Za potrebe ove priÄe Jen ipak neće preći granicu. Bar ne politiÄku.
– Jednu kartu, molim.
– Ma, daj sklanjaju tu kantu, @#$zda li v#$%%$etinu da se nosi$&#%@! Å ta ste rekli? Kartu, a?
– Da, ja…
– Kartu, da. ÄŒek malo. Vidi ovog s konjem. S konjem, bre, u centru grada! Heb’o te onaj ko ti dade volan! Kol’ko karti? Jednu, a?
– Da, jednu, ja…
– ÄŒek sad… A… O, pa to ste Vi, ÄuraÄ‘e TalaÅ¡eviću, koordinatoru programa za zaÅ¡titu svedoka u specijalnim procesima protiv nosilaca organizovanog kriminala! Otkud Vi u javnom prevozu?
– ÄŒujte, Jene Von HasankkÃ¥t de fon d’Addarioriönshaftensone, ako možete malo tiÅ¡e, jer sam ilegalno izaÅ¡ao s posla, pa nisam ni službeni auto uzeo. Znate…
– Ne može tiÅ¡e. Kad ste mi davali ovu masku vozaÄa autobusa GSP-a mislio sam da ću moći vazdan da psujem. Al’ vraga! Po propisima ne smem niÅ¡ta ni da priÄam. Kô da sam robot neki, bre, jebote!
– Pa, psujte u sebi.
– To ostavljam vama, ÄuraÄ‘e. Sad ću da psujem iz sve snage bez straha da ćete da me prijavite. Hehe.
– Ali Äuće Vas drugi putnici, Jene Von HasankkÃ¥t de fon d’Addarioriönshaftensone. Mogu i oni da Vas prijave.
– Neka me prijave. Ja ionako nisam pravi vozaÄ GSP-a. Hehe.
– Da, u pravu ste. Ali ipak budete manje upadljivi. Nije nam cilj da se raskrinka maska zaÅ¡tićenog svedoka. Zato mi dajte jednu kartu i da se pretvaramo da smo obiÄan vozaÄ GSP-a i obiÄan putnik.
– Ako treba da sam ja obiÄan vozaÄ GSP-a, onda Vi ne trebate… ne treba da platite kartu.
– Ne bih se složio s vama. Pride Å¡to mi je u interesu da ovaj moj izlazak s posla bude Å¡to viÅ¡e “ispod radaraâ€. A ovi “busplusovci†su zauzeli busiju na sledećoj stanici i prijaviće me za “švercovanjeâ€.
– Ma, lako ćemo s njima. Nisam ja lažni vozaÄ GSP-a od juÄe. Hehe.
– Ne razumem.
– Mnogo Vi toga ne razumere, dragi moj ÄuraÄ‘e. Evo sad koji metar pre stanice lepo otvorim vrata. E, tako.
– Pa, Jene, nismo na stanici.
– U tome i jeste fora. Eto, pratite putnike. Evo na primer ovu Äetvoricu klinaca sad Å¡to izlaze.
– Ovog crnog i ovog plavog? I ove blizance?
– Da, da, njih. Ali nisu blizanci. I vidimo se za dvesta metara, kad pomerim autobus. Ulazak obavezno na prva vrata, ovde kod mene. Hehe.
– * –
– DobrodoÅ¡li nazad, ÄuraÄ‘e TalaÅ¡eviću! Å to ste mi tako ozareni? Udarili adrenalin i endomorfin, a?
– Pa, ovo je… Ovo je neÅ¡to…
– Ovo je sasvim uobiÄajen postupak tokom moje vožnje, ÄuraÄ‘e. Pustim ljude da izaÄ‘u pre “busplusovacaâ€, a kad ovi pretresu autobus, pustim ih da se vrate. LogiÄno.
– Ali, kako se… Mislim, kako se “busplusovci†ne bune? I kako se vama u GSP-u to isplati?
– Mi nismo ista firma, ÄuraÄ‘e. To i predÅ¡kolci znaju. A zaÅ¡to se ne bune? Ne znam pojma. I oni su izgleda deo ove igre. A baÅ¡ bih voleo da se neko pobuni… Ah, Äekajte, evo dolazi neko.
– Gde? Kako? Ko?
– Vidite tu u retrovizoru, ÄuraÄ‘e. Neka gospoÄ‘a dolazi. Izgleda da je ona glavna.
– Kolega, kakav je problem? Å to ne krećete?
– Kakve smo mi kolege, @#$zda li v#$%%$etinu da se nosi$&#%@? Jeste li Vi možda Å¡ofer? Je l’ radite u GSP-u?
– Ali, gospodine, primate putnike nazad, a taman smo pregledali autobus!
– Svak’ radi svoj posao, gospoÄ‘o. A ja sad treba da vozim. A Vi, ÄuraÄ‘e, koordinatoru programa za zaÅ¡titu svedoka u specijalnim procesima protiv nosilaca organizovanog kriminala, Å¡ta ste se skupili Äim ste videli gospoÄ‘u.
– Da me ne prepozna, Jene Von HasankkÃ¥t de fon d’Addarioriönshaftensone. Da me ne prepozna…
– Å ta? Vi se znate?
– Kako da ne. To je Jena Jameson i ona je u programu zaÅ¡tite svedoka u specijalnim procesima protiv nosilaca organizovanog kriminala.
– Jena Jameson. E, al’ ste joj naÅ¡li ime…