Glupava pesma

Jesam li do sada pominjao Mišu Jamba? Nisam? Danas ću morati to da uradim. Divan & šarmantan čovek koga volim da sretnem i da se ispričamo. Imao je neobičan fetiš – spavao je samo sa doktorkama. Sve dok mu jedna od njih nije došla glave. Flirt female

Otišao čovek tetki za lek i dobio doživotnu terapiju. Smile with tongue out

Pojavi se jednog dana na mojim vratima sa pločom pod miškom. Kaže: “Crk’o mi gramofon, ne nameravam da kupim novi, svi prelaze na CD… Ti ćeš najbolje da je čuvaš.” Ne mogu da se izborim ni sa ovim mojim, mislim se, al’ jedna manje-više ne pravi problem. Eye rolling smile

Nastavite sa čitanjem… “Glupava pesma”

Utovar nedeljom, 20. april

Nema mira. Nema pameti. Čak ni tradicija nam više ništa ne znači, a to je zato što ne znamo šta bismo sa njome činili. Uživanje ne dolazi u obzir, jer uživanje je dekadentno.

Bilo je dana kada smo se pitali “kako je moguće da nema nikakvih vesti iz zemlje i sveta”, a onda čeloklep: pa to smo sebi priuštili dan mira od medija. Malo rad, malo porodica, prijatelji, neki hobi, neka zanimljiva knjiga – i polako ode dan na kraju kojeg možeš da kažeš da je vredelo živeti ga. A stvari su se, zapravo, zbivale: jedino što nisu bile zanimljive nikome ko ima sopstveni život da živi.

Uložite snagu da smanjite teret opterećenja sadržajima iz medija

Pravi trik je u tome da prepoznate obrazac ponavljanja petparačke istorije modernog života. A potom, da razumete kako precizno praćenje prevelike količine vesti ne vodi ničemu osim rasipanju vašeg neponovljivog i, samim tim, vrednog vremena. Ako se koja važna vest i desi, saznaćete je a da i niste tragali za njom, upamtite to. Kada je reč o praćenju vesti, manje je više – upamtite to.

Nastavite sa čitanjem… “Utovar nedeljom, 20. april”

Nemojte se zajebavati sa Šekspirom

Možeš da se ljutiš na Vilijama Šekspira ako hoćeš. Možeš i da budeš onaj drugi Vilijam što se preziva Šatner – pa šta? Možeš da budeš sve što ti duša ište, ali to nije dovoljno da središ Šekspira. Jer treba da znaš na čijoj strani je Patrik Stjuart…

Sve u svemu, ustanovili smo pravilo: Shakespeare maketh the hero of oneself, oh my. A kapetan Kirk može da se ljuti koliko hoće, jer kapetan Pikard je ipak veća faca.

Dobro dupe

Krenem onomad na pijacu. Dok izlazim iz zgrade, ispred mene promiče gospođa koja mi se uljudno javi. Dok prebiram po glavi koja to beše, izmače mi desetak metara. Cooliram, nabio sam sluške u uši i krećem za njom. Kada bi se okrenula, da joj ponovo vidim facu, možda bih je i prepoznao. Ovako, kao iskusan muškarac, mogu samo da konstatujem činjenice koje vidim straga: rane četrdesete, obučena k’o pre 30 godina, duge noge u farmerkama koje joj dobro stoje… Taman! Flirt male

Gledam da je stignem, da je priupitam kada i na kojoj smo žurci bili, al’ klecaju staračka kolena … Uvek te izdaju kada se najmanje nadaš. Freezing

Odustajem! Njene noge, za razliku od mojih, i dalje sigurno hodaju u taktu 2/4 a ja hvatam sebe kako, kao hipnotisan, zevam u njeno dupe u tesnim farmerkama koje se njiše u ritmu muzike za ples… Thumbs up

Nastavite sa čitanjem… “Dobro dupe”

"Kosmos" za kreacioniste

Znaš kako je: sloboda mišljenja, sloboda govora, ovo-ono, ravnopravnost u medijima… Tamo neki kreacionisti su tražili da im se ustupi isto vreme na mediju istog ranga kao što se emituje “Kosmos: prostorvremenska odiseja“. Ne, stvarno: ovo se desilo.

Kako bi to moglo da izgleda? Recimo:

E sad: dok je parodija, ajde-de, pa još kao da se kiselo nasmejemo lošem vicu.

Nastavite sa čitanjem… “"Kosmos" za kreacioniste”

Patnja namučene duše

Who’d be a woman, in this God forsaken town
Oh how I wish I could go
Giving to people I know will bring me down
And if I ache I dare not show, show

Nije mi bila namera da izvučem teskobu prisutnu u ovoj pesmi u prvi plan, ali možda to i nije loše. Živimo u takvom okruženju da mi se ponekad čini da je ova nesrećna zemlja jedan veliki, virtuelni sanatorijum. Sa mnogo pacijenata. Sad smile

Pa kako da uteknemo iz svega toga? Recept je jednostavan, samo ga treba sprovesti…

Nastavite sa čitanjem… “Patnja namučene duše”

Gabriel García Márquez (1927–2014)

Suština pasijansa se oprašta od omiljenog pisca.

Gabriel García Márquez (1927–2014)

…Nevolja je bila u tome što je kiša sve sluđivala, remetila i nagrizala, tako da bi među zupcima najjalovijih mašina izraslo cveće ako ne bi bilo podmazivano svaka tri dana, oksidirali bi konci brokata i buđ bi se zapatila na mokrom rublju. Vazduh je bio toliko vlažan da su ribe ploveći mogle da uđu kroz vrata i iziđu kroz prozor.

Sto godina samoće (1967)

Zaskočio ga

Stephen Fry i njegov prijatelj Mark Carwardine, zoolog, otišli su u nekakvu šumetinu na Novom Zelandu sa namerom da snime retku vrstu papagaja po imenu kakapo, za kojeg je poznato da je preostalo samo još oko 130 primeraka. Braša kog su sreli se zove Sirroco (?) i bio je druželjubiv prema njima.

Štaviše, veoma druželjubiv.

Nikad ne znaš kad će da te saleti neka nevolja ili zaskoči ugroženi papagaj neletač. Pa mislim, ovaj je baš ugrožen…