Ekstremofili među nama

Postoji jedna stara reč: rodoljublje. Priznajte da je odavno niste čuli.

Dnevni list Politika je u Kulturnom dodatku za subotu, 23. novembra 2013. objavio divan tekst dr Vladimira Glišina o živim bićima koja sasvim uspešno funkcionišu pod (sa naše tačke gledišta) neverovatnim uslovima. Dr Glišin, ponosni nosilac Zdravog Razuma, sa setnom svesnošću da – na žalost – neće još dugo biti, čitaocima predstavlja fascinantan svet bića (od bakterija pa čak i do insekata) koje vole temperature i iznad 120 stepeni celzijusa, izuzetno veliki pritisak, ogromnu slanoću okoline, veliku baznost ili kiselost sredine, pa i stanja bez praktično imalo hrane ili vode.

Vodeni međed uživa okružem mahovinom

Najefektniji su ipak poliekstremofili, organizmi koji su u stanju da prežive čak i u uslovima koji predstavljaju razne kombinacije navedenih, ljudskom iskustvu preopasnih, situacija. Nama (možda) najčudniji primer poliekstremofila predstavljaju tardigrade, poznate i kao vodeni međedi ili mahovinasti prasići, kakvih smo, od 1773. godine kada su prvi put primećene, pronašli preko hiljadu vrsta. To su fantastična vodena bića veličine oko jednog milimetra – dakle ne uboge prokariote, već punokrvne eukariote – sposobna da izdrže temperature od svemirskih (par kelvina) do ključanja vode (stotinu stepeni celzijusa), pritiske i šest puta veće od teških okeanskih dubina, radijacione doze stotinama puta veće od smrtonosnih po čoveka. Bez problema izdržavaju vakuum, a bez hrane i vode mogu duže od deset godina.

Nastavite sa čitanjem… “Ekstremofili među nama”

Nisam zaljubljen

Kad sam čuo šta je Čeda Fancy uradio, uputio sam mu pitanje: “Postoji li neki rock’n’roll eufemizam za ‘ljosn’o na dupe’?” Disappointed smile Jer, ako bi se ikako moglo opisati to što sam doživeo kad sam čuo OVO, onda se to baš tako opisuje.

Da li ste ikad doživeli šok nakon što ste dugo, godinama, mislili da znate sve (ili skoro sve) o nekome ili nečijem delu, a onda se to zamalo srušilo u času? Da bi bilo luđe, u epizodi koju pominjem, posle prvog šoka sam shvatio da je otkriveno nešto veličanstveno. Da, maleno, dvadeset sekundi drugačijeg miksa jedne pesme, ali upravo veličanstveno.

Prvo da čujete: pred vama je izvesno najpoznatija pesma grupe 10cc, “I’m Not in Love“, hit singl sa veličanstvenog albuma Original Soundtrack (1975). Ali obratite pažnju, jer čućete nešto što do sada niste čuli.

Jeste li čuli?

Nastavite sa čitanjem… “Nisam zaljubljen”

Ne čini u životu (sebi i drugima) ono što činiš online (sebi i drugima)

Hajde da ispratimo mali eksperiment: napravljena je video-skica kako bi to bilo kada bi se neko ponašao onako kako se ponaša tipični (da ne kažemo “prosečni”, jer ko voli da je prosečan!) predstavnik vrste Homo Sapiens na fejZbuku.

Aha, šta sad velite?

Postoji li mera? Znate li tu meru? Pozabavićemo se tim pitanjem kroz dan-dva na Suštini pasijansa.

Sedam za sedmicu (3-133..139): 10-16. nov. 2013.

Sećate li se priče “Bosonogi i nebo”? E, uhvatili su me baš kad je trebalo da objavim prilog, valjda je samo još jedna krivina falila da stignem do cilja… I zato će jesenja sinkopa izazvana Danom mrmota biti iz tri dela, a ne dva. Kako god, ovo je taj drugi deo. I gledam u fotke spremljene pre deset dana, suncetižareno, i shvatam da su samo prva i poslednja zaista fotografisane onog dana na koji se odnose. Ostale su snimljene ranije.

Jedna na dan, pa sedam puta (od 3-133 do 3-139): 10-16. novembar 2013.

Dobro de, bilo je i pre da nisam fotografisao svakodnevno: nakon završenog prvog ciklusa, posle pouka do kojih sam došao empirijski, shvatio sam da je glavni zajeb bio u tome što sam pokušao da fotografišem svakodnevno. Ne: suština projekta “jedna na dan” nije u jednom fotografisanju na dan, nego u bavljenju fotografijom jednom dnevno, bilo kako. fotografisanje, obrada, selekcija, traženje rešenja… Sve je to deo cele slike.

Nastavite sa čitanjem… “Sedam za sedmicu (3-133..139): 10-16. nov. 2013.”