Sledeća priča je veoma moderna, taman koliko i njen predmet
Za potrebe ove priče Jan Vennegoor of Hesselink preuzima novi automobil. Stalno klackanje javnim prevozom mi sve više ide na nerve, razmišlja Jan Vennegoor of Hesselink. Znakovi na putu počinju da se preklapaju, gužva je, penzioneri stalno nekuda idu, ne može se ni sesti. A vidim da svi pričaju o tome kako je taj novi automobil brz, bezbedan, siguran, inovativan. „Dobar dan izvolite evo slobodno stisnite ovo dugme i preuzmite vaš novi automobil Vatrena Lija tri nula dostupan i na holandskom jeziku“, kaže ovlašćeni serviser. „To je pravi izraz vrednosti koje naša kompanija neguje“ „Štagod. Au, kako lep servis sa velikim dugmadima! Preuzimam odmah!“, raspamećuje se Jan Vennegoor of Hesselink. Vraća se kući u svom novom šarenom automobilu. Divota jedna, na dugme se menja raspored boja, dostupna je dodatna oprema, automatsko blokiranje radi, i to odlično – nijedan se autostoper ne pojavljuje pored puta. I tako je Jan Vennegoor of Hesselink oduševljeno i veoma brzo učinio da njegov novi automobil prikazuje vremensku prognozu na tri lokacije, tačno vreme u petnaest svetskih metropola, preuzma samostalno gorivo na pumpama, pušta muziku sa Radio Paradise, i naravno, omogućava da se uživo prati proces parenja pandi. Uopšte, sve ono što je oduvek želeo od automobila. Pa ipak… Pošteno govoreći, nešto ne vidim da ovaj automobil ide brže nego javni prevoz, razmišlja Jan Vennegoor of Hesselink par nedelja kasnije. A i sve komande su iste. Koliko vidim, dostupne su neke stvari za dijagnostiku, ali ja se ionako u to ne razumem.

Setićete se događaja

dimenzije ploča, od 7 do 15 inča, a brzina je varirala od 60 do čitavih 130 obrtaja u minuti (što ste prilagođavali obrtanjem ručice, jel’te), dok se nije ustalila na standard od 78 obrtaja pojavom električnih gramofona, koji je potrajao od dvadesetih, pa sve do kraja četrdesetih godina prošlog veka. Čak ni tada niste bili sigurni da je puštena muzika verna odsviranom originalu, zbog razlike u frekvenciji naizmenične struje koja je napajala gramofone u Americi (60 Hz) i ostatku sveta (50 Hz).
Listajući neki blog o fotografiji, naiđem na preporuku za jednim citatom koji ću vam prevesti; nadam se da neću mnogo pogrešiti u prevodu (posle ćete videti adresu izvora):