Glugen epopeja 11: Zašto tako loše igramo (fudbal)?

Se utvrde razlike ovih dana. Pravosuđe vladavine prava odigrali samo šest dijalog i u slučaju potrebe! Obnoviti predsednik da Srbija nastavlja. Reformama trenutku ne mogu. Zakona o komunalnim o svemu razgovarali biti – da je komisija.

A ondak je selektor kazo da nije očekivo da ništa nije znao kako će to da bude jeste da nismo dali go ali su čak trojica trčala ko bez duše i ondak videćemo još dva meseca ko će da kaže šta.Pozdravile dobijanje statusa komunalnog otpada nešto moramo dodatno. Jer Evropska komisija u potpunosti ispunila… Ocenila napredak bih bez naših a! Otvorio je danas na nastavak dijaloga je ponovio da uslovi odnose uglavnom oblastima koje su centara koji će. Kosovo ostati kao Kosovo, komisija ocenila kao Estonije u Beogradu. Uslove pre pristupanja navodi inače organizovanog kriminala. Čak će da se nisu! Od ključnog značaja ne smatra da kamen spoticanja, odnosno se navodi da je znao kakva klima. Na ovom sajmu podsetimo da se nisu kandidata uz pretpostavku. Napredak u pogledu manje tenzije na konferencija za štampu?

Potrebno je da se utvrde razlike…

Nastavite sa čitanjem… “Glugen epopeja 11: Zašto tako loše igramo (fudbal)?”

Google u slavu Arta Klokija

Danas je devedeseti rođendan velikog maga animacije i u to ime Google je postavio prikladni animirani doodle.

Google doodle 12. oktobra 2011. u slavu Arta Klokija, čuvenog filmskog animatora

Art Clokey (1921 – 2010) je jedan od pionira filmske animacije u prostoru. Smatra se rodonačelnikom animacije gline, što je jedan od najtežih oblika u animiranom filmu. Imate li bar načelnu ideju koliko je rada trebalo da bi bio napravljen film poput remek-dela “Gumbasia”? Ja nemam. Pogledajte prvi rad Arta Klokija:

Nastavite sa čitanjem… “Google u slavu Arta Klokija”

Fotografija dana, 11. oktobar 2011

Boktemazo, sad je počeo da se igra sa matičnim pločama. Ako nastavi ovim tempom, u petnaestoj će sklapati brodove, a u tridesetoj fuzione reaktore.

Dok smo sedeli kod Marinka i njegove porodice, Luka je došao sa iznenađenjem. Ko zna odakle mu neka stara matična ploča za PC. Seo čovek pored mene, pa me ispitao šta tu čemu služi, Razgovor je trajao deset minuta, a onda sam, po običaju, ja počeo njega da ispitujem, baš da vidim šta je zapamtio.

[Lična beleška: prestani da postavljaš Luki takva pitanja; ukapiraj već jednom da će znati sve odgovore.]

I na samom odlasku, dok sam pakovao fotoaparat u torbicu, setim se… Izvadim aparat, nanišanim, pa zapitam gde dođe procesor. Rezultat je na slici:

Fotografija dana za 11. oktobar 2011.

Nije zaboravio da ponovi, nakon što me je već oborio s nogu: “tu se postavlja centralna upravljačka jedinica“, reče moje kumče.

Tu mišns (z)akomlišd.

Fotografija dana, 10. oktobar 2011

Najzad da postignem sve što je bilo bitno, a zaostalo je za redovnim ritmom. Ovog puta, eksperimentišem sa bojom pozadine.

Večeras sam kasno uhvatio da se pozabavim fotkom dana, jer dan je bio dug u iščekivanju tokom jednog posla. Ideja je potekla iz jednog novinskog članka u časopisu Digital Camera (na koji sam nekad bio pretplaćen) gde je analizirano kako da promenom boje pozadine postignemo različite efekte. Nisam išao daleko: aranžirao sam pet boja pozadine iza jedne male vaze sa jesenjim cvećem sa ulice i birao šta mi je posebno po volji. Tokom igranja, došla mi žuta minuta da ojačam neke parametre na fotoaparatu, da se prisetim kako to beše radilo… Na primer, moguće je uoštravanje ivica u samom Canonu, kao i preforsirano zasićenje boja. Evo rezultata tog malog eksperimenta, upravo su pojačani sharpness i saturation

Fotografija dana za 10. oktobar 2011.

Banalni subjekat fotografisanja je ipak veoma zgodan za priliku, jer ovaj motiv jako zavisi od korelacije sa pozadinom. Trudio sam se da apsolutno smanjim uticaj postprodukcije u obradi, što je i uspelo; napravio sam mali izrez, proverio preciznost balansa belog i stavio blagu vinjetu, ovog puta sa namerom da simuliram gradijent; dakle, uspelo je sa minimalnom obradom. Mišn akomplišd.

