Sećanje na pesnika

Eh… Zaslužio je mnogo više. Makar da ga se setim na vreme, a ne ovako. On bi mi oprostio, a vi kako hoćete.

Duško Trifunović (1933-2006)Prekjuče, u subotu, beše šest godina kako je Duško Trifunović otišao da piše i govori stihove serafimima. I sad kad pomislim, da je napisao samo pesmu “Tajna veza” i nijednu drugu u životu, bilo bi to dovoljno za poštovanje. A bio je velik i plodan autor prave poezije koja je bila u duhu vremena: lako se čitala i još lakše prihvatala, što je odlika samo najboljih pesnika. A tek sarađivati sa rokerima – pa još sa Bijelim dugmetom, dugo vremena jednom ozbiljnom firmom na polju rock’n’rolla u onoj Jugoslaviji – e, pa trebalo je imati petlju za to. Kako da ga ne poštuješ…

U poeziji Duška Trifunovića je bilo nečeg čudno istinitog što sam jako voleo. Imam negde jednu njegovu knjigu, moraću da je pronađem i prelistam posle, uh, bolje da ne kažem koliko godina… Nego, ja bih da se setim jedne druge Duškove pesme.

Greh

Grešio sam mnogo, a sad mi je žao
Što nisam još više i što nisam luđe
Jer samo će gresi kada budem pao
Biti moje delo – a sve drugo tuđe.

Grešio sam mnogo, učio da stradam
Leteo sam iznad vaše mere stroge
Živeo sam grešno, još ću, ja se nadam
Svojim divnim grehom da usrećim mnoge.

Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće
Grešio i za sve vas koji niste smeli
I sad deo greha mog niko od vas neće
A ne bih ga dao – ni kad biste hteli.

 

Prva strofa je savršen epitaf. Nema više šta da se kaže. A i ne treba, ako ćemo pravo.

Savršenstvo pokreta

Ne znam koliko poznajete ili volite balet. Bez obzira na taj predznak, predlažem vam da odvojite pet minuta za ovaj snimak.

Nemam više šta da kažem nego što piše u naslovu: ne poznajem balet toliko da bih umeo da ga komentarišem, ocenjujem ili vrednujem mimo ličnog utiska. Zato mogu samo da kažem ponovo, ovog puta skrećući pažnju da je to samo lično mišljenje: ovo je savršeno.

Ima toga još na jutjubu: pogledajte na kanalu Duo MainTenanT.

Hobit, šesta scena: Obijač u akciji

Pred Samotnom planinom. Otkriva se tajni prolaz. Bilbo prvi put silazi u pećinu.

Lica: Balin, Torin, Dvalin, Bilbo, Gloin, Bombur, ostali patuljci

BALIN: Samotna planina!

TORIN: Samotna planina!

BALIN: Bombur je opet nestao.

TORIN: Dvaline, idi ga pronađi.

DVALIN: Samotna planina!

SVI: Samotna planina!

Samotna planina!

BILBO: Ne sviđa mi se ova tišina.

TORIN (viče): Ja sam Torin, sin Traina, sina Trora, Kralja pod Planinom! Vratio sam se!

SVI (zadivljeno): Aaaaa!

BILBO (ljut): Šta vičeš, jesi li poludeo!

Nastavite sa čitanjem… “Hobit, šesta scena: Obijač u akciji”

Stephen Stills: Čovek koji je znao više od drugih

…i još uvek zna, ako ćemo pošteno. Samo što je zakasnio da pokaže baš sve. Šteta.

Petak je veče, a mi već vekovima nismo ništa zapržili na Suštini pasijansa, onako momački, da produvamo uši kako dolikuje. Pade mi na pamet… Da, to je to. Vežite se, polećemo.

Stephen Stills je muzičar koji je ostavio velik trag u popularnoj muzici. Hajde da kažemo da ga ostavlja i dalje, mada to možda više i nije istina, ali čovek je takva faca da mrtav ‘ladan vadi neobjavljene snimke od pre 40 godina i odvaljuje nas retroaktivno. Ali, o tome malo kasnije.

Velika priča je počela tako što je Stills, tokom kanadske turneje sa svojom grupom, nabasao na Neila Younga u nekom ćumezu u Vinipegu, a zatim ga ubedio da pođe sa njim u Kaliforniju, gde će napraviti novu grupu. Tako i bi. Boktemazo, pa da je samo to uradio, Stills bi zaslužio slavu – ko zna da li bismo, kad i kako inače saznali za Neila Younga.

Young je znao da piše pesme, o još kako je znao, ali recimo naglas: Stills je onaj ko ga je naučio da spakuje pesmu u aranžman. Mr Soul? Broken Arrow? Expecting to Fly? Youngova pamet, Stillsov rad.

Nastavite sa čitanjem… “Stephen Stills: Čovek koji je znao više od drugih”

Fantastične leteće knjige g. Morisa Lesmora

Da ne pričam mnogo, ovog puta ne bi trebalo. Ipak, da prenesem delić teksta iz najave na mestu na kome sam našao sledeći animirani film:

Inspirisan, u jednakoj meri, uraganom Katrina, Basterom Kitonom i filmom “Čarobnjak iz Oza”, kao i ljubavlju prema knjigama, film “Moris Lesmor” je priča o ljudima koji posvećuju svoj život knjigama i o knjigama koje uzvraćaju istom merom. “Moris Lesmor” je dirljiva, duhovita alegorija o lekovitim moćima priče.

