Utovar nedeljom, 27. april

Ljudi se dele na one što rade i one što misle. Ja bar tako mislim…

Svakakve nam se misli smutile ove nedelje i u takvom stanju teško je dovoljno se koncentrisati za ozbiljan suvisli uvod. Ima tu finih emocija, al’ su začinjene pogledom u gorku budućnost. Teško da nam drugačije predstoji uz novoizabranog gradonačelnika koji je silne gluposti radio/izjavljivao i u tehničkom sazivu gradske vlasti. Ili kada državna firma pokazuje patriotizam (sic!) poklanjanjem fabrike; kome drugom nego crkvi. Po osnovu ovog čina pravna država bi imala štošta reći oko PDV-a, je l’?

ako je jaje na oku, prst nije na čelu!Zatim suptilna(?) reklama nastave veronauke u osnovnoj školi uz jak argument da tu deca konačno nauče kako da se krste, a nastavnik(?) nema pravo da ih upisuje ako zakasne ili ne dođu na nastavu.

Pa onda pokazivač vesele budućnosti u Srbiji. Koliko vam treba vremena da utvrdite na kom smo mestu na ovoj listi?

Shodno tome i najava poskupljenja struje početkom jula. Razlog nije to što je struja godinama unazad jevtina, nego zato što dolazi konkurencija. To je ta liberalizacija tržišta, znači…

Svestan sam da se priča oko ne-vakcinacije dece nikad neće završiti, ali izgleda ni ne jenjava.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 27. april”

Mrkli mrak

Ne znam kako na vas utiče ono što vidite čim promolite nos van kuće, meni se već smučilo. Toliko da odmah zavapim & počnem da zviždim “Let the Sunshine In“. Šta ću, to mi odmah padne na pamet, kao i gomila gluposti o kojima ne smem ni da pričam. Potreban mi je svet oko nas u bojama, ako može što pre, jer odmah mi je mnogo lakše.

Danas ne pomaže ni zviždanje, kiša uporno rominja, pa pokušavam da se pokrenem na gurku. Gledam muziku po folderu koji sam odavno napravio, već sam i zaboravio šta je u njemu, te se latim današnje pesme.

Kada je mrak, neka je mrak.

Dovoljno je napolju čudno da nam jedan čudak neće ni malo zasmetati.

Nastavite sa čitanjem… “Mrkli mrak”

Ratna

Kroz celu našu istoriju ovde se vazda ratovalo, pa mu to dođe kao uobičajeno stanje svakih nekoliko desetina godina. Čak je i mene potkačilo, ni krivog, ni dužnog. Kao da ljudi ne znaju da iz toga ne može da proizađe ništa pametno, ali bolje da ne govorimo o tome.

Uprkos nesumnjivo bogatoj ratničkoj tradiciji, malo šta od te tematike se uglazbilo na ovim prostorima. A i ono što je napisano nije se baš odomaćilo u narodu. Ako, bolje je što je tako.

Kada naletim na pesme sa ratnom tematikom, obično ih preskačem. Šta o tome ima da se peva kada iza svake bitke ostane razaranje, nesreća & smrt, ma ko u njoj pobedio.

I ma koliko izbegavao takve pesme, ova mi postade jedna od omiljenih. Valjda se skockao dobar tekst i izvođački majstorluk na jednom mestu.

Nastavite sa čitanjem… “Ratna”

Uragan

Poslednjih nekoliko meseci kroz moje ruke je prošla gomila novih albuma. Bilo je tu i zanimljivih stvari, svega nekoliko odličnih, a ostalih se skoro i ne sećam. Jedva pesmu, dve. Pa hvatam sebe kako se sve češće hvatam za staritete iz arhive nego za nešto novo.

Celi život čitam intervjue u kojima se mladi muzičari zaklinju u svoja (ne)dela i tupe nešto o svojoj kreativnosti i javnom angažmanu, ali iz njihovih pesama slabo mogu to da osetim. Već mi je dosadilo da na ovom mestu po ko zna koji put pišem o promašenim ljubavima & sličnim temama. Da li je moguće da je korporativna muzička industrija toliko pacifikovala mlade autore da o svetu u kome živimo ne smeju da progovore ni reč?

Meni se čini da jeste. Političke, ekonomske & socijalne teme danas skoro da niko od muzičara i ne pominje, a imalo bi se štošta napisati o tome.

Nastavite sa čitanjem… “Uragan”