Ne predajem se bez borbe

Naslov je baš zgodan, može da se uzme i kao životni moto. Nikada ne znaš kakva zavijuša može da te sačeka iza krivine i šta sve posle toga može da se desi. Ali ako imaš ovu rečenicu u glavi, dižeš se, otresaš prašinu sa sebe i krećeš dalje.

Kao i mnogo puta do sada, sve je počelo mojim švrljanjem po netu i neopreznim, slučajnim klikom miša. Zevao sam u izveštaje & analize poteza koje veliki majstori zakulisnih igara povlače u Ukrajini, sve razmišljajući o tome koliko je i njihova raja spremna da se upali, ne razaznajući da će im se, kasnije, sve to obiti o glavu. Baš kao što se desilo i sa nama. I sa svima ostalima koji su učestvovali u onome za šta nemamo zajedničku reč.

Jesam li do sada znao nešto o ukrajinskoj rok muzici? Nisam. 🙁

Onda ćemo zajedno da krenemo novim putićem koji se otvorio…

Nastavite sa čitanjem… “Ne predajem se bez borbe”

Mjkutibžju! Joj!

Ma, znam da je već bilo, ko te pita je li bilo, kad je bilo i koliko puta je bilo. Daj još jednom.

Baš bi bilo zanimljivo ispitati kako bi koji od ovih četvorokošuljaša danas reagovao.

Имај на уму гуму, душо

Музичка рубрика Суштине почиње да личи на причање вицева. Још док смех од последњег није замро, неком другом је окинула асоцијација (ција двапут, снајка!) и већ хвата ред да исприча следећи.

Дакле, Битлси, или шта оно нису хтели да раде, али нема везе, има ко ће. Нису никад извели албум уживо. Имали су гомилу песама које никад нису издали. Хм, има и то ко ће. И то у Београду.

Група Rubber soul project је то урадила, по начелу “шта дете зна шта је 300 кила”. Имали су само наслове са неког бутлег албума који нису ни видели, и можда неке скрнаве четврте преснимке двеју песама на ижваканим касетама, од чега задуго није ништа испливало (а кад јесте, испало је ништа). И од тога су направили албум Битлса без Битлса.

Nastavite sa čitanjem… “Имај на уму гуму, душо”