Tek da svratim. Da ne bude da nisam mislio na Suštinu pasijansa dok sam bio u karantinu.
Iz šetnje u nedelju.

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-114): 22. oktobar 2013.”
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Tek da svratim. Da ne bude da nisam mislio na Suštinu pasijansa dok sam bio u karantinu.
Iz šetnje u nedelju.

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-114): 22. oktobar 2013.”
Šetajući tako u grupici foto-entuzijasta, od osobe koja ume da gleda-i-vidi čujem ozbiljnu pohvalu, potaknutu utiskom prve posete, o spokoju koji vlada na ulici Kikinde okupanoj kasnim miholjskim suncem. Da nije to rekla, ne bih nizom kratkih, brzih asocijacija došao do misli o sveopštem mentalnom jadu koji je okupirao moju varoš još onih godina kada su drvoredi vađeni da bi bili pretvoreni u ogrev. Taj jad ne popušta pritisak već dvadeset godina. I da ne bi tog patetičnog toka misli, ne bih obratio pažnju na ovu scenu, svedenu u fotografiju na mestu koje se nalazi 300 metara od strogog centra grada.

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-113): 21. oktobar 2013.”
Voajerčina, od ulične fele, pa još sa fotoaparatom u ruci…
Imao sam iznenadnu i kratku, ali zanimljivu posetu dragih prijatelja. I tako, napravismo kratku šetnju po kikindskom trgu, nas troje, svako sa svojim fotoaparatom u ruci, i uhvatismo, svako za svoj račun, štogod zanimljivo.
Meni ova vrsta fotografije ide sve bolje. Izgleda da mi pomaže i društvo saboraca: pazi, da sam bio sam, pitam se da li bih se usudio da podignem fotoaparat na gotovs da uhvatim čiču koji je zastao da pogleda šta ima novo na fejsu. ![]()

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-112): 20. oktobar 2013.”
Šta je sledeće? Kristalne noći?
Posle vesti o onoj gadosti koja se desila kad je jedan zalutali aparatčik odlučio da lojalnost pruži onome ko ne treba da se pita o modernoj umetnosti, pa zatražio cenzuru jednog angažovanog umetničkog rada (koji je, uzgred budi rečeno, fenomenalan), javili su se razni da reaguju.

No, najluđi detalj je onaj o izostanku nekakve jebene procedure, zbog čega je taj Fajgelj, jeb’o ga ko ga postavio na to mesto, navodno sam, posle navodno neprospavane noći, odlučio da zahteva da se jedan rad skloni kako bi bili zaštićeni oni koji, fakat, na likovne izložbe ne dolaze:
Прекјуче се у Културном центру појавила изложба студената Академије, мимо процедуре, тако да нико није знао садржај до последњег тренутка. Један од радова је представљао фигуру распетог Исуса, ког већина грађана поштује као Бога.
Тражио сам мишљење о раду од свих ауторитета до којих сам стигао: аутора, професора, верника, обичних грађана. (…)
Одлука је била тешка, али одлучио сам да заштитим обичне људе, који у уметничком делу ипак виде и оно очигледно, ”Исуса који граби паре”. Одлучио сам да не дозволим ризик да већина грађана буде увређена и обесправљена и да још мора да плати за то. Јер та иста већина, која се изјашњава да верује у Исуса, је и главни извор финансија Културног центра.
Kakva demagogija, jebote. Pršti od demagogije.
Naravno, kompletna ekipa koja je spremila izložbu, jer ona je bila kolektivna, odlučila je da otkaže učešće, jer u uslovima kad jedan ljubitelj uštirkanog razmišljanja arbitrarnom odlukom krene da kroji kapu pod demagoškim izgovorom “zaštite običnih ljudi”, i još poručuje umetnicima kakvi treba da budu, nema govora o angažovanoj umetnosti.
I, ako smem da primetim, nema više slobode u svom osnovnom značenju.
Zbog dana mrmota, eto zašto.
To je odgovor na pitanje svim onim dragim ljudima koji će na prvi pogled na ovu fotografiju da (h)apliciraju :čeloklep: i da me iskreno zapitaju “zašto, zašto, elem zašto”.

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-111): 19. oktobar 2013.”
Mrzim kad ispadne tako da se celog dana ne bavim ama baš ničim nego poslom. Nažalost, to mi je sudbina sledećih desetak dana, i toliko je tvrdo da ću možda morati da odložim i projekat “jedna na dan” dok ne izađem iz cirkusa.
Nerviram se i zato što se često empirijski pokaže da ne treba više od petnaestak minuta, a za to uvek ima vremena. U četvrtak popodne beše baš tako: natakao sam Dugu Cev na mašinu, pa pravac na trg. Ulov je za kratko vreme bio dobar (šta bi tek bilo da sam imao vremena da hvatam kadrove), a za ovaj put sam izabrao ovaj kadar.

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-110): 18. oktobar 2013.”
Kultni detalj u Miletovoj berbernici, uz stalno uključen televizor koji ima oba kanala (dakle, i RTS 1 i RTS 2), jeste jedna ofucana šahovska garnitura koja izgleda kao da je prošla barem nekoliko ratova u poslednjih trista godina.

Nastavite sa čitanjem… “Jedna na dan (3-109): 17. oktobar 2013.”