Једна од пре: такси станица

Немам живаца да нешто радим сваког дана, нисам тај. Мени узалуд поклањаху роковнике… Кад се нечим редовно бавим, то значи да ћу некад данима да се мајем око тога, па онда паузирам два-три (дана, месеца), па онда мало чачнем, па опет паузирам, па навалим…

Зато немам фотку дана, ни бројач у наслову. Ово је више какохоћилица (децин израз за прескакалицу шанталицу са алтернативним правилима).

Фотку за данас сам снимио пре два-три месеца. Са фотографске стране, ништа нарочито, ухваћен детаљ који нико нормалан не би снимио. Ово је главни трг у Зрењанину, ту су редом хотел, позориште, музеј, грађанско-техничка школа (тј грађевинско-, ал’ тако смо је међу собом звали кад је састављена), општина, католичка црква, библиотека, пошта, Буковчева зграда, поглед низ главну улицу, споменик, око споменика поплочано жутом циглом. Просечна старост свега тога је век-два, а ја нашао да сликам баш парче водоторња, додатог шездесетих маниром прста у око, и то при земљи, иако је увек био занимљив једино зато што има туце спратова и празно буре одозго.

стара такси станица

(велика слика је овде)

Међутим, ово је историја. У оној пиксли је телефон. Nastavite sa čitanjem… “Једна од пре: такси станица”

Jedna na dan (261): 16. decembar 2012.

Lepo Igor kaže: sinhronicitet. Ali čestitog čoveka nema ko da sluša, iako bi imao šta da nauči. Evo, recimo ja…

Bog da me vidi, nema tri dana da sam pročitao jedan zanimljiv prilog na nekom foto-blogu o fotografijama eksterijera kojima (namerno ili slučajno) nedostaje horizont. I pouka tamo beše da što je očiglednije gde bi horizont trebalo da bude, a da ga na tom mestu nema, to je fotka sugestivnija. I da ne bi ostalo na rečima, posavetovali su zainteresovane da pokušaju eksperiment sa nekom gustom šumom ili sa scenom u magli.

Pomislio sam na to da bih, zapravo, mogao da oprobam tako nešto ovih dana, samo ako li se izvezem iz grada na otvoreni put. Ali, auto je bio zatrpan u garaži i nisam hteo da ga vozim po onom vremenu. I tako je bilo sve do dana koji baš ostavismo za sobom, kad samo krenuli put Novog Sada, nužnim poslom… U neka doba nisam više mogao da odolim slici u koju sam gledao dok vozim, pa sam stao, repetirao lično naoružanje i upucao upravo ovo:

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (261): 16. decembar 2012.”

Odbrojavanje do smaka sveta (5)

Tokom preostalih pet dana do smaka sveta, poslužićemo se tezama Noama Čomskog o strategijama manipulacije ljudima kako bismo utvrdili da se smak sveta zapravo već desio.

6) Buđenje emocija

Zloupotreba emocija je klasična tehnika, koja se koristi u izazivanju kratkog spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svest zamjenjuju emotivni impulsi (bes, strah, itd.) Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvesnom, pa je kasnije moguće na tom nivou sprovesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati određena ponašanja.

Šta će ti kuća za porodicu? Dete bolesno od raka iz Tadžikistana je bilo srećno kad je dobilo kuče, a ti nisi srećan sa tim što imaš!

Nedeljne novine

Danas slušamo muziku autora koga su mnogi shvatili neozbiljno i tako se silno ogrešili o sadržaj albuma koje je objavljivao. Joe Jackson je muzičar o kome bi imalo šta da se ispriča. Nažalost, to se neće desiti ovog puta, jer nedelja je, a nedeljom nema predavanja o muzici i muzičarima. Pametnije će biti da pokušamo da stignemo nekud slušajući muziku.

Nastavite sa čitanjem… “Nedeljne novine”

Utovar nedeljom, 16. decembar

Pa dobro ljudi, šta je ovo! Apsi onog da vidimo je li on kriv! Za šta? Eci, peci, pec: za putarska preduzeća! I pitaj ga otkud sneg u decembru!

Zaista ne znam da li sam jedini na ovom svetu koji misli u ovoj zemlji vladaju nečasni ljudi. Namerno sam rekao “u ovoj zemlji”, a ne “ovom zemljom”, ne zato što mislim da oni koji vladaju zemljom jesu časni, nego zato što mislim da se na tim mestima nalaze ljudi koji su prepustili sve nas stihiji. Šta će biti i kako će se desiti, odlučiće horde, poput onih hordi koje su iskoristile metode zastrašivanja da nateraju državu spreče paradu ponosa. Evo, horde su odlučile da nije bitno to što su putevi u takvom stanju u kakvom su. A ti što su bili zavejani i po 20 sati na autoputu, pa ko im je kriv što je pao sneg!

Uostalom, nemate vi pojma o strahotama zime! Da samo znate kako je bilo u Amsterdamu!

Cirkus sa neočišćenim putevima je vrlo paradigmatičan kao slika ovog društva. Bilo je potrebno više od dvadeset godina nakon što su predsednici opština, uz blagoslov one Svinje, posekle drveće uz drumove, pa da neko primeti da je to drveće imalo i neku funkciju pored druma. A godine 2012, ministar koji se javno klanja senima te iste Svinje, podsmešljivo poručuje naciji: jebigica, otkud smo znali da u decembru može da padne sneg.

I nikom ništa.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 16. decembar”

Jedna na dan (260): 15. decembar 2012.

Meteorološka.

Vreme se pokvarilo, a nije da nije, prepodne sam proveo otkopavajući prilaz garaži kako bih izvukao auto posle celih nedelju dana. I onda, zatekao sam se večeras ispod jedne strehe. Dok sam čekao da se hamburgeri ispeku, padne mi jedan kadar u oči. Fotoaparat o ramenu, pet slobodnih minuta sa kojima ne znam šta ću, reko’ hajde da pokušam da uhvatim kapi kiše u kadar.

Jedna na dan, 15. decembar 2012: Kiša, prava zimska

(pogledaj veću fotografiju)

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (260): 15. decembar 2012.”

Odbrojavanje do smaka sveta (6)

Tokom preostalih šest dana do smaka sveta, poslužićemo se tezama Noama Čomskog o strategijama manipulacije ljudima kako bismo utvrdili da se smak sveta zapravo već desio.

5) Upotreba dečijeg jezika

Kada se odraslima obraća kao kad se govori deci, postižemo dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svest i poruka ima snažnije dejstvo na ljude. Taj sugestivni mehanizam u velikoj meri se koristi i prilikom reklamiranja.

Sad će tebi baka da spakuje jedan potrošački kredit sa deviznom klauzulom...