormonskom pouzdanošću. Za to vreme, svet se i dalje okreće.

Pa kako vam se čini nedelja iza izbora? Jeste li već napisali neku parolu na čelo?

Ja sam lud i tim se dičim
to ne može biti svak’!
Jer poludeh zarad vlasti
a nek’ raju jede mrak.

A onog malog što je izradio fond za talente još nisu uhvatili. Catch me if you can…

Mirko, pazi metak!

Ako je nešto nevažeće, ne znači da nije važno.

Pravo pitanje glasi: ko je ovde mimo sveta?

Beli listići su prešli cenzus, ali majmuni to odbijaju da razumeju kao poruku.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 13. maj”

Kako se pravi fejzer

Kada sam imao sedam godina, sanjario sam da sam kapetan Kirk. Hteo sam da imam fejzer, ali nisam znao kako da dođem do nekog. I sad možete misliti mog iznenađenja, četrdeset i kusur godina kasnije, kad sam video ovo:

Sad budite slobodni da me zamislite kao ono dete na odeljenju igračaka koje se oklembesi o maminu ruku i neće da ide dalje, nego njavrče dok mu ne kupe šta on ‘oće.

Utovar nedeljom, 6. maj

Jeste li odlučili kakav ćete doprinos dati  – ili ste ga već dali – ovogodišnjim parlamentarnim i predsedničkim izborima? Jeste li prepoznali sve lažove pre izlaska na biralište?… Pa nije valjda tako teško prepoznati lažova?…

Birajte do mile volje. I nemojte niko da vam sugeriše šta da nacrt… uradite sa sadržajem svojih listića kad izađete na glasanje. A? Šta? Već ste bili? Svaka čast. Ja se još dvoumim između kandidata.

Opcije su razne, brojene, politički zrele i nadahnute željom za dobrobiti Srbije.

Koga biste od ovih najradije izabrali?

Kako se pravi popara

Vreme je da se naviknete na ona jela koja ćete moći da priuštite sebi nakon ovih izbora.Nađite komad suvog hleba, isecite ga na kockice i pustite da se još prosuši. Možete čak da ga dosušite u rerni, ako imate struje. Posle stavite malo vode na vatru, posolite i dodajte kocku putera… hm, kocku margarina… ama, kašičicu masti. Kad provri, dodajte malo mleka, ubacite hleb toliko da ogrezne i sačekajte da opet provri. Dodajte malo švapskog sira koji ste napravili od pokvarenog mleka. ako niko ne gleda, dodajte i malo skorupa sa mleka koje se još nije pokvarilo. Ili kiselog mleka.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 6. maj”

Ništa sirene, a? (Vol. 2)

Uspeo sam nekako da izbegnem ceo ovaj džumbus, tako da mi predizborno ćutanje ne znači baš ništa. Ali, nekako se ulučilo da primetim nešto. Pune trideset dve godine su prošle, a mi ne odustajemo: i dalje tražimo barona Minhauzena u ponudi potencijalnih vođa.

Kako da se ne setim ponovo? Moram. Red je, godišnjica je od smrti najveće multinacionalne utopije u istoriji ovog podneblja.

JeBeTe. Još uvek.

Sindrom barona Minhauzena je bio funkcionalan 35 godina kulta žive ličnosti i još oko pet ili šest godina posle, a onda smo brže-bolje krenuli u potragu za novim vođom. Da nađemo nekog drugog zbog koga ćemo i mi da izvodimo svoju decu sa jutarnje nastave kao što su nas izvodili i da mu tapšimo, mašemo zastavicama i bacamo cveće pod noge samo zato što je snažno primirje među plemenima nazvao bratstvom.

Ala smo ga našli. Pardon: ala smo ih našli. Svako svog. I svaki od njih otpoče gradnju nove kule u vazduhu. I to od krova nadole, bezbožnički i bez obzira na sve. Materijal su vadili iz blata i mešali ga sa krvlju. Podupirali kostima mojih vršnjaka.

Panta rei. U krug.

Nastavite sa čitanjem… “Ništa sirene, a? (Vol. 2)”

Utovar nedeljom, 29. april

Dok vi ovo pročitate, ja sam već 24 sata stešnjen negde između Dunava i Miroč-planine. Potpuno sam offline i lepo mi je zbog toga…

Ne, nije sindrom “Mirisa poljskog cveća”, nego se ulučila prilika da se odvojim iz kolotečine i da tri dana posvetim samo fotografiji i čitanju. Znam da će me to koštati belaja kad u sredu opet sednem za računar, ali baš me briga. Biti četiri dana offline je merilo udobnog života u mom svemiru. Neka se aftamatika brine o Suštini pasijansa za to vreme.

I što reče Mujo: "Zbogom Bosno, odo' ja u Sarajevo!" Ne idem baš u Sarajevo, nego do Đerdapa preko Rumunije.

Uhvatili su nekog klinca da je falsifikovao diplomu fakulteta sa prosekom 10, pa je onda još izvukao debelu državnu stipendiju i napunio uši političara bajkom o nekakvom prvom srpskom satelitu u svemiru. Dok je prevara otkrivena, neki političari su se već pohvalili tim satelitom kao da su oni to već izveli. Ne možeš zaustaviti barabe željne (još) vlasti.

Odeš i kupišMada, šta su bre toliko naspeli sa tim dipomama. Zna se sistem: odeš i kupiš ako imaš para. Kao da je znanje išta vredno i kao da je diploma važna. Samo se prozivaju “daj diplomu, daj diplomu” umesto da jedni drugima traže overeno mišljenje sudskog veštaka za kliničku psihijatriju o podobnosti za vođenje vlasti i rukovanje državnim resursima.

Mene pak fasciniraju druge dve stvari: prvo, brzina kojom ljudi na vlasti izgube kontakt sa stvarnošću; drugo, kako populus brzo izgubi pamćenje, pa mu ispočetka možeš govoriti i raditi šta god poželiš. Glavni favorit je onaj što mu je sad po volji da se ukine PDV, a on je bio kolovođa uvođenja PDV-a. Dabogda pao na cenzusu, đubre licemerno.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 29. april”

Ravnoteža

Ovaj animirani film će vas dotaći. A možda i pomeriti s mesta. Neke će oduvati. Mene jeste.

Najgrđe mi je bilo kad sam primetio koliko je fabula slična postizbornim koalicijama… Šta? Niste primetili? Hajde, pogledajte sad ponovo i pratite priču kao četvorogodišnji mandat vlade neke slobodno odabrane balkanske državice.

A? Strašno? Naravno da je strašno.