Ostao sam zbunjen

Za razliku od pop muzike, u kojoj kvalitet interpretacije pevača predstavlja srž nastupa, rock muzika je dominantno ispoljava poruku, nameru, čistu emociju koja ne mora da bude čista u strogo interpretatorskom smislu da bi bila iskrena. Zato imamo Ramonese i njihov legendarni “1-2-3-4“, zato imamo Dylana čija polovina opusa može da posluži za skidanje masne boje sa zidova zvukom, zato imamo i mnoge druge kontroverzne izvođače u rocku čiji nastup je na granici ukusa. No, svi oni su postigli svoj primarni cilj pred onima koji su bili spremni da čuju ono što im se kaže: element bunta iz kojeg je žanrovska grupa zvana “rock and roll” ponikla obezbedio je da ta muzička karakteristika pretekne do dana današnjeg.

Međutim, postoje i oni koji su u svom izvođačkom opusu u rock’n’roll muzici, kako drugačije to da kažem, obrnuli pun krug. To su oni koji su pronašli način da svoju poruku prenesu upravo vrhunskom interpretacijom koja slušaoca ostavlja bez teksta. Takvih ne beše mnogo: tek nekolicina, pogotovo među pevačima. Njih poštujemo, njihov rad pratimo, a kad ih više nema, pamtimo ih.

Nikada neću imati bolju ilustraciju od ove za neku tezu izrečenu o popularnoj muzici.

Da sam pametan kao što nisam, ovde bi bio kraj priloga.

Nastavite sa čitanjem… “Ostao sam zbunjen”

Crtice o zamkama

Jedini način borbe je obrazovanje, koju moramo da shvatimo kao neprekidni proces čiji je krajnji cilj uspešno promišljanje sopstvenih postupaka

Mladi losos rađa se iz jajeta u hladnim vodama potoka severnoameričkih planina. Tokom života postepeno se spušta ka nižim vodama, da bi se, kao pripadnik desetog dela početne količine izleglih jaja, perspektivni lovac na manje ribe konačno skrasio u posledičnom okeanu, Atlantskom ili Tihom. Par godina kasnije, u vreme seksualne zrelosti, taman tokom opadanja leta i blagih septembarskih dana, dok naša deca kreću u školu, losos kreće u monstruozno putovanje nazad u potok u kome je proplivao, uzbrdo kroz reke i vodopade, obično uz više od hiljadu kilometara puta i više od dve hiljade metara visinske razlike. Kada stigne na svoje odredište, slede klasična scena seksa u plićaku, polaganje jaja i smrt.

Nastavite sa čitanjem… “Crtice o zamkama”

Irskim putem

Jerry Douglas je već više puta pominjan u našim tekstovima, no uvek je imao nekako sporednu ulogu. Fokus je bio na zvezdama koje je pratio pa, verujem, niste obratili neku naročitu pažnju na čoveka koji svira instrument pomalo čudnog zvuka, strogo se držeći drugog plana na pozornici.

Najpre da razjasnimo šta je dobro, instrument koji Douglas svira.

Nastavite sa čitanjem… “Irskim putem”

Једна од пре: шапурина

Кажу да је најлакши штос да посвађате два Енглеза да их питате како се исправно кува чај. Не само што ће имати различита мишљења о томе, него ће их заступати жестином коју не очекујемо од Острвљана… биће ускоро Острвљени.

Има и код нас таквих тема. Например, да ли постоји бурек са сиром, да ли закувавати кафу, да ли се сипа вода у вино или обратно… У данашњем случају, то питање за заваду гласи “како се зове ово на слици”.

У мом крају се зове како сам рекао у наслову, мада сам чуо и чапурје, комушина и још неколико речи, зависно од родослова. Скоро да може да се изведе “кажи ми како се ово зове па ћу ти рећи одакле си”.

Но, времена су се променила, и колико год да смо посвађани по питању укуса, вере (или безверја), музике, политике и свачега, око обичаја се изградила нека трпељивост, па је некадашње “не каже се тако него” постало “а моји кажу овако”, уз можда неку резигнираност што је свет полудео и не говори како треба. Чак сам виђао и мешане сватове где се не посвађају око обичаја.

Nastavite sa čitanjem… “Једна од пре: шапурина”

Vidi na šta ličiš

Negde između globalnog uspeha rock mjuzikla Evita i Cats, a u vreme kada su snimljene “Varijacije na Paganinijevu temu“, uglavila se i opereta Tell me on a Sunday (1980) iz pera (klavijatura?) Andrewa Lloyda Webbera. O njoj se gotovo ništa ne priča, kao da nije ni postojala, a zanimljiva kao i svi ostali njegovi radovi.

