Grupa Muse je u četvrtak objavila novi spot za numeru “Supremacy” sa svog jesenašnjeg albuma 2nd Law (2012). Skrećem pažnju na samu pesmu, koja inače otvara aktuelni album, ali i na ovaj video rad.
Slušaj glasno.
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Stvari koje imamo valja ceniti. Posebno kada nema nikakvog razloga da to ne činimo.
U jednoj od prethodnih priča upoznali smo se sa epskom slikom čoveka koji meri rastojanje od 5000 stadija. Današnji istoričari lome koplja oko toga koliko je to metara. Postoji opšta saglasnost da jedan stadij dođe oko 185 metara, ali definitivnog zaključka nema. Njutnovi Principi vrve podacima, ali jedinice mere za te podatke danas zvuče kao vežbe iz anatomije: engleske i francuske stope, laktovi, pedlji, palci…. muka živa. Kada je vodena para ukroćena, dobili smo industrijsku revoluciju, i potrebu da izmerimo koliko naša parna mašina daje snage. Kao osnova uzet je rad koji je vrši tradicionalna mašina, u narodu poznata kao konj. Tako je dobijena konjska snaga, jedinica mere koja se pokazala neobično žilavom, pa je i danas u upotrebi.
Nota bene: Uzimamo da je konjska snaga isto što i 740 vati. To je snaga koju mora da generiše čovek koji ima 75 kilograma, da bi u jednoj sekundi skočio uvis jedan metar (recimo tri ili četiri stepenika). Jasno je da tu snagu čovek može da generiše. Takođe, to je i snaga koju generiše konj koji za jedan minut vuče 60 metara teret od 75 kilograma. Odavde sledi razlog zbog koga se konjska snaga ne zove ljudska snaga: teško da ćemo imati snage i triput da skočimo, dok je konj upravo stvoren da vuče ceo dan.
![]()
Nešto pre ponoći, stigla je vest da je Josif Tatić, poznati pozorišni i filmski glumac, otišao na Neko Bolje Mesto. Imao je 66 godina.
Kao glumac, stigao je na neka mesta koja nisu dostupna svakome.
Nastavite sa čitanjem… “In memoriam: Josif Tatić (1946 – 2013)”
Prehrambeno-industrijska.
Celi dan sam radio nešto drugo, a kako je bilo iz domena “može i posle”, nisam smeo da prekidam da ne bih opet odložio rezultat za pola godine. Već sam se pitao kad i kako da spakujem neku fotku dana: slike oko mene baš i nisu bile vredne hvatanja fotoaparata u ruke. A onda je Jasna došla s posla, stavila par kesa iz supermarketa na sto, sevnule su masline i tog časa sam znao šta ću uraditi.

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (315): 8. februar 2013.”
Your love is cradled in knowing
Eyes in the mirror, still expecting they’ll come
Sensing too well, when the journey is done
There is no turning back on the run…
Danas slušamo jednu od najlepših balada osamdesetih, a svakako najlepšu koju je Robert Plant otpevao u svojoj solo karijeri. Pesma “Big Log” je objavljena 1983. godine na albumu The Principle of Moments; postigla je 11. mesto na UK listi singlova i 20. mesto na Billboardovoj listi, što se u to doba moglo smatrati zamašnim uspehom.
Tih godina, MTV je bio standard za publikovanje popularne muzike i zato je bilo važno da postoji dobar spot. I zato oprostite čoveku ovu glupu frizuru: tih godina, tako je kosu šišao ko god je mogao.
Nastavite sa čitanjem… “Panj. Veliki panj. Tako reći, panjina.”
Najpre je krenula da sanjari…
…a onda je usledio surovi povratak u realnost.
Dokumentaris’ćki pristup: odsek za virtuelni naturalizam.
Teško je pričati o umetnosti kad te druge brige more. Valja mi natenane evakuisati prekipele diskove (backup glavu čuva, šubara je kvari), pogotovo kad je reč o foto-produkciji. Ama, znao sam ja da će DSLR izazvati potrebu za većim skladišnim prostorom. Ali da ću za manje od godine premašiti gabarit kompletne arhive prethodnih devet godina škljocanja digitalcima, to nisam mogao da pretpostavim. Došlo vreme za prženije.

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (314): 7. februar 2013.”
Robin Trower je gitarista sa identitetom. Možda njegov manir sviranja nije po volji svakom ljubitelju dobrog prangijaškog rock’n’rolla, ali meni jeste. Za danas biram žestoku stvar sa njegovog drugog solo albuma Bridge of Sighs (1974), koji lično smatram najboljim u njegovoj karijeri. Namerno ne biram naslovnu numeru, koja je neizbežni deo svake moguće kompilacije o Robinu Troweru: radije biram prangiju po imenu “Too Rolling Stoned“.
San snova, suza u oku: mašina koja se aktivira u času kad koka snese jaje, a zatim ispeče palačinku. Prati pažljivo.
Navodno, inženjerima je trebalo dvesta sati da naprave ovo sokoćalo i još oko sto sati da ga testiraju i kalibrišu… I hiljadu sati da svare palačinke koje su pojeli tokom testa, verovatno.
Više informacija: ovde.
Još jedan stari obračun.
Ima tome možda sedam godina, ako ne i više… Toša i ja smo krenuli u foto-sesiju jedne zimske večeri. Moglo je biti petnaest ispod nule ili manje: smrzli smo se k’o idioti, a slikali smo dok su baterije dozvolile. Tada sam uslikao lokomotivu u snegu ispred železničke stanice i bila je to relativno uspešna fotka. Odavno sam rešio da napravim pandan toj fotografiji, pa se to najzad desilo tokom prethodne večeri.

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (313): 6. februar 2013.”