Blesavog li vremena! U Kikindi i vremenske prilike moraju da budu mimo sveta, dajući legitimitet ostalim glupostima u ovoj varoši.
I tako, dok se sve južno od Dunava guši pod snegom, ovde je granulo već treće proleće od Nove godine. Jedan dan vetar probije do kostiju, a sutradan sunce. Jeste, zubato sunce, ledene noći i tako to, ali opet… Da sam bio u prilici, otišao bih negde u atar da uslikam zlatni sat, koji je danas u Kikindi bio perfektan. Uostalom, gledajte:

Te bele trake na crepu su, da izvinete, sneg. I to sav sneg koji je opstao od juče.
Autoportretni detalj je samo onako, usput. I pre nego što pitate, da odgovorim: da, jesam. Zamutio sam gornji levi ugao da bih izazvao efekat produžene perspektive. Čak sam i blagi gradijent izveo u okolini tog auta u srednjem planu. Ostatak obrade je bio mali: malčice sam pojačao kontrast, mrdnuo sam balans belog za milimetar udesno da pojačam efekat zlatne boje, izrezao sam kadar i to je bilo to. Zadatak je bio vrlo jednostavan – da dokumentujem kako izgleda januarsko popodne u mojoj varoši, što nije bilo teško izvesti, pa je ishod jasan: mišn akompolišd. ![]()
DIMENZIJE – vazduh/glugenija
Baird do tada nije imao mnogo sreće sa pronalascima. U svojim dvadesetim godinama pokušavao je da napravi dijamant grejući grafit, što je jednom dovelo do gadnog kratkog spoja i nestanka struje u celom Glazgovu. Bio je tu i pokušaj plasiranja brijača od stakla, koji je, doduše, bio otporan na rđu, ali se prečesto lomio da bi mogao da dosegne komercijalni uspeh. Izgledalo je da će se ista stvar desiti i sa televizijom kada je pre pomenute demonstracije pokušao da dobije malo publiciteta – urednik vesti