Letnje vreme! Diž’ se! Pomeraj satove!

Ajmo, stiglo leto! Svi na noge lagane!
Stecište onih koji umeju da čitaju između redova
Letnje vreme! Diž’ se! Pomeraj satove!

Ajmo, stiglo leto! Svi na noge lagane!
Danas ću da se pozabavim temom zahvatanja u opus nekog ko je iz sasvim druge priče…
Znate već za onu moju tezu, pominjao sam je desetinu puta, kako postoje pesme koje su autorsko delo jednog muzičara, ali nečija interpetacija učini da pesma postane njegova i tu više nema pomoći. Setićete se pesme “Hurt” od Nine Inch Nails u izvedbi Johnnyja Casha, za koju je autor Trent Reznor rekao da mu je draža u toj verziji nego u bilo kojoj drugoj. Podsetiću vas da i dalje tragam za dokazom navodne izjave Leonarda Cohena: priča veli da kad je čuo za verziju svoje pesme “Hallelujah” u izvedbi Jeffa Buckleyja, rekao je “ta pesma je bila moja, a sada je njegova”. I da ne nabrajam dalje: primera koliko hoćete.
Danas sam se zainteresovao kako to izgleda kad jedan vrhunski, decenijama afirmisani umetnik uzme pesmu od drugog vrhunskog umetnika – pri čemu je i sam stvaralac najvišeg nivoa, ali iz neke druge sfere. Šta biva tad?
Slušaj pažljivo.
Devojčica je stavila novčić u šešir onog čike sa veeeelikom violinom, a onda se desilo nešto neočekivano. Veoma neočekivano.
Ostajem zapanjen lepotom ideje flashmob muzike. Ne znam šta bih dao da doživim lično tako nešto…
U Knez Mihailovoj u Beogradu bi verovatno pozvali interventnu jedinicu da reši problem.
I tako, kiša… Raspoloženje kao u sceni ulice u “Blade Runneru”…
Koliko puta sam zadremao u toku dana, ne bih znao precizno da kažem – zabrojao sam se. Od takvog raspoloženje nema vajde… Slikao sam menažeriju na stolu, čisto da ostane beleška, bez pretenciozne namere.

…A kako drugačije° da vam objasnim: sledeća cirkuska tačka tačno izaziva te dve asocijacije…
Sve može dok god ne teraju pudlice da preskaču zapaljene obruče.
________
° Priča se po čaršiji da se sad kaže “drugojačije”. Je l’ to zbog onog Šapića ili iz nekog drugog razloga, ne bih znao d avam kažem.
Domaći zadatak za drugi osnovne: napravi tapetu za Windows…
Jednu stvar moram da priznam… Ima tih stvari i više
nego mi je na pameti činjenica da nisam istražio Draguljče koliko bi trebalo. Pogotovo nisam ovladao granicama polja oštrine, nego sam rezultat često prepuštao slučaju ili sam postavljao neke sigurne mere da bih uradio kako sam zamislio (npr. ne veći otvor od f/5.6 pri slikanju portreta). Mlatarajući tako, rešim da malo popravim svoj wallpaper lager, jer su mi dosadile neke slike koje se menjaju dvaput na dan na mom ikonostasu (aka desktopu). I tako iskoči i ova slika.

Danas sam se setio pokojnog Ace Bange. Bio je to čovek čije prijateljstvo vredelo zaraditi, a čije vrednosti nije bilo lako razumeti jer nije želeo svakom da ih otkriva. Imao sam tu ludu sreću da sa njim izgradim odnos poverenja, zahvaljujući čemu sam mnogo naučio o nekim stvarima… No, ajde-de. Banga je otišao na Neko Bolje Mesto pre pet godina. A mene na njega uvek podseti pesma simboličnog naslova N’Oublies Jamais, koju je veoma voleo.
Sinhronicitet: Banga je obožavao i Catherine Deneuve i smatrao je možda najlepšom ženom koju je ikad video. Znajući da je bio globtroter, pitao sam ga da li ju je ikada video uživo, a on se samo smeškao…
Datum kome posvećujem ovaj prilog je štogod važan za moje foto-priključenije. Tačno godinu dana ranije, kupio sam Canon EOS 60D i objektiv Canon EF-S 15-85 mm IS USM, koji su od onda moja osnovna baterija za fotografisanje. Drugim rečima, godišnjica iliti rođendan mog aktuelnog fotoaparata. U to ime, kako to tradicija nalaže o važnim datumima, organizovali smo jedan kolektivni portret, doduše sa navrnutim Draguljčetom.

Šta ćeš: neko i od gluposti napravi umetnost, a umetnost ove devojke je nesvakidašnja.
Mene, zapravo, fascinira činjenica da postoji i svet koji je spreman da potroši nebrojene sate u uvežbavanju ovakvih veština.
A, dokle više taj sneg? Sad je STVARNO bilo dosta!
Taman napravim kombinaciju, ona se izjalovi zbog neočekivanog posla. Taman prođe neočekivani posao, navali se sneg. Padao je satima od ponedeljka uveče do utorka predveče, prestao sam više i da gledam kroz prozor, smučilo mi se.
Ali sam morao da dokumentujem.