Onaj moj dobro poznati prijatelj Vukašin (Vule, Vukica, Vuki… ne znam kako sam ga već pominjao) u to vreme se potrudio da bacimo uvce i na tu ploču.

Nastavite sa čitanjem… “Vidi na šta ličiš”

Za malo nježnosti

Od mog prvog susreta sa Husom proteklo je mnogo godina. Odmah smo se “našli”. ‘Bem li ga šta je bilo u pitanju, generacijsko razumevanje ili nešto drugo, tek, na celi opus Parnog valjka počeo sam da gledam drugim očima. Jer Hus je bio sve ono što nisam očekivao od jugoslovenskih rokera – harizmatičan, obrazovan, lepo vaspitan i zanimljiv sagovornik.

Čovek koji je u svakom pogledu poseban i koga je teško ne voleti.

Nastavite sa čitanjem… “Za malo nježnosti”

Čas u kojem ti sve postane jasno

Termin “space shifter” je jedan od onih koji zadaju muku prevodiocima i lokalizatorima (ubrajam se u ove druge, pa saosećam). Ako vam nije poznata upotreba sintagme, namučićete se da ukapirate pravo značenje i na kraju, morali biste prevesti termin sa najmanje pet reči, i to uz napuštanje savršenog značenja i gubitak oštrine: “onaj koji menja oblik prostora”. Međutim, “space shifting” ili “place shifting” je savremeni termin koji se odnosi na metode i tehnike odloženog emitovanja medijskih sadržaja u interaktivnim medijima. Recimo, ona tehnička opcija vraćanja TV programa na početak emisije, koju provajderi kablovske televizije već neko vreme nude, spada u space shifting.

Hm… Nisam znao za to tehničko značenje termina kad sam onog dana, šetajući starim gradom u Labinu prošlog leta, saznao da kroz četiri dana, u pulskoj Areni, nastupaju Robert Plant and Sensational Space Shifters. Kad mi srce nije stalo…

Ova priča zahteva čestitu muzičku podlogu.

E, tako. Ovo će pomoći da dođem do poente svoje priče.

Nastavite sa čitanjem… “Čas u kojem ti sve postane jasno”

Žal za mlados’

Hier Encore” je jedna od najboljih pesma koje je napisao Charles Aznavour. Voleli mi šansone ili ne, ovom autorskom/pevačkom gigantu ne može se sporiti ono po čemu je najpoznatiji: to su neverovatan šarm i harizma, koju retko ko poseduje u tolikoj meri, kao i emotivno izvođenje koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Sticajem okolnosti, imao sam priliku da budem na njegovom koncertu, pa dobro znam šta pričam.

Nastavite sa čitanjem… “Žal za mlados’”

Историја екраноспаситеља (5)

Пошто сам решио техниче заврзламе, … ма не, наравно да нисам све, томе краја нема. Али, ајде рецимо да је довољно добар да пристанем да га сам користим, остало је да се спакује и испоручи. Коме? Па, ко скине инсталацију, окачио бих га негде за фрај, да се одужим братији за све оне бесплатне ствари које користим.

Ту поssavior_08džimDiGrizстоје две зврчке: треба некако да се зове, и треба Пенџери да га прихвати. Око имена, хм, Фокс мора некако да уђе у име, а да се опет зна да је ово screen saver. Невоља са енглеским је што screen значи свашта, и сито и заслон и просејати и прочешљати (безбед(ооо)носно) па чак и екран, а и saver значи свашта, и штедишу и онај колут што виси на броду. Да у назив ставим спасилац, звучало би као да ми се ту нешто дави. Штедња, пак, пре спада у банкстерај па још горе звучи, а и нема више смисла технички… Јер, код катодних монитора јесте умео фосфор да се троши и остајале су црне контуре најчешће осветљених пиксела – имало је смисла писати нешто за поштеду екрана (а не спасавање – кад се истроши нема му спаса). Код ових попљесканих не нагорева ништа, не троше се тачке, не треба уопште. Пошто не може ово, не може оно, остаје да се зове Фоксов Екраноспаситељ (што сам вам одао у наслову, извин’те на мањку напетости). Ту сам већ чуо глас који каже да је реч спаситељ резервисана, међутим већ давно сам одлучио да не признајем никоме монопол на језик, а камо ли на поједине речи. То је, дакле, решено.

Остао је други проблем.

Nastavite sa čitanjem… “Историја екраноспаситеља (5)”