Danas klasik: jedna od poslednjih velikih pesama rock’n’rolla iz onog doba kad je vazduh bio Äist, seks bio prljav, pivo imalo ukus piva, a popularnost se sticala umesto da se kupuje.
Kad se samo setim…
Kad se samo setim da sam stvar “Who Are You” prvi put Äuo kao vrući hit, sa pustio ju je SaÅ¡a Zalepugin u zagrebaÄkom izdanju kolažne TV emisije “Nedjeljom popodne”. A negde u to vreme, kao skoro trinaestogodiÅ¡njak, već sam imao koliko-toliko formirano miÅ¡ljenje o rock’n’rollu i grupa The Who je zauzela trajno mesto u mom srcu zahvaljujući baÅ¡ ovoj pesmi – sve ostalo is tog fantastiÄnog opusa je doÅ¡lo kasnije, mahom retroaktivno. Jer Keith Moon je neposredno po objavljivanju albuma otiÅ¡ao na Neko Bolje Mesto, Pete Townshend se potom dao u neke liÄne projekte, Daltrey je voleo da glumi… I The Who su se od klasiÄnog scenski orijentisanog benda pretvorili u anahronu instituciju koja radi povremeno. I tako do dana danaÅ¡njeg, 34 godine kasnije.
Svejedno: bio album Who Are You (1978) prelomni u karijeri grupe ili ne, ostaje fantastiÄni rif naslovne stvari, ostaje interludijum na bas gitari koju je John Entwistle svirao brže nego Alvin Lee svoju gitaru, ostaje taj Å¡aÅ¡avi klavir i ostaje prostor u kome je grupa u kasnijim inkarnacijama mogla da radi Å¡ta hoće – poput onog bezobrazno sjajnog nastupa na poluvremenu XLIV Superbowla u februaru 2010…
Za sva vremena.
(tnx Bane, na podsećanju)