Jedna na dan (76): 15. jun 2012.

Ala sam se danas igrao! Nije trajalo dugo, ali je bilo perfektno uspešno…

Jeste li čuli za kameru Holga? Reč je, kratko rečeno, o kanti koja je trebalo da posluži kao fotoaparat za kineske porodice, tamo negde u vreme kad je KP Kine s početka osamdesetih odlučila da malčice smanji doživljaj sa totalitarnim društvom. Uglavnom, kamera je postala omiljena kao sredstvo za kreativno fotografisanje. Osnovni model je koristio srednji format 120 (okvir od 6×6 cm), što koriste profesionalci. Međutim, kad se stavi film visoke osetljivosti, a uračuna katastrofa od objektiva (komad plastike) koja fokus hvata samo slučajno, neprecizna blenda sa jakom vinjetom po obodima, curenje svetla kroz sve spojeve na kućištu, dobijao se neki bizarno dobar kreativni kvalitet po principu “što gore, to bolje”.

E, u danu koji je protekao, pokušao sam da rekonstruišem fotografiju u stilu Holga kamere. I dobio sam ovo:

Jedna na dan, 15. jun: Holga fotografija

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (76): 15. jun 2012.”

Video-krečenje

U ovoj video-prezentaciji predstavljen nam je koncept video-krečenja (bojenja, farbanja, kako god vam drago; ja sam odabrao svoj najdraži termin). Reč je o tehničkom konceptu koji omogućuje simulaciju nanošenja slika na zid pokretima koji podsećaju na farbanje ili nanošenje plakata na zid. Trik je u tome što su slike koje se nanose – pokretne.

Besprekorno dobar koncept: naoko vandalizam, a zapravo nalaženje izraza u kontekstu nekog neočekivanog mesta. Čak, otvaraju se neka zanimljiva pitanja: recimo, da li pokretna slika na zidu daje novi kontekst mestu? U slučaju Beograda, moglo bi štogod da doprinese.

Ovaj rad je pobedio na vimeo konkursu za 2012. u kategoriji “Captured”, što bi imalo smisla da se prevede kao “video-zapis neke radnje”.

Jedna na dan (75): 14. jun 2012.

Uposliti distorziju na slici tako da postane ključni element: zanimljiv zadatak. To sam već radio, ali u vreme kad je bilo mnogo lakše skliznuti u grešku nego u kreativni proces…

Pratim dosta blogova o fotografiji, a u nekima od njih ponekad nalazim zanimljive ideje. U jednom članku čitam o tome šta može da se učini da bi fotka delovala kao da je stara. Jedan od šest saveta veli: slobodno navali visok ISO faktor, pa uposli visok šum kao element slike. Prisetim se kako sam baš to radio sa svojim G6, beše negde i među fotkama dana, ko će sad da traži… Pade mi pogled na davno napravljene brodiće od papira, pomislim kako zgužvani čaršav liči na uzburkano more, ruka nekako sama pođe ka dugmetu za ISO koji sam okrenuo na 6400… Posle maličak obrade, ispade ono što sam želeo:

Jedna na dan, 14. jun 2012: brodovi na uzburkanom moru...

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (75): 14. jun 2012.”

Kako sistematizovati nepismenost

Nek zawlada duh fejzbuk-generacije!

Ministarstvo prosvete (i nauke) je obučilo osoblje koje će ocenjivati testove tzv. male mature. I to je dobro. No, iz raznih (međusobno nezavisnih) izvora do mene je došla informacija da su tokom obuke budući ocenjivači usmeravani da ignorišu pravopisne greške u odgovorima, ako se pitanje ne tiče baš pravopisa. Takođe treba da ignorišu i ako neko dete tokom odgovora malo pobrka latinicu i ćirilicu.

Nastavite sa čitanjem… “Kako sistematizovati nepismenost”

Зен стиче звање

па... ређа пасијансЗен де Кок ван дер Берг Бренкелен Брандлихт не ради баш ништа за потребе ове приче. Он то ради за себе, јер му је ћеиф. Седи за рачунаром и ређа пасијанс.

Звони телефон. Ах, ето мени звања, помисли Зен будистички, јер га је звоњава тргла из пасионираног дремежа.

– Добар дан. Да ли је то стан породице де Кок ван дер Берг Бренкелен Брандлихт?

Охо, обрадова се Зен напретку. Више не мисле да се зовем Стан де Кок ван дер Берг Бренкелен Брандлихт.

– Јесте.

– Ја сам Цајка из компаније Стратеџик Ву, и…

– You’re doing your company a great disservice by mispronouncing its name. It’s стретиџик вју, so you better learn to pronounce it right or I’ll get seriously worried about your future chances with…

ево звања!Клик.

Зен лагано спусти слушалицу, гледајући је с неверицом. Припали цигарету и одби два дима, са индигнацијом.

Последња су времена дошла, помисли Зен. А можда и задња, ако долазе кроз простор… Телепијачари сад мени залупе слушалицу. Не стигнем ни да им честитам што имају кампању унапређења нечега, да им се захвалим што мисле да сам способан да подигнем магнетну огрлицу. А то би тек био увод у потезање закона о оглашавању, који су управо прекршили, и за који ми је испод црте да потежем адвоката, ал’ могу мало вербално да га претећи принесем слушалици. Ништа од свега тога. Узалуд мој труд да креативно допринесем разговору, да спремим виспрене и изненађујуће одговоре, да освежим некоме дан.

Изем ти звање.

Senka

Istraživač stiže na nepoznati svet. Međutim, veoma jaki osećaj déjà vu ga prati i on ne može da se odupre tom osećanju. A onda, nešto strašno se zbiva pred njim…

Ovaj lajtmotiv me je podsetio na nedavno postavljeni film “Mebijus“…

Ovaj rad je pobednik na Vimeo konkursu za 2012. u kategoriji animiranog filma.

Jedna na dan (74): 13. jun 2012.

Zamalo da se desi… Z-a-m-a-l-o!…

Obećah juče jednu HDR fotku, kao da sam znao da ću imati akutni napad megalenjosti u toku dana… No, svakako je valjalo da sredim fotke od onog motanja oblaka. I opet sam se uverio da HDR meni baš i nije toliko nužan, mada priznajem da je lepo raditi u uslovima velikog dinamičkog opsega. Ali to je više predmet igre nego potrebe. Nego, pomenuh da se zamalo desilo… Ček’ prvo da vam pokažem fotku, pa ću onda da vam ispričam…

Jedna na dan, 13. jun 2012: olujno nebo

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (74): 13. jun 2012.”