Za potrebe ove priÄe Jen ipak neće preći granicu. Bar ne politiÄku.
– Jednu kartu, molim.
– Ma, daj sklanjaju tu kantu, @#$zda li v#$%%$etinu da se nosi$&#%@! Å ta ste rekli? Kartu, a?
– Da, ja…
– Kartu, da. ÄŒek malo. Vidi ovog s konjem. S konjem, bre, u centru grada! Heb’o te onaj ko ti dade volan! Kol’ko karti? Jednu, a?
– Da, jednu, ja…
– ÄŒek sad… A… O, pa to ste Vi, ÄuraÄ‘e TalaÅ¡eviću, koordinatoru programa za zaÅ¡titu svedoka u specijalnim procesima protiv nosilaca organizovanog kriminala! Otkud Vi u javnom prevozu?
– ÄŒujte, Jene Von HasankkÃ¥t de fon d’Addarioriönshaftensone, ako možete malo tiÅ¡e, jer sam ilegalno izaÅ¡ao s posla, pa nisam ni službeni auto uzeo. Znate…
– Ne može tiÅ¡e. Kad ste mi davali ovu masku vozaÄa autobusa GSP-a mislio sam da ću moći vazdan da psujem. Al’ vraga! Po propisima ne smem niÅ¡ta ni da priÄam. Kô da sam robot neki, bre, jebote!
