Jeste li ikada imali osećaj kao da vas neko laže kao pas, ali pritom izgleda kao da je sve u najboljem redu? Dobrodošli u XXI vek, eru poluistine.
Postoje oni koji veruju u teorije zavere i oni koji znaju da su teorije zavere zasnovane na dokazima. Iako zvuči neozbiljno kad se izrekne baš ovako, ta tvrdnja ima utemeljenje. Razlika između prvih i drugih je u tome što prvi obožavaju senzaciju, a drugi prepoznaju prisustvo poluistine.
Šta je to poluistina? To je informacija izrečena uz neku vešto i namerno prećutanu činjenicu, pri čemu preostale informacije formiraju novi kontekst, iskrivljen tako da bude prikladan onome ko je nedostajuću činjenicu prećutao. Ništa posebno, reći ćete. Neki će čak pohitati da nas podsete da je laž još opasnija. To je pogrešno viđenje stvari, jer laž je moguće raskrinkati pružanjem dokaza postojanja suprotnih činjenica ili prostim utvrđivanjem nelogičnosti. Poluistinu možete raskrinkati isključivo tako što ćete preko nje pružiti kompletnu istinu, za šta je potrebno mnogo više energije, vremena i veštine nego za otkrivanje laži.
Brojne su varijacije cementiranja poluistine u cilju održanja iskrivljene slike, ali njihovo opisivanje je mučno i nadasve dosadno. Ako vam je stalo da uvežbate prepoznavanje poluistine, moraćete da se bavite temama koje ne prijaju normalnom čoveku. Nećete želeti to da radite i tako ćete doprineti sveopštem stanju koje prepoznajete oko sebe. Naime, vi niste sposobni da objasnite sveopštu letargiju jer ste vi sami deo problema i deo rešenja. Mehanizmi mentalne blokade (podržani raznim medijskim manevruima u kojima, UPAMTITE, nema laži, već samo poluistina) sprečavaju vas da sebe isturite, možda čak i žrtvujete zarad višeg cilja. Raspadaju se sve parole kojima su vas naučili kad ste bili mali.
Na jednoj strani ostaju oni nedodirljivi, zaklonjeni poluistinom. Na drugoj strani ostaju miševi koji ne mogu da preskoče provaliju.
Ne, dragi moji, pravo pitanje ne glasi “o čemu je ovde reč”, nego “kad ću najzad prihvatiti sopstvenu odgovornost”. Dakako, tu odgovornost ćete morati da prihvatite kako biste na sledećim izborima sudili pametnije. Drugog načina nema. Zapravo ima, ali naše pravo je da predlažemo civilizovane metode. Do sledećih izbora u Srbiji ili do zvaničnog izveštaja o padu tog aviona, čuvajte se poluistina.


Muškarčine, jedno pitanje za vas: kakav je vaš odnos prema današnjem danu? Izigravate li pažljivog muža/sina/brata/partnera/momka u prostoj nadi da ćete se izvući? Mislite li da je jedan buketić dovoljan da vas iskupi za nepažnju tokom ostala 364 dana?

Elem:
Od demagogije nikom nije loše bilo. Političarima raste popularnost, pa i broj glasača, a narodu sve lepo i šareno. Obe visoke peći železare će raditi koliko već sutra, čim nađemo investitora. A investitor će, ako se ne prijavi niko dovoljno glup, biti država. Samo oni koji je predstavljaju mogu da uposle silne radnike i obrtni kapital/kredit brzo da pretvore u mrtav kapital, sirov lim ili armaturnu građu koja nikom ne treba. Koliko savetnika još treba da platimo, pa da ih poslušamo kad nam kažu da građevinska industrija još nije izašla iz krize i potrebe za sirovinom su male?
Kada se Fijat vraćao u kragujevačku “Zastavu”, jedan od uslova da zadrži radnika bio je da nema seosko imanje, niti neki vid porodičnog biznisa. Jer samo radnik koji nema alternativu redovnoj plati u fabrici jeste radnik koji će da (poštuje posao koji) radi. Možda se toga i setio neko od savetnika, kada su raspisivali konkurs za novi menadžment železare, pa u uslovima za direktora ne stoji klauzula “ne sme da otpušta radnike”…
Žale nam se čitaoci, neki dobri ljudi… Pa dobro, samo dvojica njih (ali jedan po jedan) da bi utovar trebalo da ide svakodnevno: jednom nedeljno nije dovoljno često, kažu, voleli bi da čitaju takve sadržaje svaki dan, zabavlja ih.
A kako ćete vi znati da ste uspeli u svom nastojanju? Tako što ćete početi da preispitujete sve što budete pročitali na ovom blogu (a potom i na drugim mestima). I potpuno je svejedno da li ćete to činiti da biste osporili naše reči ili da biste ih iskoristili da saznate više (i opet, na nekim drugim mestima). Koji god ishod od tih bude zabeležen u vašem slučaju, mi ćemo znati da smo uspeli. Što ono kažu stari Etrurci (Feničani? Kelti? Hotentoti? Sumeri? Tolteci? Iliri? Tunguzi?): ovo je win-win situacija.
Ne vidite smisao prethodne rečenice? Ako zaista ne vidite smisao prethodne rečenice, onda postoje dve mogućnosti: 1. neskloni ste donošenju sopstvenih zaključaka na osnovu činjeničnih pojava oko vas; i 2. već duže vreme živite ispod nekog kamena, pa do vas ne dopiru
Vlast je nervozna jer niko neće da je sluša (i to je, izvesno, jedini razlog što nam nije već mnogo, mnogo, mnogo… mnogo bolje, kao što je najavljeno), političari svih fela i boja su nervozni za svoj groš (sic! ipak je to za naš groš), novinari su nervozni jer mogu da pišu ili onako kako Vlada hoće ili onako kako Vlada želi (uz napomenu da u oba slučaja to slobodno mogu da čine samostalno – dakle, mediji su u našoj zemlji slobodni I samostalni), a mi smo nervozni jer nemamo više tapiju na posao i poljuljao nam se svaki plan za budućnost, jer budućnosti nema.