Ovo slušanje će da potraje. Skuvajte kafu ili, još bolje,
naspite neko pićence.
Kako sam izašao iz puberteta, izašao sam i iz komplikovane muzike uz koju se lepila etiketa progressive. Iako se prva polovina sedamdesetih pamti po dominaciji tog pravca i mnogim brilijantnim albumima, kako je vreme odmicalo, tako je postajala sve dosadnija. A često i sama sebi cilj, pa su albumi sve više ličili na veštačke konstrukcije virtuoznih muzičara koji su na silu pokušavali da nadmaše sami sebe.
Dobrih petnaestak godina se na toj sceni ništa značajno nije dešavalo, a onda se pojavila hrpa novih i interesantnih bendova koja je inspiraciju nalazila u zlatnom periodu prog-rocka. Doduše, sa novim zvukom & načinom razmišljanja i prilagođeni novoj tehnologiji koja se, u međuvremenu, razvila.
Ja sam se i dalje držao starih i proverenih prog ljubavi iz mladosti.
Trendovi su jasni: ovako će kroz dvadeset godina započeti pismo u kojem će se naći i pasus sa molbom “ako bi mogo zaovin mali dadođe posle ferija davidimo da mu sredite onaj doktorat košto ste prošle godine sredili malom od ujninog brata i ne brinite biće opet dva teleta mićemo istranžirati avi samo dojete da uzmete“. Ne treba reference, ne treba kriterijum, ma ne treba ni da ste pismeni: ako imate koga gde treba, napisaćete naučni rad na temu “Uticaj kamena za oštrenje na rad kose u ograđenim livadicama u ruralnim