Bilo je ovo pametno utrošenih petnaest minuta vašeg dragocenog vremena, zar ne?

Nešto mi govori da ćete ćemo još čuti o ovom filmu.

Hobit, peta scena: Nema ničeg boljeg od traženja ako želite nešto naći

Kroz Mrku šumu. Vilenjaci zarobljavaju patuljke. Bilbo ih spasava u buradima.

Lica: Oin, Gloin, Bombur, Fili, Balin, Bilbo, Torin, Vilinkralj, ostali patuljci

(Patuljci u Mrkoj šumi; deluju vrlo poplašeno)

OIN: Gde je put? Jedva se vidi!

GLOIN: Kako je mračna ova šuma!

Napred kroz šumu! Potražimo izlaz! Nema ničeg boljeg od traženja ako želite nešto naći!

BOMBUR: Ja se bojim!

FILI: Ćuti!

BALIN: Strašno je! Da se vratimo?

BILBO (pravi se da je hrabar): Ma kakvi! Zar nismo pošli na zmaja?

TORIN: Tako je! Napred kroz šumu! Potražimo izlaz! Nema ničeg boljeg od traženja ako želite nešto naći!

Nastavite sa čitanjem… “Hobit, peta scena: Nema ničeg boljeg od traženja ako želite nešto naći”

U prirodi, fotoaparat kao kamera

Park Yosemite mi nije ni po čemu posebno drag, osim po činjenici da je Ansel Adams tamo stvorio neka od svojih najvećih dela. Želim sa vama da podelim sledeći video iz drugog razloga, reći ću vam kojeg. Prvo pogledajte ovo pažljivo. I to razvucite preko celog ekrana, ne bilo vam zapoveđeno, da pukne slika u punom sjaju.

Dakle, šta velite? E, ovo je kombinacija tzv. timelapse kadrova (serija fotografija u nizu) i sve je načinjeno fotoaparatom. E, u tome je fora.

Elem, sve više fotoaparata ima opciju za snimanje u HD rezoluciji, a skoro svi noviji imaju tzv. intervalometar, automat za fotografisanje u zadatim intervalima. Uz malo veštine pri snimanju, vežbe, pažnje pri odabiru kadrova i uloženog truda u montaži, možda biste i vi mogli da napravite ovako nešto. Ne treba vam park Josemit za to: ova naša Srbija ima toliko prelepih mesta da će trebati mnogo vremena da obiđete samo neka od njih. I da me đavo odnese ako ne može da se napravi barem ovako privlačan film.

Najbolje fotografije godine – 289 puta

Dok se Suština pasijansa lagano konsoliduje zbog gužve u kojoj se koincidentno nalaze svi njeni autori, pozabavite se pregledajući ove kolekcije fotografija…

Prilika za fotografiju postoji *uvek* - upamtite to. Samo je pitanje kako ćete osmisliti, izvesti i plasirati tu fotografiju. Ova scena se, prosto, desila; detalj na butelji italijanskog vina.Zašto treba da gledate i analizirate tuđe fotografije? Najbolji odgovor je jednostavan: zato što ćete tako naučiti mnogo. Iz dobrih fotografija ćete izvući ideje, saznanja i iskustvo,  pogotovo ako pokušate da ih imitirate; ja to ponekad radim i uvek nešto naučim. Iz manje vrednih fotografija ćete naučiti da prepoznajete zamke i možda će vas motivisati da sami isprobate granične slučajeve. Pustite priču o grešci uz neproverljivi alibi “ja sam to tako hteo”: znate da niste, što se može proveriti tako što nećete uspeti da ponovite efekat na sličnoj sceni. A ponoviti “grešku” na tuđoj fotografiji – to je već manir pravih majstora.

Zato vam preporučujem da pohodite razne portale za fotografiju. Već sam vam pominjao PhotoSig.com, 1x.com, 500px.com… Ima tih mesta koja su “malo više” od skladišta za utovar kao što su to Flickr i slični.

Godišnji pregledi su posebno zanimljive prigode. Toga smo se već nagledali u decembru i, delom, u januaru. Beše i na Suštini pasijansa, setićete se. Ima jedna lista koja je objavljena još pre osam dana, ali sam do nje stigao tek jutros uz kafu: vredni komentator na foto-blogu Digital Photography School je sakupio i objavio uredne linkove ka ni manje ni više nego 289 retrospektiva, godišnjih pregleda, top-listi i sličnih kolekcija fotografija. Boga pitaj čega tu sve ima: jedino što ima smisla je da izaberete neke linkove po slučajnom uzorku i bacite pogled. Od prvih pet tako odabranih kolekcija, samo jednu sam odbacio kao ne baš zanimljivu, a neke su mi oduzele dah. Vala, više nego dobar prosek.

OK, pet sam overio, još samo 284… Smile with tongue out

Preporuka!

(Via)

Kajsija

Da li se sećate svoje prve ljubavi?… Da li se sećate svog prvog poljupca?…

Da li se sećate?

Potresna priča, ispričana perfektnim jezikom kamere. Obratite pažnju. Ima šta da se nauči iz ovog kratkog filma, poželite li slučajno da se okušate kao filmadžija.

Klavir

Jedan sasvim novi i pomalo avangardni pogled na instrument kao na živo biće. Umetnički rad Matthewa Browna, istog autora čiji film “San o Italiji” ste već gledali na Suštini pasijansa.

Autor preporučuje da koristite slušalice. U pravu je, jer ova izvedba Šumana je praćena neobičnim ambijentalnim zvucima.