
Month: March 2014
Večera kod Kartijea
Znaš šta: kada bi sve reklame bile ovako snimane, ja bih počeo da ih redovno gledam.
Bio jednom jedan zaljubljeni leopard.
Znaš šta: jasno je meni od početka da je ovo reklama. Ali…
Ne predajem se bez borbe
Naslov je baš zgodan, može da se uzme i kao životni moto. Nikada ne znaš kakva zavijuša može da te sačeka iza krivine i šta sve posle toga može da se desi. Ali ako imaš ovu rečenicu u glavi, dižeš se, otresaš prašinu sa sebe i krećeš dalje.
Kao i mnogo puta do sada, sve je počelo mojim švrljanjem po netu i neopreznim, slučajnim klikom miša. Zevao sam u izveštaje & analize poteza koje veliki majstori zakulisnih igara povlače u Ukrajini, sve razmišljajući o tome koliko je i njihova raja spremna da se upali, ne razaznajući da će im se, kasnije, sve to obiti o glavu. Baš kao što se desilo i sa nama. I sa svima ostalima koji su učestvovali u onome za šta nemamo zajedničku reč.
Jesam li do sada znao nešto o ukrajinskoj rok muzici? Nisam. 🙁
Onda ćemo zajedno da krenemo novim putićem koji se otvorio…
Četkice, pigmentirane
Neki novi pristup
Nije ovo preveliko iznenađenje, ali svakako je zanimljivo videti kako postmoderni principi oblikuju čak i tzv. ulične ekstremne sportove. Pogledajte pažljivo.
Jesil’ il’ nisi moja cura
A woman is a creature that has always been strange
Just when you’re sure of what you’ll find
She’s gone and made a change
Zvuči poznato?
Kliker-planina
Mjkutibžju! Joj!
Ma, znam da je već bilo, ko te pita je li bilo, kad je bilo i koliko puta je bilo. Daj još jednom.
Baš bi bilo zanimljivo ispitati kako bi koji od ovih četvorokošuljaša danas reagovao.
Имај на уму гуму, душо
Музичка рубрика Суштине почиње да личи на причање вицева. Још док смех од последњег није замро, неком другом је окинула асоцијација (ција двапут, снајка!) и већ хвата ред да исприча следећи.
Дакле, Битлси, или шта оно нису хтели да раде, али нема везе, има ко ће. Нису никад извели албум уживо. Имали су гомилу песама које никад нису издали. Хм, има и то ко ће. И то у Београду.
Група Rubber soul project је то урадила, по начелу “шта дете зна шта је 300 кила”. Имали су само наслове са неког бутлег албума који нису ни видели, и можда неке скрнаве четврте преснимке двеју песама на ижваканим касетама, од чега задуго није ништа испливало (а кад јесте, испало је ништа). И од тога су направили албум Битлса без Битлса.