Idemo dalje.

Fotografija dana, 9. oktobar 2011 (retroaktivno)

Nedelja je “dan posle” na Danima ludaje. Priznajem da nikad se nisam potrudio da iskoristim taj dan za fotografisanje. Do ove nedelje…

Što zbog želje da sprečim jurnjavu, što zbog neke jurnjave same po sebi, nisam obavio neke planirane foto sešne na Danima ludaje. U nedelju pre podne sam malo prošetao sa Milanom i Verom po trgu i tek tad sam uslikao ukrasne šarene ludaje (to je za mene obavezno). Napravio sam veliku seriju koju ću tek da obrađujem kad prođe prva obrada i to je to.

Da ne gnjavim previše, videćete celu seriju kasnije, a sad evo samo jedne fotke koja je odabrana kao fotka dana za nedelju:

Fotografija dana za 9. oktobar 2011.

Ovo je radna verzija fotke, prva “ispravna” obrada. Iza ove sledi traženje bolje kompozicije (isecanje), alternacije svetla i boja, kopanje dok ne dođem do neke dramatičnije fotke. To ne radim sa svim fotkama, već samo sa nekim. Kako god, mišn akomplišd.

Fotografija dana, 8. oktobar 2011 (retroaktivno)

Subota, centralni dan Dana ludaje: ponekad je zgodno otići iz centra grada.

U subotu su nam u gostima bili Milan i Vera, prijatelji iz Beograda. Došli su sa namerom da pohode Dane ludaje, pa su iskoristili prigodu i za druženje; proveli smo ceo dan sa njima kao domaćini. Zujali smo tamo-amo po trgu, pa sam im predložio da im pokažemo nešto što u samostalnom aranžmanu verovatno ne bi mogli da vide – lokaciju na kojoj se održava simpozijum Terra. Osim posete samom ateljeu, u dvorištima su izloženi mnogi zanimljivi radovi od terakote, od kojih su neki spektakularni.

Rečeno, učinjeno: naši gosti su bili zadovoljni onim što su videli. A Milan i ja smo dolično slikali sve po ateljeu i dvorištima… Ja sam iskoristio priliku za jedan malo mirniji sešn unutar ateljea, mada se nisam zadržavao previše; no, izveo sam neke fotke koje nisam uspeo pre da dobijem… Jedna od njih je flagrantno urađena da bi bila fotka dana:

Fotografija dana za 8. oktobar 2011.

Reč je o zanimljivoj kompoziciji devet čovečuljaka koji sede kao na nekom sastanku, u pozorištu ili tako nekako. Namerio sam da “uđem” među njih (figure su velike tek oko 30 cm) i uhvatim detalj. Šta ću tačno dobiti, nisam unapred mogao da zamislim; samo sam imao nameru da učinim perspektivu relativnom. Ispostavilo se da je efekat znatno jači kad iskosim sliku (dobijena dinamika verovatno utiče na utisak prostora) i zato sam čak pojačao nagib nauštrb nekih detalja. Dramatične razlike u svetlu sam postigao veštačkim posvetljivanjem faca u drugom redu (šteta za senku na levoj faci). Ispalo je kako sam se nadao, pa je kanda mišn akomplišd.

A što se tiče cele sesije iz ateljea, uskoro ću upriličiti ceo paket fotki, verovatno na Google+.

Taksa na pismenost

Ako do sada niste čuli, to znači da ste nepismeni. U tom slučaju, blago vama.

Sazna se kad-tad… Kako je i ko provalio, to ne znam, ali danas je otkriveno sledeće:

Ako prenosite neku knjigu na srpskom jeziku preko granice, morate da platite kaznu taksu u iznosu od 1300 dinara. Prilikom prijavljivanja cariniku već treba da imate uredno i tačno popunjen obrazac koji se nalazi tamo i tamo. Ako ne prijavite knjigu, rizikujete novčanu kaznu.

Šta imate da prijavite za carinu? Oružje? Narkotike? Knjige? AAA? KNJIGE!!! Izađite iz vozila!!!Da li ja to lupetam? Da, naravno da lupetam. Ovako nešto nije ništa drugo nego lupetanje.

Međutim, nije problem u tome što ja lupetam, nego u tome što je ovo istina. Zakon koji sadrži ovu odredbu, kako god se taj zakon zvao, postoji od 1994. godine.

Trik je samo u tome što većina carinika nisu budale kao onaj nedavno na granici sa Makedonijom, pa nisu našli za shodno da udaraju takse na knjige koje ljudi nose na letovanje. I zbog toga do sada niste znali za ovo, kao što nisam znao ni ja.

A taj jedan je oglobio 2.600 dinara familiju koja je na letovanje u Grčku ponela dve knjige čija ukupna vrednost jedva da je 1.000 dinara.

Nastavite sa čitanjem… “Taksa na pismenost”