Врати ми се у мислима

Италијане и Французе нисмо нешто варили. Много су шлагерашили, мало рокали… кад су Томажа Домицеља питали за протестну музику по Европи, рекао је “то је читава једна проституција постала откако су то почели да раде и Французи и Италијани”.

Још мање смо их варили јер од оног Сан Рема није могло да се чује ништа друго. Простор на тевеу и радију је био ограничен, па ако се нешто повећа нешто друго мора да се смањи. Тек месец-два након Сан Рема би почеле да се чешће појављују рокерске ствари на радију и мимо оних неколико сати што су их држали Никола и Никола.

И онда се мимо свих тих Ћелентана и Адамоа и Ђиљола и иних појави овај момак, уз Формулу три

Лучо Батисти је био, већ на прву лопту, звер из оба зоолошка врта. Пицнут и лицнут тачно за срцедрапатељску канцоњерску лигу, а опет са жестоким рокерским, скоро симфонијским аранжманом и гласом (мада… , и композицијама које су бар пет дана хода далеко од Сан Рема. На ову песму сам се залепио начисто и наслепо, апсолутно немајући појма о томе шта је то Лучо Батисти и да ли се маже на лебац или сипа у трактор.. све док нисам накупио хиљаду сати стажа на интернету, па се једном сетио да га потражим. Нашао сам га још на почившем Напстеру, док је још био, дакле поткрај прошлог века. Тј нашао сам музику, фактографија ми није падала на ум. Пуштао сам ово себи кад би ми се падало у севдах. Nastavite sa čitanjem… “Врати ми се у мислима”

Budžet 2014/2015: Nacionalni interes kao vanredno stanje

Vreme je za rebalans budžeta. Pa i za budžet. Kad mu vreme nije. Ili  beše ipak jeste.

Vreme otapanja jugoslovenskog socijalizma, osamdesete godine prošlog veka, doba je kada su u javnosti počeli da se pojavljuju detalji o nehumanim činjenjima prema zatvorenicima u prvim posleratnim godinama. Prednjačile su – i dalje uzdržane – priče Golootočana (kasnije su Danilo Kiš i Aleksandar Mandić napravili odlični i potresni dokumentarni film Goli život). Stekli su se tako uslovi da i Borislav Pekić, nekadašnji član Saveza Demokratske Omladine Jugoslavije (SDOJ), ispriča svoja zatvorska iskustva. Čini on to sjajno, troknjižjem Godine koje su pojeli skakavci, gde (prva knjiga, šesta fusnota) citira sopstvenu misao, izrečenu u intervjuu novosadskom časopisu „Polja“:

Ali ja nisam bio nevin, nisam nepravedno zatvoren – izvesni retuši na mojim akcijama više su stvar ondašnjih navika nego zle volje – ja sam stvarno povredio postojeće zakone zemlje, ma šta onda mislio i o njima i o zemlji. [1]

Pekić na partijskom zadatku

Nastavite sa čitanjem… “Budžet 2014/2015: Nacionalni interes kao vanredno stanje”

Peacock’s Files: Jed

Moja sklonost ka muzičkim opskurnostima je sasvim normalna za jednog zavisnika. Odavno mi nema spasa. Ono što ja preslušavam ne znači da će automatski da se svidi i drugima, pa izbegavam da time davim druge ljude. A kamoli da o tome pišem.

Ovih dana se zabavljam sa muzičkim komadom koji sa zadovoljstvom slušam i uživam u njemu. I sve se nećkam da nešto napišem, jer nemam bogzna šta u rukama, sem činjenice da Cevka časti kompletan album.

Zato ćemo da uvedemo novu kategoriju na blogu – Peacock’s Files će se, povremeno, baviti istraživanjem najluđih stvari u muzici posle čijeg preslušavanje neće da vam se smuči. Naprotiv! Winking smile

Nastavite sa čitanjem… “Peacock’s Files: Jed”