R.I.P. Sidney Lumet

Sidney Lumet - R.I.P. 1924-2011Ode velikan filma. Imao je Holivud pod nogama u vreme kad je u Holivudu još uvek bilo i duše i pameti. Poštovali su ga i oni koji ga nisu voleli.

Sidney Lumet je pravio filmove u kojima je bio u stanju da udavi nedozrelog gledaoca dugim i naizgled besciljnim dijalozima. Za one koji umeju da čitaju između redova, Lumet je filmskim rečnikom kreirao upravo te sadržaje. Govorio je da nema malih uloga, nego samo malih glumaca. Iz dna duše je mrzeo žanr melodrame, mnogo pre nego što su se skotovi dosetili da se to sad zove “romantična komedija” iako ničeg humorističnog u takvim filmovima nema.

Gledam u listu njegovih filmova i ježim se. Da je napravio samo jedan od ovih, bilo bi dovoljno: 12 Angry Men, Serpico, Network, The Verdict, The Morning After… Čestito je reći da ne poznajem njegov opus ni koliko crno ispod nokta. Ali to malo što znam, meni je dovoljno… Moj lični favorit je Network:

 

I da ne zaboravim: I am mad as hell

 

Zbogom, Majstore. Holivud koji ostavljaš za sobom nije vredan tvoje slave.

Kako radi LCD ekran

Da li ste se ikad zamislili kako funkcioniše vaš LCD monitor?

CRT je otišao u zasluženu penziju: oko nas je sve više raznih tankih monitora i displeja. Dve su tehnologije dominantne. Plazma je ušla na velika vrata u TV tehnici , ali TFT sa pozadinskim osvetljenjem je još uvek dominantan.

Evo male prezentacije kako radi TFT monitor:

 

Načelo rada nije komplikovano, ali je tehnologija iza ovog proizvoda fascinantna.

(Via)

Pucajte, ja i dalje ostajem glup!

Upoznajte kretena nedelje. Primio je 111 pogodaka paintball mecima.

Ostaće misterija kakvi su motivi za ovako glup čin. A opet, otkad je youtube postao medij na kome može svako da objavljuje, nove granice demokratičnosti su upotrebljene za pomeranje granica gluposti.

Ako neko razume šta priča ovaj lik, molim da podeli sa nama.

(Via)

Svi mladi momci… petkom uveče

Rek’o, petak je veče, ide vikend, pa je red da malo zapržimo. Ajmo malo klasičnog prangijaškog rocka: to uvek prija.

Imao sam trideset godina manje nego danas i jedva sam čekao petak uveče da sa društvom odem na porciju rock’n’rolla u “Delfin”. Tog mesta više nema, a DJ Sava danas polira jabuke koje prodaje na pijaci umesto da polira svoje ploče koje, koliko čujem, drži na tavanu.

E, moj Savo… Ovu pesmu biram za tebe. Slušam je vrlo glasno dok ovo pišem.

Nastavite sa čitanjem… “Svi mladi momci… petkom uveče”

Ježić u magli

Kada sam vas sinoć uputio na animirani film “Rain Town”, pomenuo sam i film “Ježić u magli” (Yozhik v tumane, 1975). Do pre samo 24 sata, kad sam saznao za postojanje japanskog remek-dela i pogledao ga, ovaj ruski crtać je bio bez konkurencije u mom poimanju animirane umetnosti.

Sreća, pa youtube pruža i ovaj film na gledanje.

A još veća sreća, pa ne moram doista i da lupam glavu misleći koji je od ta dva filma bolji. I za jedan i za drugi film važi nešto što sam pročitao u komentaru jednog gledaoca:

Evo čemu animacija treba da služi.

Više ne mora da se kaže.

Muzika koja dotiče zvezde

Život ne može biti bolji od ovoga:

 

Da, dobro ste videli: to prelepo čeljade ispod crvenog kačketa je Sam Brown.

Ova minijatura sa koncerta Davida Gilmoura je tek mali, pikantni detalj koji delim sa vama kao podsećanje da će u nedelju u podne na blogu osvanuti nova priča u ciklusu “Mojih 125”. Ovog puta pričam o prvom albumu Davida Gilmoura, a usput vas upućujem na još neke crtice iz njegove karijere.

Stay tuned.

Tenis na krilu aviona

I vrapci znaju da ja za tenis ne dajem ni pet para niti se ložim na sve one teniske turnire. Uvažavam uspehe tenisera rođenih u Srbiji, ma gde oni uplaćivali poreze na prihod, i to je dovoljno. Ali, ovaj dečko iznenađuje.

Ne, nisam na kraj srca. Budite parlamentarni: zaista me boli uvo za taj sport. Ne uvažavam sportove kojima ne može da se bavi svako, a u tenisu ga baš preteraše sa svojim izigravanjem pripadnosti aristokratskom nivou društva. Pretpostavljam da je to i razlog što se nacija identifikuje sa tim sportistima. Pa, gde je bila nacija kad su oni trenirali tenis po skupom i preskupom satu trenera dok su se druga deca igrala, što inače i treba da bude posao dece?

Nastavite sa čitanjem… “Tenis na krilu aviona”

Rain Town

Ostajem u šoku nakon gledanja ovog animiranog filma. Prvi put gledam nešto što može da stane rame uz rame sa poezijom animiranog filma “Ježić u magli“.

Prekinite to što radite, nađite način da ostanete neprekinuti deset minuta, pa pokrenite ovo u režimu punog ekrana.

Nisam u stanju da pružim svoj komentar, pa ću se poslužiti komentarom prijatelja na čijem FB profilu sam ovo i video prvi put. Komentar je pisan na engleskom, a ja ću biti dovoljno drzak da ga prevedem u neobaveznom tonu. Imenjače, nadam se da je to u redu.

Živimo u čudnim vremenima. Umesto da žeženim zlatom platimo da bismo pogledali ovaj film, možemo da ga gledamo ne plativši žutu banku za to. Kako je to moguće? Lepota ovih razmera ne raste na drvetu.

Možda je moguće zato što lepotu ovih razmera nije moguće izmeriti na kantaru.

(Tnx Toda via FB)