Kakva prijatna tiŔina.
Jen ne pamti kad je, i da li je uopÅ”te, ovoliko duboko bio u vodi. I ovoliko dugo. Ronjenje na dah mu je bilo strano isto koliko i ronjenje s āpunom ratnom opremomā. Iako nije oseÄao nikakvu potrebu za vazduhom, nije se usuÄivao da razmiÅ”lja o tome da li treba da diÅ”e ili veÄ diÅ”e ili⦠Nije se usuÄivao da razmiÅ”lja.
āVoda je prijatna.ā, pomisli Jen. āNimalo nije hladna.ā
PoÄeo je lagano da se okreÄe u nameri da bolje pogleda okolinu. S obzirom da nije imao masku, pogled mu nije daleko dosezao. Onda je pogledao kako je obuÄen. OdeÄa na njemu je bila Äudna. āJoÅ” ako ima tkaninu ispod ruku i izmeÄu noguā¦ā, pomisli. Da. To Å”to je na njemu definitivno je wing suit.
āDa li sada želite da odem u ugao i tamo rÄam ili da se jednostavno raspadnem ovde gde stojim?ā
Ima tome nemali broj godina kad sam duže vreme bio priliÄno ogorÄen i jalovo besan saznanjem da PoÅ”ta Srbije ne želi da poÅ”alje moju razglednicu dok uz poÅ”tansku markicu ne doplatim iznos od osam dinara za Hram Svetog Save. Majku mu, ne želim da sponzoriÅ”em zidanje
– Ne, gospodine. PasoÅ” je prazan zato Å”to sam skoro podigao taj biometrijski.